USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

500

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbiC. I. d.o.o. iz Z., koje zastupa direktorica K. P., na sjednici održanoj 31. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3708/02 (Ovrv-2923/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe C. I. d.o.o. iz Z., J. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 28. rujna 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine postupka, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-3708/02 (Ovrv-2923/00).

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj, kao ovrhovoditelj, podnio je 19. siječnja 2000. godine Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika Republike Hrvatske, Ministarstva razvitka, useljeništva i obnove radi isplate 3.585.930,66 kn. Podnositelj navedeni iznos potražuje s naslova radova koje je izvršio za ovršenika na temelju ugovora o građenju.

Podneskom od 28. travnja 2000. podnositelj je obavijestio sud da je dobio nalog za plaćanje sudske pristojbe i da će po njemu postupiti tek kad sud donese rješenje o ovrsi jer ga je ovršenik doveo u stanje potpune blokade.

Sud je dopisom od 1. lipnja 2001. obavijestio podnositelja da je predsjednik suda naložio predsjedniku vanparničnog odjela da provjeri praksu ovog i drugih sudova na način da utvrdi da li je moguće postupanje u ovakvim predmetima iako nije plaćena sudska pristojba budući da je podnositelj u blokadi upravo zbog dugovanja ovršenika.

Sud je rješenje o ovrsi donio 11. srpnja 2001., unatoč tome što nije bila plaćena sudska pristojba.

Podnescima od 19. srpnja 2001. i 31. kolovoza 2001. ovršenik je prigovorio prijedlogu za ovrhu.

Rješenjem suda broj: Ovrv-2923/00 od 3. siječnja 2002., a povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na temelju članka 54. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96.) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi od 11. srpnja 2001. godine te je riješeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka.

Podnescima od 31. siječnja 2002., 11. lipnja 2002. i 9. rujna 2002. podnositelj je požurio postupanje.

Nakon toga predmet je prenesen u parnični postupak te je dobio oznaku P-3708/02.

Na ročištu održanom 14. studenoga 2002. sud je naložio podnositelju da u roku od 15 dana dostavi u spis analizu arbitražne komisije na koju se poziva. Podnositelj je po nalogu suda postupio 28. veljače 2003. i predložio provođenje građevinskog vještačenja na teret tuženika.

Podneskom od 28. veljače 2003. tuženi se usprotivio provođenju vještačenja.

Podneskom od 11. lipnja 2004. podnositelj je predložio provođenje vještačenja na njegov trošak.

Nakon ročišta održanog 15. prosinca 2004. godine, spis se od 28. listopada 2005. godine nalazi kod vještaka.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ovršni postupak započeo je 19. siječnja 2000. godine prijedlogom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi donošenja rješenja o ovrsi.

Ustavna tužba podnijeta je 28. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i osam (8) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U konkretnom predmetu vodila su se dva postupka i to ovršni i parnični postupak. Tijekom ovršnog postupka sud je rješenjem od 3. siječnja 2002. povodom prigovora ovršenika stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je riješio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka. Nakon što je podnositelj s nekoliko podnesaka požurio rad suda, predmet je signiran kao parnični.

U nastavljenom parničnom postupku (broj: P-3708/02) sud je održao jedno ročište (14. studenoga 2002.).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM I TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao ovrhovoditelj i tužitelj, svojim ponašanjem pridonio duljini postupka, time što je odbio platiti pristojbu u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, broj 74/95. i 57/96.), zbog čega je rješenje o ovrsi donijeto tek 11. srpnja 2001. Nadalje, podnositelj je tijekom parničnog postupka podneskom od 28. veljače 2003. predložio provođenje građevinskog vještačenja na teret tuženika, a što je protivno odredbama članka 7. i članka 153. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) te je tek podneskom od 11. lipnja 2004. predložio provođenje građevinskog vještačenja na svoj trošak.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u slučaju podnositelja vodi u trajanju od četiri godine, osam mjeseci i osam dana. Unatoč činjenici što su u konkretnom predmetu vođena dva postupka, ovršni i parnični postupak, te da je podnositelj djelomično svojim ponašanjem pridonio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem postupka, u kojemu nije došlo do namirenja tražbine podnositelja, podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3489/2004

Zagreb, 31. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.