USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

686

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli A. i I. M. iz L., koje zastupa I. B. A., odvjetnica u G., na sjednici održanoj 8. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-304/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– A. M. iz L., u iznosu od 7.800,00 kn i

– I. M. iz L., u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 24. kolovoza 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu 17. siječnja 1995. protiv I. G. i M. H., radi isplate, jer da su tuženi prodali zemljište koje je u vlasništvu podnositelja i na taj način stekli protupravnu materijalnu korist.

Do 5. studenoga 1997. održana su četiri ročišta (16. ožujka 1995., 3. srpnja 1995., 6. srpnja 1995. i 7. svibnja 1996.) i provedeno građevinsko vještačenje.

Podnescima od 15. listopada 1998. i 15. prosinca 1998. podnositelji su požurivali zakazivanje ročišta u ovom predmetu.

Na ročištu 11. siječnja 1999. podnositelji su predložili da se pozove vještak radi očitovanja na iznesene prigovore, te je naloženo podnositeljima da uplate predujam za saslušanje vještaka.

Vještak je saslušan na ročištu održanom 17. svibnja 1999.

Na ročište zakazano za 5. listopada 1999. nisu pristupili podnositeljica i drugotuženi, dok su na ročištu 15. veljače 2000. saslušane stranke i određena dopuna vještačenja.

Dana 31. svibnja 2000. proveden je očevid na licu mjesta te je sud dodijelio rok od 30 dana vještaku radi izrade nalaza i mišljenja o veličini čestice koju su kupili podnositelji.

Vještak je nalaz i mišljenje sudu dostavio 28. kolovoza 2000.

Podneskom od 20. studenoga 2000. podnositelji su predložili provođenje dopunskog građevinskog vještačenja.

Na ročištu 24. siječnja 2001. stranke su izjavile da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka mjernika, te je riješeno da će se pozvati vještaka kako bi se očitovao o vrijednosti zemljišta.

Rješenjem suda od 5. ožujka 2001. pozvan je vještak da preuzme spis.

Podneskom od 18. lipnja 2001. podnositelji su požurivali zakazivanje ročišta.

Dopunu nalaza i mišljenja vještak je sudu dostavio 8. listopada 2001., na koji su podnositelji prigovorili u svom podnesku od 30. listopada 2001.

Nakon toga održano je ročište 15. siječnja 2002., te 19. travnja 2002. na kojem je saslušan vještak.

Podneskom od 6. svibnja 2002. podnositelji su precizirali tužbeni zahtjev.

Ročište zakazano za 10. rujna 2002. nije održano zbog spriječenosti suca.

Na ročište zakazano za 24. siječnja 2003. tuženi nisu pristupili (dostava nije uredno iskazana).

Podneskom od 24. veljače 2003. podnositelji su precizirali tužbeni zahtjev.

Na ročištu 13. svibnja 2003. zaključena je glavna rasprava, međutim rješenjem suda od 2. lipnja 2003. ponovo je preotvorena radi dopune dokaznog postupka.

Nakon toga održano je ročište 19. rujna 2003., dok su podnositelji podneskom od 15. siječnja 2004. predložili da se provede novo građevinsko vještačenje.

Na ročište zakazano za 16. siječnja 2004. tuženi nisu pristupili, iako uredno pozvani, kao ni vještak.

Na ročištu 12. svibnja 2004. vještaku je dodijeljen rok od 30 dana radi dopune nalaza i mišljenja, s obzirom na ugovor koji mu je predočen na ročištu.

Dopisom suda od 2. srpnja 2004. vještak je pozvan da izradi dopunu nalaza i mišljenja.

Podneskom od 5. siječnja 2005. podnositelji su požurivali zakazivanje ročišta u ovom predmetu.

Dopisom suda od 25. siječnja 2005. pozvan je vještak da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja dostavi nalaz i mišljenje kao i spis na daljnji postupak.

Rješenjem suda od 21. veljače 2005. naloženo je Policijskoj postaji iz Zagreba da od sudskog vještaka oduzme i dostavi na sud predmetni spis. Predmet je sudu dostavljen 4. ožujka 2005.

Nakon toga održano je ročište 10. svibnja 2005., na kojem je sud dodijelio rok od 30 dana podnositeljima kako bi se očitovali o daljnjem disponiranju u ovoj pravnoj stvari.

Rješenjem suda od 22. studenoga 2005. pozvani su podnositelji da postupe po raspravnom rješenju suda od 10. svibnja 2005., a što su učinili podneskom od 30. studenoga 2005.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta je 17. siječnja 1995. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 24. kolovoza 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i osamnaest (18) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju, cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 11. siječnja 1999. godine (jednu godinu, dva mjeseca i petnaest dana). Nakon tog razdoblja sud je intenzivno radio na predmetu, održavši dvanaest ročišta.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji nisu pridonijeli duljini postupka.

 

4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o donekle složenom predmetu u kojem je provedeno nekoliko vještačenja, a zbog prigovora stranaka na provedena vještačenja izrađeno je i nekoliko dopuna nalaza i mišljenja međutim, složenost postupka ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, devet mjeseci i osamnaest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (nešto više od devet godina), te polazeći od činjenice da nije donijeta niti jedna meritorna odluka u ovom predmetu, te da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3095/2004

Zagreb, 8. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.