USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
553
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz D., kojeg zastupa
B. K., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 31. siječnja 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku
u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-3898/00 (raniji broj: Pn-919/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, M. M. iz D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 1. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 30. ožujka
1990. pred Osnovnim sudom
udruženog rada u Zagrebu tužbom podnositelja, protiv tuženika RO »M.-M.« OOUR
M. iz Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. postupak se
najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio i
proveo financijsko vještačenje te zaključio glavnu raspravu. Protiv odluke
broj: Pn-919/91 od 15. siječnja 1992. tuženik je
izjavio žalbu te je prvostupanjska odluka rješenjem Okružnog suda u Zagrebu
broj: Gž-4473/92 od 16. lipnja 1992. ukinuta u
cijelosti i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku
prvostupanjski sud održao je više ročišta za glavnu raspravu, odredio je
provođenje dokaza saslušanjem podnositelja, odredio i proveo dokaz saslušanjem
više svjedoka te zaključio glavnu raspravu. Odlukom broj: Pn-3602/92
od 2. studenoga 1994. prvostupanjski sud djelomično je usvojio tužbeni zahtjev
podnositelja, a protiv navedene odluke tuženik je ponovno uložio žalbu te je
predmet dostavljen višem nadležnom sudu na
odlučivanje. Odlukom Županijskog suda u gradu Zagrebu broj: Gž-1088/95
od 7. studenoga 1995. prvostupanjska odluka ukinuta je u dijelu u kojem je
usvojen tužbeni zahtjev podnositelja (točka I. izreke presude) te je predmet u
tom dijelu vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku podnositelj je u
više navrata podnescima sudu predlagao zakazivanje ročišta za glavnu raspravu
te su ročišta zakazana za 10. ožujka 1997. na kojem je određeno provođenje
dokaza saslušanjem predloženih svjedoka dok je ročište zakazano za 4. studenoga
1997. odgođeno zbog nepristupa svjedoka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 10. veljače 1998. sud je
saslušao svjedoka te je odredio provođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem
s nalogom tuženiku da plati određeni iznos na ime predujma troškova
vještačenja;
– podnescima od 3. rujna 1998., 28. veljače 2000.
i 16. ožujka 2000. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu
raspravu;
– na ročištu održanom 5. listopada 2000. sud je
udovoljio prijedlogu punomoćnika tuženika te punomoćniku tuženika odredio
dodatni rok radi provjere da li je tuženik uplatio predujam na ime troškova
vještačenja;
– podneskom od 19. prosinca 2000. podnositelj
predlaže zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisom od 5. siječnja 2001. sud je pozvao
vještaka da preuzme spis radi izrade nalaza i mišljenja;
– podneskom od 9. svibnja 2001. i 3. srpnja
2001. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 12. veljače 2002. sud je
odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 4. lipnja 2002. sud je
saslušao svjedoka te je odredio provođenje dokaza daljnjim saslušanjem svjedoka
i vještaka;
– na ročištu održanom 19. studenoga 2002.
nastupilo je mirovanje postupka zbog nepristupa
uredno pozvanog podnositelja;
– podneskom od 25. veljače 2003. podnositelj je
predložio sudu nastavak postupka;
– podneskom od 30. ožujka 2004. podnositelj je
predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 15. studenoga 2004. sud je
saslušao vještaka i predložene svjedoke te je određeno saslušanje novog
svjedoka;
– ročište zakazano za 11. ožujka 2005. sud je
odgodio zbog služene spriječenosti uredujućeg suca;
– ročište zakazano za 22. travnja 2005. odgođeno
zbog neuredne dostave poziva tuženiku;
– na ročištu održanom 27. lipnja 2005. sud je
odredio saslušanje svjedoka te dopunsko saslušanje podnositelja;
– ročište zakazano za 14. studenoga 2005.
odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca;
– podneskom od 18. studenoga 2005. podnositelj
je predložio što hitnije zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– iz izvješća uredujućeg
suca Općinskog suda u Zagrebu broj: 23 Su-2666/05 od 20. prosinca 2005.
razvidno je da iduće ročište za glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari nije
zakazano.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je tužbom
podnositelja od 30. ožujka 1990.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 1. listopada 2005., a
do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
petnaest (15) godina i šest (6) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio
pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o
pravima ili obvezama podnositelja, održao sedam (7) ročišta za glavnu raspravu,
odredio i proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, saslušao vještaka,
rješenjem utvrdio nastupanje mirovanja postupka te nastavio postupak kao i
odredio i proveo dokaz saslušanjem više svjedoka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao
tužitelj u parničnom postupku, djelomično doprinio duljini sudskog postupka i
to na način da je zbog njegova ne pristupa na ročište zakazano za 19. studenoga
2002. nastupilo mirovanje postupka.
Doprinos podnositelja duljini sudskog postupka
Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog
povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom
predmetu vodi u ukupnom trajanju preko petnaest (15) godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, kao i
činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda (i to u razdoblju od: 10. veljače
1998. do 5. listopada 2000., od 5. listopada 2000. do 12. veljače 2002., kao i
od 25. veljače 2003. do 15. studenoga 2004.) Ustavni sud je utvrdio da je dugim
trajanjem i neučinkovitim vođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena
pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3976/2005
Zagreb, 31. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.