USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
562
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan
Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju
je podnio J. B. iz R., na sjednici održanoj 2. veljače 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-3045/96 (ranije:P-3007/92)
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon dana objave u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, J. B. iz R., K. ul. 54 a, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 2.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 22. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 22. rujna 1992. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Rijeci protiv D. z. na M., radi činidbe – pružanja
stomatoloških usluga.
Ročišta su održana 13. studenoga 1992., 22.
siječnja 1993., 7. travnja 1993., 2. srpnja 1993., 6. rujna 1993. i 23. rujna
1993., na kojemu je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda i rješenje
broj: P-3007/92, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja da mu tuženi
pruži potrebnu zuboprotetsku uslugu. Protiv navedene
presude podnositelj je podnio žalbu 15. listopada 1993.
Presudom Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1779/93 od 16. veljače 1994. odbijena je žalba
podnositelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Podnositelj je 20. travnja 1994. izjavio
reviziju protiv presude suda drugog stupnja, koja je rješenjem Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj: Rev-2342/1994-2 od 22.
kolovoza 1996. prihvaćena te su nižestupanjske
presude ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Nakon toga postupak se je nastavio voditi pod
brojem:P-3045/96.
Na ročištu održanom 10. listopada 1997. riješeno
je da će se sljedeće ročište održati nakon što predsjedništvo suda odluči o
prijedlogu podnositelja za izuzeće predsjednika vijeća.
Rješenjem suda broj: Su-531/98 od 23. srpnja
1998. predmet broj: P-3045/96 izuzet je iz rada sutkinje A. J.-V. jer se nalazi
na porodiljnom dopustu i dodijeljen u rad sucu T. P.
Na ročištu 1. prosinca 1998. naloženo je
podnositelju da u roku od 15 dana uredi tužbeni zahtjev na način da traži
isplatu u kunama.
Podneskom od 11. prosinca 1998. podnositelj je
podnio zahtjev za izuzeće suca.
Ročište zakazano za 24. veljače 1999. nije
održano jer se spis nalazio u predsjedništvu suda.
Rješenjem suda broj: 10 SU-902/98 od 10. lipnja
1999. odbijen je prijedlog podnositelja za izuzeće uredujućeg
suca.
Na ročište zakazano za 9. veljače 2000.
podnositelj nije pristupio te je riješeno da će se ponovno pozvati da postupi
po raspravnom rješenju
suda od 1. prosinca 1998.
Podnositelj je podneskom od 27. rujna 2000.
uredio tužbeni zahtjev.
Na ročište zakazano za 11. siječnja 2001. tuženi
nije pristupio te je podnositelj predložio da sud donese presudu zbog
izostanka, što je sud odbio.
Podneskom od 10. svibnja 2001. podnositelj je
podnio ponovno zahtjev za izuzeće suca T. P., te je predmet zbog odlaska uredujuće sutkinje na porodiljski dopust dodijeljen u rad
sucu N. P. 8. lipnja 2001.
Ročište zakazano za 14. svibnja 2001. odgođeno
je zbog bolesti raspravnog suca.
Na ročištu 6. lipnja 2002. sud je uputio
podnositelja da sve svoje navode vezane uz njegov zahtjev, kao i primjedbe
vezane za rad suda iznese u podnesku, a što je učinio podneskom od 16. siječnja
2002.
Na ročištu 17. listopada 2002. podnositelj je
precizirao tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo da se očituje na precizirani
zahtjev, a što je i učinio podneskom od 3. veljače 2003.
Na ročištu 6. veljače 2003. podnositelj je iznio
kronologiju događanja u konkretnom slučaju te mu je sud naložio da dostavi sudu
i tuženom presliku podneska kojeg je danas čitao na vijeću.
Podneskom od 6. ožujka 2003. tuženi se je
očitovao na podnesak podnositelja od 20. veljače 2003., dok je podneskom od 6. travnja
2004. tuženi požurio zakazivanje ročišta.
Ročišta zakazana za dan 27. kolovoza 2004., 10.
prosinca 2004., 11. ožujka 2005., 3. lipnja 2005. i 6. listopada 2005. odgođena
su zbog neuredne dostave za podnositelja.
Sljedeće ročište zakazano je za 16. siječnja
2006.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22.
rujna 1992. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Rijeci radi činidbe i
isplate.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu:
Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči,
između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12)
godina, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci
i šesnaest (16) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju
postupak se cijelo vrijeme do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim
sudom u Rijeci u trajanju od šest godina, deset mjeseci i šesnaest dana. Sud je
bio neaktivan u razdoblju od 6. veljače 2003. do 27. kolovoza 2004. (jednu
godinu, šest mjeseci i dvadeset dana).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
parničnom postupku, pridonio je duljini postupka time što je u nekoliko navrata
iz neopravdanih razloga tražio izuzeće raspravnog suca, zbog čega je sud morao
zastati s radom do donošenja odluke predsjedništva suda o zahtjevu podnositelja
za izuzeće suca, kao i time što nije postupio po raspravnom rješenju suda od 1.
prosinca 1998., već je to učinio tek nakon što ga je sud ponovo pozvao 9.
veljače 2000.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak
po tužbi podnositelja koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem:
P-3045/96, u pravno relevantnom razdoblju trajao šest godina, deset mjeseci i
šesnaest dana. Nadalje, sud utvrđuje da je do odugovlačenja postupka u tom
razdoblju došlo velikim dijelom uslijed učestalih zahtjeva podnositelja za
izuzeće raspravnog suca, kao i zbog nepostupanja
podnositelja po raspravnom rješenju suda od 1. prosinca 1998. Imajući u vidu
sve okolnosti ovog predmeta, a posebno ukupnu duljinu postupka u vrlo dugom
trajanju te činjenicu da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja,
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud naročito je uzeo u obzir znatan doprinos podnositelja ukupnoj
duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Rijeci dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3406/2004
Zagreb, 2. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.