USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
498
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojeg zastupa
V. H., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 31. siječnja 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u vezi sa žalbama stranaka u predmetu broj: P-8326/95 u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg
dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe M. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01.
– pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe je na temelju
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«
broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnio 29. listopada 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi
ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Tužitelj S. M. podnio je 26. studenoga 1986.
godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika, podnositelja ustavne
tužbe, radi plateža određenih građevinskih radova
koje je tužitelj kao izvođač radova izveo podnositelju kao investitoru radova.
Predmet se vodio pod brojem: P-9968/86.
Na ročištu od 14. travnja 1987. godine tužitelju
je predan pisani odgovor na tužbu, a 17. travnja 1987. godine podnositelj je
tužitelju dostavio priloge uz odgovor na tužbu.
Dana 25. svibnja 1987. godine tužitelj se
očitovao na odgovor na tužbu.
Na ročištu od 8. srpnja 1987. godine sud je
saslušao stranke i rješenjem odredio provođenje uviđaja na licu mjesta, uz
sudjelovanje građevinskog vještaka.
Dana 16. srpnja 1987. godine tužitelj se
podneskom očitovao na podnesak podnositelja od 26. lipnja 1987. godine. Na
ročištima od 7. listopada i 26. studenoga 1987. godine saslušana su dva
svjedoka.
Dana 10. studenoga 1988. godine izvršen je
uviđaj na licu mjesta, a građevinski vještak je 3. siječnja 1989. godine
dostavio sudu nalaz i mišljenje.
Na ročištu održanom 16. ožujka 1989. godine
tužitelju je predana protutužba podnositelja. Ročište zakazano za 25. listopada
1991. godine nije održano zbog neuredne dostave za punomoćnika tuženika-protutužitelja. Na prijedlog tuženika-protutužitelja,
ročište zakazano za 7. veljače 1992. godine je odgođeno.
Rješenjem od 10. veljače 1992. godine sud je
pozvao građevinskog vještaka da izvrši uvid u spis i obavijesti sud je li potrebno
provesti još jedan uviđaj na licu mjesta u povodu protutužbe.
Ročište zakazano za 19. ožujka 1992. godine nije
održano jer građevinski vještak nije u sudsku referadu vratio spis.
Podneskom od 7. svibnja 1992. godine građevinski
vještak je predložio sudu provođenje vještačenja po vještaku statičaru.
Na ročištu održanom 2. veljače 1993. godine
tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj
specificirali su svoj tužbeni, odnosno protutužbeni
zahtjev.
Dana 17. ožujka 1994. godine spis je presigniran na drugog suca, koji je zakazao ročište za 19.
travnja 1994. godine. To ročište nije održano zbog neuredne dostave za
punomoćnika tužitelja-protutuženog. Novo ročište
zakazano je za 12. svibnja 1994. godine i na njemu je određeno da će se na
sljedeće ročište zakazano za 7. lipnja 1994. godine pozvati stranke radi
saslušanja, te vještaci, što je i učinjeno.
Glavna rasprava zaključena je na ročištu od 16.
ožujka 1995., a preotvorena je 28. ožujka 1995.
godine, na prijedlog tuženika-protutužitelja. Dana
14. travnja 1995. godine glavna rasprava je ponovno zaključena i sud je istog
dana donio presudu.
Povodom žalbe tuženika-protutužitelja,
Županijski sud u Gradu Zagrebu je rješenjem broj: Gž-6491/95
od 24. listopada 1995. godine, ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet
vratio tom sudu na ponovni postupak.
Predmet se nakon toga vodi pod brojem P-8326/95.
Na ročištu održanom 15. veljače 1996. godine određeno je provođenje
građevinskog vještačenja po vještaku statičaru. Rješenjem od 8. svibnja 1996.
godine sud je u tom smislu odredio određenog sudskog vještaka, koji je dopisom
od 27. svibnja 1996. godine obavijestio sud da ne može prihvatiti vještačenje.
