POSLOVNE INFORMACIJE - 20 20.2.2006 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2736/2002 od 11. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

490

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela I. T. iz S., na sjednici održanoj 11. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 22. studenoga 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 2. siječnja 1997. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Splitu podnijela tužbu radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije dopušten, da joj radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti je na posao, kao i naknaditi joj izgubljenu plaću, protiv tuženika »A.« d.d. S.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je četiri ročišta.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta radi izvođenja dokaza su održana 27. svibnja, 9. srpnja, 29. rujna i 26. studenoga 1998. godine, te 13. siječnja, 17. svibnja i 12. srpnja 1999. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda suda prvog stupnja.

Na presudu je podnositeljica izjavila žalbu 26. studenoga 1999. godine.

Županijski sud u Splitu je 12. travnja 2002. godine pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje. Žalbeni sud je također istoga dana donio rješenje kojim je podnositeljicu kaznio novčanom kaznom radi vrijeđanja suda.

Pred Općinskim sudom u Splitu održano je ročište 4. srpnja 2002. godine na kojem je, između ostalog, podnositeljici naloženo plaćanje novčane kazne.

Na ročištu održanom 3. listopada 2002. godine podnositeljica je izjavila da je podnijela reviziju izravno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odluke o novčanoj kazni.

Dana 7. svibnja 2003. godine Vrhovni sud odbacio je reviziju kao nedopuštenu.

Na ročištu održanom pred Općinskim sudom u Splitu 13. listopada 2003. godine podnositeljica je izjavila da se nalazi u lošoj materijalnoj situaciji i da je bez ikakvih primanja, te da ne može platiti kaznu.

Sud je od Porezne uprave Split zatražio podatke o primanjima podnositeljice i njenog supruga, pri čemu je ustanovljeno da je suprug podnositeljice vlasnik više poslovnih prostora u Splitu.

Ročišta pred Općinskim sudom u Splitu održana su 26. siječnja, 17. ožujka i 5. svibnja 2004. godine, te je donijeta djelomična presuda kojom je zahtjev podnositeljice u odnosu na točke jedan i dva tužbenog zahtjeva odbijen.

Na presudu je podnositeljica izjavila žalbu 7. lipnja 2004. godine, te je Županijski sud u Splitu 6. listopada 2005. godine preinačio presudu suda prvog stupnja i presudio da je otkaz tužiteljici bio nedopušten, da joj radni odnos nije prestao i naložio je tuženiku da podnositeljicu vrati na radno mjesto.

Tužiteljica je vraćena na posao 1. prosinca 2005. godine.

Ročište pred Općinskim sudom u Splitu radi odluke o ostatku zahtjeva koji se odnosi na isplatu plaće podnositeljici održano je 8. prosinca 2005. godine.

Iduće ročište određeno je za 2. veljače 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. siječnja 1997. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Splitu radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije dopušten, da joj radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti je na posao, kao i naknaditi joj izgubljenu plaću.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 22. studenoga 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno pet (5) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset (20) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je bez ikakvog odugovlačenja održao veći broj ročišta i 12. srpnja 1999. godine donio je presudu.

Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Splitu kao žalbenim sudom koji je donio presudu u roku od oko dvije godine i četiri mjeseca.

Postupak se zatim ponovno vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je postupao učinkovito.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenje o odbačaju revizije protiv rješenja o novčanoj kazni doinio u roku od devet mjeseci.

Općinski sud u Splitu donio je djelomičnu presudu 5. svibnja 2004. godine, koju je žalbeni sud preinačio u listopadu 2005. godine. Time je dio postupka pravomoćno dovršen.

Nakon toga postupak se pred Općinskim sudom u Splitu vodi radi naknade plaće podnositeljici za razoblje u kojem je na snazi bio otkaz.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica znatno pridonijela duljini trajanja postupka pred sudom prvog stupnja. Ona je najprije podnijela nedopuštenu reviziju izravno Vrhovnom sudu umjesto prvostupanjskom sudu. Time je uzrokovala zastoj u postupku pred prvostupanjskim sudom. Da je podnositeljica podnijela reviziju sudu prvog stupnja, tada taj sud ne bi trebao čekati odluku Vrhovnog suda, već bi sam mogao odbaciti reviziju koja je bila nedopuštena.

Nadalje, podnositeljica je izazvala zastoj u postupku time što je dala netočne podatke o svojoj materijalnoj situaciji, nastojeći izbjeći plaćanje novčane kazne izrečene radi vrijeđanja suda. Zbog njenih netočnih izjava sud je morao utvrđivati njeno financijsko stanje kao i stanje njenog supruga.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o donekle složenom postupku u kojem je bilo potrebno utvrditi zakonitost otkaza podnositeljici.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da postupak ukupno traje oko devet godina. Općinski sud u Splitu u svemu je postupao učinkovito, vrlo redovno održavao je ročišta, te donio presudu. Županijski sud u Splitu o žalbi je odlučio u razdoblju od oko dvije godine i četiri mjeseca. Nakon toga je zastoje u postupku pred Općinskim sudom u Splitu izazvala sama podnositeljica. Županijski sud u Splitu je o žalbi protiv djelomične presude odlučio u razdoblju od oko jedne godine i tri mjeseca, te je time u jednom dijelu postupak pravomoćno okončan i podnositeljica je vraćena na posao. Donošenje djelomične presude pokazalo se oportunim, te kao jedno od sredstava učinkovitog vođenja postupka. Preostalo je odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatom razlike plaće. Općinski sud u Splitu održao je jedno ročište, te je odredio u razumnom razdoblju održati novo roičište. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, posebno doprinos same podnositeljice duljini postupka, te okolnost da je u najvećem dijelu postupak pravomoćno okončan, a naročito učinkovito postupanje sudova koji nisu izazvali nikakva odugovlačenja u postupku, kao i složenost postupka, Ustavni sud utvrđuje da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci.

6. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2736/2002

Zagreb, 11. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.