USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

675

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. R. iz Z., kojeg zastupaju D. J. i Lj. V., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 8. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gžn-2087/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. R. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 18. lipnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-3660/93 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2004. godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3660/93, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj je 1. srpnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »I.« d.d. iz Z., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je šest ročišta (13. prosinca 1993., 3. veljače 1994., 12. travnja 1994., 16. lipnja 1994., 5. listopada 1995. i 13. listopada 1995. godine) te je provedeno liječničko i financijsko vještačenje.

Nakon toga ročište je održano 9. prosinca 1998. godine, kada je odlučeno pozvati vještaka financijske struke radi dostave dodatnog očitovanja.

Vještak je očitovanje dostavio 15. travnja 1999. godine.

Ročište je održano 12. svibnja 1999. godine te je odlučeno provesti vještačenje po vještaku zaštite na radu.

Dopisom od 21. rujna 1999. godine sud je pozvao podnositelja na uplatu predujma za vještačenje, što je on učinio 22. listopada 1999. godine.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 25. studenoga 1999. godine.

Na ročištu održanom 11. studenoga 2000. godine određeno je provesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, a vještak zaštite na radu pozvan je radi dostave dodatnog očitovanja.

Sud je podnositelja pozvao na uplatu predujma za vještačenje 15. veljače 2001. godine, a podnositelj je dokaz o uplati dostavio 6. ožujka 2001. godine.

Vještak zaštite na radu dostavio je dodatno očitovanje 19. ožujka 2001. godine.

Pozivom od 29. lipnja 2001. godine sud je pozvao vještaka knjigovodstvene struke radi dostave nalaza i mišljenja.

Knjigovodstveni vještak dostavio je nalaz i mišljenje 15. listopada 2002. godine.

Ročišta su održana 5. ožujka 2003. godine, 1. travnja 2003. godine, te 1. srpnja 2003. godine, kada je sud odlučio pozvati knjigovodstvenog vještaka radi dostave dopune očitovanja.

Dopisom od 20. studenoga 2003. godine sud je pozvao vještaka, a vještak je dostavio dopunu nalaza 22. prosinca 2003. godine.

Na ročištu održanom 12. listopada 2004. godine sud je odlučio pozvati knjigovodstveno-financijskog vještaka radi dodatnog usmenog očitovanja.

Ročište je održano 4. siječnja 2005. godine, te je glavna rasprava zaključena i objavljena je presuda.

Predmet se povodom žalbe od 8. lipnja 2005. godine nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu, pod brojem: Gžn-2087/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 1. srpnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »I.« d.d. iz Z., radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 18. lipnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i osamnaest (18) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 18. lipnja 2004. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i trinaest (13) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je održao šest ročišta te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje i vještačenje po vještaku zaštite na radu. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do 9. prosinca 1998. godine (jedna godina, jedan mjesec i četiri dana), zatim od 25. studenoga 1999. godine do 11. studenoga 2000. godine (jedanaest mjeseci i šesnaest dana), te od 29. lipnja 2001. godine do 5. ožujka 2003. godine (jedna godina, osam mjeseci i pet dana).

U razdoblju od 29. lipnja 2001. godine do 15. listopada 2002. godine spis se nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi vještačenjem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od oko jedne godine i tri mjeseca, koliko se spis nalazio na vještačenju te duža razdoblja neaktivnosti suda, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenijem predmetu u kojem je bilo potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje te vještačenje po vještaku zaštite na radu, međutim navedena okolnost ne može opravdati neaktivnost suda u ukupnom razdoblju duljem od dvije godine i devet mjeseci.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od deset godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud bio neaktivan u duljim razdobljima. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okonost da se postupak čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na odredbi članka 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2257/2004

Zagreb, 8. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.