Dana 8. siječnja 1997. godine spis je ponovno presigniran na novog suca, koji je rješenjem od 15.
siječnja 1997. godine pozvao istog vještaka da prihvati vještačenje.
Dana 3. veljače 1997. godine sud je imenovao
novog građevinskog vještaka, koji je 20. ožujka 1997. godine obavijestio sud da
nije vještak statičar, predloživši pri tome sudu novog vještaka. Sud je
rješenjem od 12. svibnja 1997. godine imenovao novog građevinskog vještaka, s
kojim je 7. srpnja 1997. godine izvršio očevid na licu mjesta i dodijelio mu
rok od 30 dana za dostavu nalaza i mišljenja.
Sud je 15. svibnja 1998., 13. veljače 2001., 16.
studenoga 2001. i 30. siječnja 2002. godine pozivao građevinskog vještaka da
sastavi nalaz i mišljenje. Vještak je 2. travnja 2002. godine dostavio sudu
nalaz i mišljenje.
Na ročištu održanom 11. studenoga 2002. godine
određeno je da će se na sljedećem ročištu, zakazanom za 17. travnja 2003.
godine saslušati projektant kao svjedok. No to ročište nije održano, jer je
raspravni sudac imenovan sucem suda drugog stupnja. Novi sudac preuzeo je
sporni parnični spis u srpnju 2003. godine.
Sud prvog stupnja je 4. svibnja 2005. godine
donio presudu, koja je strankama otpremljena 7. lipnja 2005. godine.
Provjerom 4. srpnja 2005. godine, Ustavni sud je
utvrdio da su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj (podnositelj ustavne tužbe) 27. lipnja 2005.
godine izjavili žalbe protiv presude suda prvog stupnja, a da je spis kod suca
prvog stupnja. Ponovnom provjerom 5. rujna 2005. godine utvrđeno je da je spis
od 30. kolovoza kod raspravnog suca suda prvog stupnja.
Provjerom 6. listopada 2005. i 13. siječnja
2006. godine, Ustavni sud je utvrdio da je spis kod novog raspravnog suca suda
prvog stupnja.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 26.
studenoga 1986. godine tužbom tužitelja S. M. protiv podnositelja ustavne tužbe,
koji je 16. ožujka 1989. godine protiv tužitelja podnio protutužbu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 29. listopada 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno šesnaest (16) godina, jedanaest (11) mjeseci i tri (3) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje
ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, jedanaest (11) mjeseci i
dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju postupak se, izuzev kraćeg razdoblja od oko pet mjeseci u
kojem je Županijski sud u Gradu Zagrebu odlučivao o žalbi podnositelja ustavne
tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju dužem od šesnaest
godina. Nakon donošenja nove presude suda prvog stupnja obje stranke su
izjavile žalbu, no spis je, prema provjeri 13. siječnja 2006. godine i dalje u
radu kod (novog) raspravnog suca suda prvog stupnja.
Činjenica je da se spis vrlo dugo nalazio na
vještačenju. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom
za nerazumno dugo nepostupanje suda prvog stupnja u
ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom
postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.; u
daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP-a
umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka. Odredbom
članka 260. stavka 1. ZPP-a propisano je, između ostaloga, da će sud odrediti
rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim
vještacima (»Narodne novine«broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se
pridržava rokova određenih odlukom, te postupak vještaka u slučaju da iz
objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim
sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova
dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika
o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od oko pet godina,
koliko se spis nalazio na vještačenju, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud
u Zagrebu parnični postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu
ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA-PROTUTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik-protutužitelj u sudskom postupku, nije pridonio duljini
trajanja sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o
djelomično složenom predmetu, u kojem je trebalo provesti građevinsko
vještačenje o usklađenosti izvedenih radova s projektom i relevantnim propisima.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Parnični postupak ukupno traje preko šesnaest
godina. U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više
svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku
postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta
odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v.,
primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet
protiv Francuskeod 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog
postupka, sagledavajući ga pri tome kao cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da
vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u
razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona
donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona
odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3427/2003
Zagreb, 31. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.