USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

400

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. J. iz M., koju zastupa M. R.-K., odvjetnica u D., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-270/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. J. iz M., B. K. 19, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositeljica je 1. ožujka 2005. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 18. veljače 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku protiv tuženika O. b. D. radi naknade štete.

Na ročištu 11. ožujka 1998. godine podnositeljica je zatražila rok radi očitovanja na odgovor na tužbu.

Podneskom od 26. ožujka 1998. godine podnositeljica se očitovala na odgovor na tužbu. Ujedno je dostavila medicinsku dokumentaciju.

Na ročištu održanom 28. travnja 1998. godine određeno je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Riješeno je da će se od nadležnog liječnika pribaviti zdravstveni karton podnositeljice.

Dopisom suda od 28. travnja 1998. godine zatraženo je pribavljanje zdravstvenog kartona, čemu je udovoljeno 14. svibnja 1998. godine.

Na ročištima 3. lipnja 1998. i 30. lipnja 1998. godine saslušani su svjedoci.

Dopisom suda od 6. srpnja 1998. godine zatraženo je od tuženika dostavljanje podataka u svezi liječenja podnositeljice.

Na prijedlog podnositeljice sud je odgodio ročište (radi bolesti punomoćnika) od 2. rujna 1998. godine.

Na ročištu održanom 24. studenoga 1998. godine sud je saslušao svjedoka.

Dopisima od 23. prosinca 1998. godine sud je od K. b. »S. m.« i O. b. »S. d.« zatražio podatke o provođenju eventualnog medicinskog vještačenja od strane neurokirurga.

Dopisom od 4. siječnja 1999. godine O. b. »S. d.« izvijestila je sud o nemogućnosti provođenja vještačenja.

Dopisom od 3. veljače 1999. godine K. b. »S. m.« izvijestila je sud o prihvaćanju provođenja vještačenja, stoga je sud dopisom od 5. veljače 1999. godine pozvao podnositeljicu na uplatu predujma.

Rješenjem suda od 19. ožujka 1999. godine određeno je provođenje medicinskog vještačenja.

Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je sudu 8. rujna 1999. godine, a koje je zatim dostavljeno strankama radi očitovanja.

Dopisom od 21. rujna 1999. godine vještak je sudu dostavio ispravljeni nalaz i mišljenje.

Podneskom od 27. listopada 1999. godine tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje.

Ročište je održano 9. veljače 2000. godine.

Dopisom od 23. ožujka 2000. godine zamolbenim putem od Općinskog suda u Zagrebu zatraženo je saslušanje svjedoka.

Dopisom od 10. listopada 2000. godine sud je požurio Općinski sud u Zagrebu na postupanje povodom upućene zamolnice, čemu je udovoljeno 13. studenoga 2000. godine.

Na ročištima 19. prosinca 2000. i 31. siječnja 2001. godine saslušani su svjedoci.

Podneskom od 31. siječnja 2001. godine tuženik se protivio provođenju vještačenja po vještaku s liste Okružnog suda u Ljubljani.

Rješenjem suda od 16. ožujka 2001. godine određeno je provođenje vještačenja.

Podneskom od 1. kolovoza 2001. godine podnositeljica je predložila provođenje vještačenja po vještaku iz Splita.

Dopisom od 5. rujna 2001. godine sud je od Medicinskog fakulteta u Splitu zatražio da ga se izvijesti o neurokirurgu koji bi proveo vještačenje.

Dopisom od 14. siječnja 2002. godine sud je požurio na postupanje Medicinski fakultet u Splitu.

Rješenjem suda od 28. siječnja 2002. godine određeno je provođenje medicinskog vještačenja te je određen rok od 15 dana radi dostave obavijesti o osobi koja će provesti vještačenje.

Podneskom od 3. lipnja 2002. godine podnositeljica je zatražila da sud požuri Medicinski fakultet u Splitu radi određivanja vještaka.

Sud je ponovno dopisom od 5. lipnja 2002. godine požurio Medicinski fakultet u Splitu na postupanje.

Podneskom od 20. lipnja 2002. godine podnositeljica je predložila da se medicinsko vještačenje provede od strane Medicinskog centra u Mostaru, a ne kako je određeno po Medicinskom fakultetu u Splitu.

Dopisom od 12. srpnja 2002. godine Medicinski fakultet u Splitu izvijestilo je sud o nemogućnosti provođenja vještačenja jer navedeno nije predviđeno Statutom Fakulteta.

Rješenjem suda od 17. srpnja 2002. godine izmijenjeno je rješenje suda od 28. siječnja 2002. godine na način da se vještačenje povjerava K. b. c. S., odnosno neurokirurgu kojeg KBC odredi.

Nalaz i mišljenje dostavljeno je sudu 2. listopada 2002. godine.

Podneskom od 11. prosinca 2002. godine podnositeljica je požurila sud na postupanje.

Na ročištu 22. siječnja 2003. godine naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana dostavi očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, kao i na podnositeljičin podnesak od 22. siječnja 2003. godine, čemu je udovoljeno 7. veljače 2003. godine.

Podneskom od 26. svibnja 2003. podnositeljica je požurila sud na postupanje, dok je podneskom od 28. listopada 2003. godine dostavila sudu dodatnu medicinsku dokumentaciju.

Ročište od 28. listopada 2003. godine odgođeno je na prijedlog tuženika.

Na ročištu održanom 27. studenoga 2003. godine naloženo je strankama da u roku od 60 dana dostave tražene podatke.

Podneskom od 27. veljače 2004. godine tuženik je udovoljio raspravnom rješenju suda od 27. studenoga 2003. godine.

Na ročištu održanom 16. travnja 2004. godine podnositeljica je precizirala tužbeni zahtjev.

Podneskom od 19. svibnja 2004. godine tuženik se očitovao na dosadašnji tijek postupka.

Podnescima od 20. svibnja 2004., 14. srpnja 2004. i 22. prosinca 2004. godine podnositeljica je požurila sud na postupanje.

Ročišta su zatim održana 28. travnja 2005. i 8. studenoga 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 18. veljače 1998. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Dubrovniku protiv tuženika O. b. D. radi naknade štete.

Ustavna tužba podnijeta je 1. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina i dvanaest (12) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Općinski sud u Dubrovniku održao je više ročišta (jedanaest ročišta), proveo je medicinsko vještačenja te je uputio brojne dopise nadležnim tijelima (između ostalog i požurnice).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica svojim ponašanjem nije pridonijela duljini trajanja postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice do podnošenja ustavne tužbe vodio se pred Općinskim sudom u Dubrovniku u trajanju preko sedam godina. Tijekom tog razdoblja održano je više ročišta, provedeno je medicinskog vještačenje te je upućeno više dopisa nadležnim tijelima, međutim, nije donijeta meritorna odluka. Polazeći od navedenog, ocjena je Ustavnog suda da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Zbog navedenog je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-965/2005

Zagreb, 19. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.