USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
359
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi N. E. iz Z., zastupane
po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 10. siječnja 2006.
godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zaprešiću dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-263/04
(raniji broj Općinskog suda u Zagrebu: P-595/93) u najkraćem mogućem roku, ali
ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe N. E. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnijela je dana 1. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 7. srpnja 1993. godine T. T. i B. T.
podnijeli su tužbu radi smetanja posjeda protiv podnositeljice ustavne tužbe
Općinskom sudu u Zagrebu.
Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda
suda prvog stupnja koju je žalbeni sud ukinuo.
Nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u
Zagrebu odgodio je ročište određeno za dan 22. ožujka 2001. godine jer nisu
pristupili tužitelji za koje nije uredno iskazana dostava poziva na ročište.
Na ročištu dana 19. veljače 2002. godine sud je
donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom jer su po drugi puta nastupili
uvjeti za mirovanje postupka.
Podneskom od 20. veljače 2002. godine tužitelji
su zatražili povrat u prijašnje stanje, a dana 7. ožujka 2002. godine žalbu
protiv rješenja da se tužba smatra povučenom.
Na ročištu održanom 18. travnja 2002. godine
pred Općinskim sudom u Zagrebu dopušten je povrat u prijašnje stanje, te je
radi zajedničkog raspravljanja izvršeno spajanje još jednog postupka s ovim
postupkom.
Ročišta određena za dane 23. svibnja i 18.
studenoga 2003. godine odgođena su radi neuredne dostave za tužitelje.
Ročište je održano dana 26. siječnja i 5. ožujka
2004. godine, kada je stavljen prigovor mjesne nenadležnosti suda.
Spis je dana 12. ožujka 2004. godine dostavljen
Općinskom sudu u Zaprešiću, nakon čega je održano ročište 14. studenoga 2005.
Sljedeće ročište zakazano je za 17. veljače
2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je dana
7. srpnja 1993. godine tužbom podnijetom protiv podnositeljice Općinskom sudu u
Zagrebu, a radi smetanja posjeda.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola,
broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 1. srpnja 2005.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno jedanaest (11) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i tri (23)
dana, nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci
i dvadest i pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je
neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 22. ožujka 2001. godine (tri godine,
četiri mjeseca i sedamnaest dana), te zatim ponovo do 19. veljače 2002. godine
(deset mjeseci i dvadeset i sedam dana).
Nakon toga postupak se vodi pred Općinskim sudom
u Zaprešiću koji je neaktivan od dana dostave spisa tom sudu, 12. ožujka 2004.
godine pa do podnošenja ustavne tužbe dana 1. srpnja 2005. godine (jedna
godina, tri mjeseca i devetnaest dana).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽENICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije
doprinijela duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ukazuje da se ne radi o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, predmet čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog
stupnja, te da postupak ukupno traje dulje od dvanaest godina. Pri tome sud
vodi postupak izrazito neučinkovito, dopuštajući dulja razdoblja neaktivnosti u
postupku. Imajući u vidu okolnost da još niti u prvom stupnju nije donijeta
meritorna odluka, a osobito duge zastoje u postupku za koje nema nikakvog
opravdanja, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka
podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zaprešiću dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2873/2005
Zagreb, 10. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.