USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
501
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. D. iz N., koju zastupa
B. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 31. siječnja 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3775/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj:
P-13729/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe D. D. iz N., P. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela
11. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 2. studenoga 1999. godine podnijela
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv H. z. za m. o. iz Z. radi isplate
neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. travnja 1992. do 1. lipnja 1997.
godine.
Na prvom ročištu, održanom 25. rujna 2001.
godine, podnositeljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, punomoćnik
podnositeljice je predao podnesak s daljnjim očitovanjem, a tuženik je predao
odgovor na tužbu u kojemu je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti. Sud je
tuženiku dodijelio rok od 15 dana za očitovanje o podnesku podnositeljice
zaprimljenom na tom ročištu. Tuženik se nije u danom roku očitovao.
Na ročištu održanom 16. listopada 2002. godine
punomoćnik podnositeljice ističe da je podnositeljica izjavila žalbu protiv
rješenja tuženika, Područne službe V. od 17. rujna 2001. godine, ali da o žalbi
nije odlučeno. Sud je podnositeljici odredio rok od 15 dana radi dostave
rješenja kojim je priznato pravo na mirovinu, zahtjeva za nastavak primanja i
žalbe protiv rješenja od 17. rujna 2001. godine.
Podnositeljica je podneskom od 28. listopada
2002. godine dostavila zatraženu dokumentaciju te predložila sudu provođenje
knjigovodstvenog vještačenja. Podnesak podnositeljice dostavljen je na
očitovanje tuženiku, ali se on nije očitovao.
Podnescima od 7. siječnja i 18. kolovoza 2003.
godine podnositeljica je ponovno predlagala provođenje knjigovodstvenog
vještačenja.
Na ročištu održanom 4. veljače 2004. godine
punomoćnik podnositeljice navodi da ostaje kod prijedloga za provođenje
knjigovodstvenog vještačenja te da do sada nije donijeta pravomoćna odluka u
upravnom postupku o priznavanju prava na isplatu mirovine za utuženo razdoblje.
Tuženik se usprotivio provođenju knjigovodstvenog vještačenja te je predložio
prekid postupka do donošenja pravomoćne odluke upravnog tijela o žalbi
podnositeljice. Sud je donio rješenje da će daljnja odluka uslijediti pismenim
putem.
Rješenjem od 17. veljače 2005. godine sud je
pozvao tuženika da se u roku od 15 dana očituje je li u međuvremenu
drugostupanjsko upravno tijelo odlučilo o žalbi podnositeljice.
Sud je rješenjem od 20. lipnja 2005. godine
odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi radi
utvrđivanja prava podnositeljice na mirovinu ili do prestanka postojanja
razloga da se čeka okončanje tog postupka.
Podnositeljica je 4. srpnja 2005. godine
izjavila žalbu protiv rješenja o prekidu postupka.
Od 14. rujna 2005. godine postupak se povodom
žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana
2. studenoga 1999. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 11. kolovoza 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četiri (4)
godine, devet (9) mjeseci i devet (9) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio
pred prvostupanjskim sudom u trajanju od četiri godine, devet mjeseci i devet
dana. Sud je bio neaktivan od 2. studenoga 1999. do 25. rujna 2001. godine
(jedna godina, deset mjeseci i dvadeset tri dana), od 25. rujna 2001. do 16.
listopada 2002. godine (jedna godina i dvadeset jedan dan) i od 28. listopada
2002. godine do 4. veljače 2004. godine (jedna godina, tri mjeseca i sedam
dana). Prekid postupka određen je rješenjem od 20. lipnja 2005. godine.
Od 14. rujna 2005. godine postupak se vodi pred
Županijskim sudom u Zagrebu radi odlučivanja o žalbi podnositeljice na rješenje
o prekidu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se u razmatranom razdoblju
postupak vodio u trajanju od četiri godine, devet mjeseci i devet dana te da je
postupak još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja
neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da
se postupak cijelo vrijeme do podnošenja ustavne tužbe vodio pred sudom prvog
stupnja, koji nije donio nijednu meritornu odluku, Ustavni sud utvrđuje da je
povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2990/2004
Zagreb, 31. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.