USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
411
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi A. T. i I. T. iz Z., na sjednici održanoj 12.
siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-10238/02
(ranije: P-2791/81) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. –
pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– A. T. iz Z., O. 168, u iznosu od 9.800,00 kn
– I. T. iz Z., O. 168, u iznosu od 9.800,00 kn.
IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćene iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji su na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli 15. prosinca 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka,
koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10238/02 (ranije:
P-2791/81), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke
u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u
Zagrebu broj: P-10238/02 (ranije: P-2791/81), utvrdio pravno relevantne
činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su dana 1. travnja 1981. podnijeli
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika J. G.-B. iz Z. radi utvrđenja i
predaje u posjed dijela nekretnine.
Do 5. studenoga 1997. donesene su dvije
prvostupanjske presude koje su ukinute. Prva presuda Općinskog suda u Zagrebu
broj: P-2791/81 od 8. travnja 1987., kojom je odbijen tužbeni zahtjev
podnositelja, ukinuta je rješenjem Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-6697/87 od 3. studenoga 1987. Druga presuda Općinskog
suda u Zagrebu broj: P-520/88 od 19. ožujka 1991., kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja, ukinuta je rješenjem
Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-8151/91 od 15.
listopada 1991. Nakon toga održana su ročišta 6. svibnja 1992., 17. lipnja
1992., 6. listopada 1992., 16. travnja 1993. i 16. ožujka 1995. Ročište
zakazano za 20. ožujka 1992. odgođeno je zbog nepristupa
punomoćnika podnositelja, a ročište zakazano za 3. rujna 1992. odgođeno je radi
nepristupa svjedoka.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održana su
ročišta 9. prosinca 1997. i 4. veljače 1999. te očevid na licu mjesta 20.
svibnja 1999. godine.
Općinski sud u Zagrebu, rješenjem broj:
P-6701/91 od 20. svibnja 1999., izrekao je novčanu
kaznu podnositelju I. T. zbog ponašanja na očevidu (nedostojnog ponašanja prema
punomoćniku protivne strane), koju je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gž-288/00 od 18. srpnja 2000. ukinuo i predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Podnescima od 20. ožujka 2000. i 2. svibnja
2001. podnositelji su obavijestili sud o otkazu punomoći njihovom dotadašnjem
punomoćniku Z. O., uz zamolbu da im se pismena dostavljaju na kućnu adresu.
Na ročište zakazano za 8. svibnja 2001. za
podnositelje nije pristupio nitko pa je na prijedlog tuženika doneseno rješenje
kojim je utvrđeno da je s tim danom nastupilo mirovanje postupka. Budući da
nakon mirovanja postupka nije predložen nastavak postupka, sud je rješenjem
broj: P-6701/91 od 10. rujna 2001. utvrdio da se tužba smatra povučenom.
Podnositelji su u podnesku od 14. rujna 2001.
istaknuli da je sud poziv za ročište 8. svibnja 2001. te rješenje o mirovanju
postupka dostavio njihovom dotadašnjem punomoćniku Z. O., a ne njima osobno,
iako su oni sud u dva navrata obavijestili o otkazu punomoći tom punomoćniku.
Podneskom od 12. prosinca 2001. podnositelji su podnijeli žalbu protiv rješenja
od 10. rujna 2001. te predložili povrat u prijašnje stanje i nastavak postupka.
Na ročištu 14. svibnja 2002. odbijen je prijedlog podnositelja za povrat u
prijašnje stanje.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-3636/02 od 10. rujna 2002. ukinuo rješenje Općinskog
suda u Zagrebu broj: P-6701/91 od 10. rujna 2001. i predmet vratio na ponovni
postupak.
Ročište zakazano za 3. lipnja 2003. nije održano
zbog spriječenosti suca.
Na ročište održano 8. srpnja 2003. punomoćnik
podnositelja M. B. pristupio je bez punomoći, koju je dostavio 14. srpnja 2003.
godine.
Sljedeće ročište, zakazano za 26. listopada
2004., nije održano zbog bolesti suca.
Na ročištu održanom 31. svibnja 2005. stavljeno
je izvan snage rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Podnositelji su
zatražili rok za pregled spisa i uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 27. rujna 2005. tuženi je predložio
odbacivanje tužbe jer podnositelji nisu uredili tužbu i tužbeni zahtjev.
Rješenjem od 5. listopada 2005. sud je pozvao punomoćnika
podnositelja da u roku od tri dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 1.
travnja 1981. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u
članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 15. prosinca 2004., a
do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset tri (23) godine,
osam (8) mjeseci i četrnaest (14) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i deset (10) dana. Postupak još uvijek
traje.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, odnosno Županijskim sudom u
Zagrebu, osim u dva kraća razdoblja (od 14. siječnja do 7. rujna 2000. te od 2.
do 23. rujna 2002.) kad je odlučivano o žalbama na postupovna rješenja.
Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan od 9.
prosinca 1997. do 4. veljače 1999. (jedna godina, jedan mjesec i dvadeset šest
dana) i od 8. srpnja 2003. do 23. rujna 2004. (jedna godina, dva mjeseca i
petnaest dana). Između navedenih razdoblja sud je svojim postupanjem uzrokovao
daljnja odugovlačenja postupka jer je poziv za ročište 8. svibnja 2001. i
rješenje o mirovanju postupka dostavio punomoćniku Z. O., iako su podnositelji
dva puta obavijestili sud da su tom punomoćniku otkazali punomoć. Zbog toga
podnositelji nisu pristupili na ročište pa je nastupilo mirovanje postupka, a
nakon toga je sud rješenjem utvrdio da se tužba smatra povučenom. Povrh toga, u
razmatranom razdoblju Općinski sud u Zagrebu nije donio nijednu meritornu
odluku o tužbenom zahtjevu podnositelja, iako je još 15. listopada 1991.
ukinuta prvostupanjska presuda od 19. ožujka 1991. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u
sudskom postupku, nisu bitno doprinijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u
razdoblju od 5. studenoga 1997. do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam
(7) godina, jedan (1) mjesec i deset (10) dana te da je još u tijeku. Imajući u
vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje
Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se postupak u razmatranom razdoblju
gotovo cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom, koji od 1991. nije donio
nijednu meritornu odluku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4864/2004
Zagreb, 12. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.