USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
558
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan
Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju
su podnijeli Z. i A. K. iz Z., koje zastupa D. G., odvjetnik u Z., na sjednici
održanoj 2. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem:Gž-4297/05 (ranije spis Općinskog suda u Zagrebu, broj:
P-3855/87) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) i to:
– Z. K. iz Z., u iznosu od 7.200,00 kuna i
– A. K. iz Z., u iznosu od 7.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 23. rujna 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 21. srpnja 1987. godine podnositelji su
podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika GRO »V. G.«, radi
utvrđenja i predaje stana. Tuženik je 22. listopada 1987. podnio protutužbu
radi isplate.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je šest
ročišta (28. listopada 1987., 15. ožujka 1988., 5. ožujka 1992., 7. svibnja
1992.,9. lipnja 1992. i 14. listopada 1997. godine) i provedeno je građevinsko
vještačenje. Podneskom od 21. srpnja 1989. godine podnositelji su proširili
tužbeni zahtjev, dok su podneskom od 6. listopada 1989. godine povukli dio
tužbenog zahtjeva.
Podnescima od 24. siječnja 1995. i 9. svibnja
1995. podnositelji su požurivali zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Na ročištu održanom 1. prosinca 1997. godine
saslušan je vještak, koji je zatražio kraći rok radi izrade dopune nalaza i
mišljenja, te mu je sud dodijelio rok od 30 dana za izradu istog.
Dana 25. veljače 2000. godine zaprimljena je
dopuna nalaza i mišljenja vještaka, koja je strankama otpremljena 29. veljače
2000. godine radi očitovanja, te su stranke dopisom suda od 15. siječnja 2001.
godine ponovo pozvane na očitovanje.
Podnositelji nisu postupili po navedenom dopisu,
te je sud zakazao ročište za 2. travnja 2002. godine, na koje stranke nisu
pristupile, te je sud donio rješenje kojim je određeno mirovanje postupka.
Dana 3. travnja 2002. godine tuženi je
precizirao protutužbu i protutužbeni zahtjev.
Podnescima od 9. srpnja 2002. godine
podnositelji su predložili nastavak postupka, dali odgovor na protutužbu,
podnijeli zahtjev za osiguranje parničnih troškova, te proširili svoj tužbeni
zahtjev i dali nove dokaze.
Rješenjem suda od 12. srpnja 2004. godine
određeno je knjigovodstveno vještačenje.
Podneskom od 17. rujna 2004. godine podnositelji
su povukli podneske od 9. srpnja 2002. godine kojim su predlažili
nove dokazne prijedloge i osiguranje troškova parničnog postupka.
Dana 25. listopada 2004. godine vještak je
dostavio nalaz i mišljenje, nakon čega je održano ročište 4. ožujka 2005.
godine.
Dana 22. ožujka 2005. donijeta je djelomična
presuda na osnovi priznanja broj: P-3855/87, kojom je utvrđeno da su
podnositelji kupili od tuženika sporni stan, te im je tuženi dužan izdati
ispravu podobnu za zemljišnoknjižni upis vlasništva kupljenog stana na njihovo
ime.
Na ročištu održanom 1. lipnja 2005. zaključena
je glavna rasprava, dok je presuda objavljena 10. lipnja 2005. Tom presudom
odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja radi isplate.
Protiv navedene presude podnositelji su
podnijeli žalbu 27. srpnja 2005., te je spis
otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 20. listopada 2005.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 21.
srpnja 1987. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi utvrđenja
i predaje stana.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 23. rujna 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno
sedamnaest (17) godina, dva (2) mjeseca i jedan (1) dan, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se postupak u
razmatranom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe cijelo vrijeme vodio pred
sudom prvog stupnja u trajanju od šest godina, jedanaest mjeseci i sedam dana.
Nakon podnošenja ustavne tužbe donijeta je djelomična presuda na osnovi
priznanja 22. ožujka 2005. godine, dok je o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva
odlučeno presudom od 10. lipnja 2005. Trenutno se spis nalazi kod Županijskog
suda u Zagrebu povodom žalbe podnositelja, koja je podnijeta protiv presude
suda prvog stupnja od 10. lipnja 2005.
Činjenica je da se u konkretnom predmetu u
razdoblju od 1. prosinca 1997. do 21. veljače 2002. godine, dakle dvije (2)
godine i jedan (1) mjesec, spis nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica
se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno
odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91.,
91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi
vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto
određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je,
između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim
vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da
se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz
objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim
sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova
dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika
o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od dvije (2) godine i
jedan (1) mjesec, ukoliko se spis nalazio na vještačenju, te imajući u vidu
ukupno trajanje postupka (nešto više od sedamnaest godina), Ustavni sud je
ocijenio da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i
sukladno načelu ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA-PROTUTUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji-protutuženi u parničnom postupku pridonijeli su duljini
postupka time što se nisu očitovali na dopunu nalaza i mišljenja koje im je sud
otpremio 29. veljače 2000., kao ni nakon požurnice suda od 15. siječnja 2001.,
dok su nedolaskom na ročište zakazano za 2. travnja 2002. prouzročili mirovanje
postupka. Podnositelji su se tek podneskom od 9. srpnja 2002. očitovali na
dopunu nalaza i mišljenja, te podnijeli prijedlog za nastavak postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu u kojem je trebalo provesti građevinsko i financijsko vještačenje.
Složenost postupka kao takva nije sama po sebi toliko velika da bi se o tužbi
podnositelja trebalo odlučivati u razdoblju duljem od sedamnaest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno
relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest
godina, deset mjeseci i sedamnaest dana, dok je meritornu odluku sud prvog
stupnja donio tek nakon podnošenja ustavne tužbe. Imajući u vidu ukupno
trajanje postupka (nešto više od sedamnaest godina), neučinkovito postupanje
suda, te polazeći od činjenice da je postupak samo djelomično pravomoćno
okončan, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u
razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano,
pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugug razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5.
studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog
slučaja. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja
ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3395/2004
Zagreb, 2. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.