USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
420
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te
suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. Š. iz Z., koju zastupa N. T.,
odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno
je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je
donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-2650/05 (predmet Općinskog sud u Zaprešiću broj:
P-210/04, a ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-1392/91) u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. Š. iz Z.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj
99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnijela 20. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaprešiću pod brojem: P-210/04
(ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-1392/91), smatrajući da joj je
povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zaprešiću te uvida u presliku spisa Općinskog suda
u Zaprešiću broj: P-210/04 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj:
P-1392/91), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi
ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 12. ožujka 1991. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, V. H. iz Z., radi
utvrđenja prava vlasništva. Tuženik je 25. listopada 1993. godine podnio
protutužbu radi predaje u posjed sporne nekretnine.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta
28. svibnja 1991., 20. siječnja 1994., 12. svibnja 1995. i 12. studenoga 1996.
godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine sud je dopisom
od 8. listopada 1998. godine pozvao stranke da se izjasne ostaju li kod tužbi.
Podneskom od 27. listopada 1998. godine bivši
punomoćnik podnositeljice izvijestio je sud da joj je otkazao punomoć podneskom
od 16. rujna 1996. godine koji se nalazi u spisu.
Sud je dopisom od 17. studenoga 1998. godine
izravno pozvao podnositeljicu da se izjasni ostaje li kod tužbe.
Podneskom od 3. prosinca 1998. godine
podnositeljica je navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
Na ročištu 3. studenoga 1999. godine sud je
dodijelio podnositeljici rok od 15 dana radi postavljanja punomoćnika i
stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga.
Podneskom od 1. prosinca 1999. godine
podnositeljica je precizirala tužbeni zahtjev, stavila daljnje dokazne
prijedloge te predložila određivanje privremene mjere.
Podneskom od 15. studenoga 1999. godine
punomoćnik podnositeljice je dostavio punomoć za zastupanje.
Podneskom od 6. ožujka 2000. godine punomoćnica
tuženika-protutužitelja je dostavila punomoć za
zastupanje.
Podneskom od 19. lipnja 2000. godine tuženik – protutužitelj se očitovao na podnesak podnositeljice od 1.
prosinca 1999. godine.
Podneskom od 7. rujna 2000. godine
podnositeljica se očitovala na podnesak tuženika – protutužitelja
od 19. lipnja 2000. godine te zamolila hitno zakazivanje ročišta, posebno radi
odlučivanja o predloženoj privremenoj mjeri.
Podneskom od 22. siječnja 2001. godine
podnositeljica je predložila saslušanje dvaju svjedoka.
Ročište zakazano za 8. svibnja 2001. godine
odgođeno je zbog spriječenosti suca.
Podneskom od 8. listopada 2001. godine
punomoćnik podnositeljice je izvijestio sud da mu je otkazana punomoć te
zatražio da se sva pismena dostavljaju izravno podnositeljici.
Podneskom od 9. studenoga 2001. godine
podnositeljica je izvijestila sud da će je zastupati nova punomoćnica te
dostavila punomoć.
Nakon toga, održana su ročišta 13. studenoga
2001. godine, te 18. travnja 2002. godine kada je saslušano nekoliko svjedoka
te podnositeljica radi davanja izjave o imovnom stanju koja je zatim oslobođena
od plaćanja sudskih pristojbi.
Podneskom od 3. svibnja 2002. godine tuženik – protutužitelj je dostavio presliku posjedovnog lista za
spornu nekretninu te stavio nove dokazne prijedloge.
Podneskom od 6. svibnja 2002. godine
podnositeljica je predložila saslušanje novih svjedoka.
Podneskom od 15. svibnja 2002. godine
podnositeljica se očitovala na podnesak tuženika – protutužitelja
od 3. svibnja 2002. godine.
Podneskom od 19. lipnja 2002. godine tuženik-protutužitelj je dostavio presliku smrtnog lista u skladu s
dokaznim prijedlogom iz podneska od 3. svibnja 2002. godine.
Podneskom od 2. srpnja 2002. godine
podnositeljica se očitovala na podnesak tuženika – protutužitelja
od 19. lipnja 2002. godine.
Na ročištima održanima 19. studenoga 2002. i 6.
svibnja 2003. godine saslušano je nekoliko svjedoka.
Ročište zakazano za 5. studenoga 2003. godine
odgođeno je zbog spriječenosti suca.
Podnescima od 22. prosinca 2003., 19. ožujka
2004. i 11. listopada 2004. godine tuženik – protutužitelj
je zamolio sud da što hitnije zakaže ročište.
U međuvremenu, od 2. ožujka 2004. godine
postupak se vodio pred novoosnovanim Općinskim sudom u Zaprešiću.
Podneskom od 14. rujna 2004. godine
podnositeljica je zamolila sud da zakaže ročište.
Na ročištu 22. veljače 2005. godine zaključena
je glavna rasprava, te je zakazano ročište za objavu presude za 9. ožujka 2005.
godine.
Ročište zakazano za 9. ožujka 2005. godine
odgođeno je zbog spriječenosti suca.
Sud je rješenjem od 11. travnja 2005. godine
zakazao ročište za objavu presude za 19. travnja 2005. godine.
Na ročištu 19. travnja 2005. godine objavljena
je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice i usvojen protutužbeni zahtjev, i rješenje kojim je odbijen prijedlog
podnositeljice za određivanje privremene mjere.
Podnositeljica je 22. srpnja 2005. godine
izjavila žalbu protiv presude i rješenja.
Podneskom od 20. rujna 2005. godine tuženik – protutužitelj je dao odgovor na žalbu.
Od 7. studenoga 2005. godine postupak je u
tijeku pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12.
ožujka 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –
ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. studenoga 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13)
godina, osam (8) mjeseci i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina i petnaest (15) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju
cijelo vrijeme vodio pred nadležnim prvostupanjskim sudom, i to prvo pred
Općinskim sudom u Zagrebu, a od 2. ožujka 2004. godine pred Općinskim sudom u
Zaprešiću. Nadležni prvostupanjski sud bio je neaktivan od 3. studenoga 1999.
do 13. studenoga 2001. godine (dvije godine i deset dana) i od 6. svibnja 2003.
do podnošenja ustavne tužbe 20. studenoga 2004. godine (jedna godina, šest
mjeseci i četrnaest dana) te nadalje. Povrh toga, prva meritorna odluka
donesena je nakon više od četrnaest godina od podnošenja tužbe u parničnom
postupku.
Od 7. studenoga 2005. godine postupak je,
povodom žalbe, u tijeku pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽENA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužena u
parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno
relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina i petnaest dana, te je
još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti
nadležnog prvostupanjskog suda, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme do
podnošenja ustavne tužbe vodio pred nadležnim prvostupanjskim sudom koji je
prvu meritornu odluku donio nakon više od četrnaest godina od podnošenja tužbe
u parničnom postupku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici
dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i
otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam
(8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog
temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4466/2004
Zagreb, 19. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.