USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
393
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo M. K.
iz Z., a kojeg zastupa V. P. odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 11. siječnja
2006. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda i rješenje Županijskog suda
u Zagrebu, broj: Gžn-3589/02-2 od 23. rujna 2003.
godine i predmet se vraća Županijskom sudu u Zagrebu, na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude i
rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-3589/02-2
od 23. rujna 2003. godine, kojom je u točki I. izreke presude odbijena žalba Đ.
H. (tužitelja u parničnom postupku) i djelomično (u točki II. izreke) potvrđena
presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9346/95 od
13. veljače 2002. godine, a kojim je odbijen tužitelj s viškom tužbenog
zahtjeva preko iznosa od 26.376,00 kn do iznosa od 61.780,00 kn (dakle za iznos
od 35.404,00 kn).
Točkom II. izreke osporene presude Županijskog
suda u Zagrebu, preinačena je navedena presuda Općinskog suda u Zagrebu i
naloženo je tuženoj »C. o.« d.d. Z. da isplati tužitelju Đ. H. daljnji iznos od
7.536,00 kn, zatim uvećani iznos parničnog troška od 1.893,24 kn, sve sa
zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini
stope zatezne kamate, tekućima od 13. veljače 2002. godine do isplate.
Točkom III. izreke osporene presude Županijskog
suda u Zagrebu preinačena je i točka II. navedene prvostupanjske presude, kojom
je dosuđen parnični trošak podnositelju kao umješaču,
i podnositelj je odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od
1.292,02 kn, a točkom IV. iste izreke naloženo je tuženoj da isplati tužitelju
dodatni trošak žalbenog postupka.
Ujedno, dijelom koji se odnosi na osporeno
rješenje Županijskog suda u Zagrebu žalba podnositelja, kao umješača
na strani tužene, protiv navedene presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9346/95 od 13. veljače 2002. godine, odbačena je kao
nedopuštena.
2. Podnositelj smatra da su osporenom presudom i
rješenjem Županijskog suda u Zagrebu (u dijelu rješenja) povrijeđena njegova
Ustavom zajamčena prava propisana odredbama članka 26. i članka 29. stavka 1.,
kao i odredba članka 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.
Ističe da se Županijski sud u Zagrebu,
odbacujući rješenjem njegovu žalbu kao nedopuštenu, pogrešno pozvao na odredbu
članka 208. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj
53/91., 91/92., 111/99., 88/01. i 117/03.). Navedeno iz razloga što je
podnositelj žalbu, kao umješač na strani tužene,
podnio na temelju članka 208. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, zbog čega
smatra da je osporeno rješenje doneseno pogrešnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava.
Ustavna
tužba je osnovana.
3. U konkretnom slučaju mjerodavna je odredba
članka 208. stavci 1., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano
sljedeće:
Članak 208.
1. Umješač mora
primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kada se umiješao u
parnicu. U daljnjem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i
poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla
poduzeti i stranka kojoj se pridružio.
3. Ako umješač podnese
pravni lijek, primjerak njegova podneska dostavit će se i stranci kojoj se
pridružio.
4. Parnične radnje umješača
imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s
njezinim radnjama.
4. Za potrebe ustavnosudskog postupka zatražen
je na uvid predmet Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9346/95
iz kojeg je razvidno da je podnositelju, rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od
12. lipnja 1996. godine dopušteno miješanje u navedeni parnični postupak na
strani tužene »C. o.« d.d. Z.
Svojstvo umješača
podnositelju je priznato radi mogućnosti regresne isplate koju bi tužena »C.
o.« d.d. Z., u slučaju usvajanja zahtjeva tužitelja iz predmetnog parničnog
postupka za isplatu nematerijalne štete prouzročene u prometnoj nesreći u kojoj
je sudjelovao i podnositelj, tužbom potraživala od podnositelja na temelju
mjerodavnih odredbi Zakona o osiguranju (»Narodne novine«, broj 46/97.).
Kao umješač na strani
tužene podnositelj je bio prisutan na svim glavnim raspravama u postupku,
poduzimao je sve zakonom dopuštene radnje kao i stranka u postupku, pa je tako
i protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9346/95
od 13. veljače 2002. godine, u zakonskom roku uložio žalbu.
U smislu odredbe članka 208. stavka 3. Zakona o
parničnom postupku žalba podnositelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu,
broj: Pn-9346/95 od 13. veljače 2002. godine
dostavljena je na očitovanje tuženoj, međutim dostavljanu žalbu umješača tužena nije osporila.
Budući da se tužena o žalbi umješača
(podnositelja) nije očitovala u smislu da je izjavljivanjem tog pravnog lijeka umješač (podnositelj) postupio suprotno njezinim pravnim
radnjama (interesima), Ustavni sud ocjenjuje da je Županijski sud u Zagrebu,
odbacivanjem žalbe podnositelja kao nedopuštene, u dijelu osporenog rješenja
pogrešno protumačio i primijenio odredbu članka 208. stavka 4. Zakona o
parničnom postupku.
5. Polazeći od utvrđenja iz točke 4.
obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je Županijski sud u Zagrebu,
prilikom zauzimanja stajališta o dopustivosti žalbe podnositelja kao umješača, povrijedio podnositelju ustavno pravo na žalbu
propisano odredbom članka 18. stavka 1., čime je onemogućio podnositelju i
pristup sudu zajamčen odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
6. Osporenom presudom i rješenjem podnositelj
smatra povrijeđenim i ustavno pravo propisano odredbom članka 26. Ustava, a
kojom je propisano da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki
pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Navedena ustavna odredba nije mjerodavna u konkretnom slučaju (stajalište
Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004 – »Narodne novine«, broj
2/05.).
7. Odredba članka 117. stavka 3. Ustava, čiju
povredu podnositelj također ističe u ustavnoj tužbi, ne sadrži ljudska prava i
temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju odredbe članka 62. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).
8. Na temelju odredaba članaka 73. i 76.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u točkama I.
i II. izreke ove odluke, a točka III. izreke temelji se na odredbi članka 29.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-3920/2003
Zagreb, 11. siječnja 2006.
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.