USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

741

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Ž. S. iz Z., na sjednici održanoj 9. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaboku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-110/94 (ranije: P-486/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Ž. S. iz Z., M. G. 72/2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od9.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 16. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 2. kolovoza 1991. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zaboku protiv Općine Zabok – Općinskog sekretarijata za upravno pravne, opće i inspekcijske poslove Zabok (u daljnjem tekstu: OSUPIP), radi odluke o prestanku radnog odnosa i što tuženi nije donio odluku o njegovom zahtjevu za zaštitu prava radnika.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je šest ročišta (15. listopada 1991., 9. siječnja 1992., 16. ožujka 1992., 2. travnja 1992., 22. ožujka 1994. i 26. travnja 1994. godine). Tijekom tog razdoblja donijeta je jedna prvostupanjska i drugostupanjska odluka i odlučeno o reviziji podnositelja. Predmet se je nastavio voditi pod brojem: P-110/94.

Podneskom od 28. ožujka 1994. godine podnositelj je ispravio tužbu u pogledu tuženog budući je isti ukinut sukladno odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, te je kao tužene označio Županiju Krapinsko-zagorsku, Grad Zabok, Općinu Bedekovčinu, Općinu Krapinske toplice, Općinu Sveti Križ Začretje i Općinu Veliko Trgovišće.

Podnositelj je podneskom od 15. prosinca 1994. godine predložio delegaciju Općinskog suda u Zagrebu umjesto Općinskog suda u Zaboku. Taj je prijedlog odbijen kao neosnovan rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. ožujka 1995. godine, a koji je Općinskom sudu u Zaboku dostavljen 23. lipnja 1995. godine.

Podnositelj je u podnesku od 30. studenoga 2000. godine zatražio spajanje ovog sudskog predmeta sa predmetom pod brojem: P-312/93 koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaboku.

Na ročištu održanom 13. prosinca 2000. godine utvrđeno je da je u predmetu broj: P-312/93 dana 11. travnja 2000. godine donesena presuda, kojom je između ostalog odlučeno i o rješenju OSUPIP od 4. lipnja 1991. godine, a koja je predmet tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.

Rješenjem suda broj: P-888/01-50 (ranije P-312/93) od 7. ožujka 2002. godine predmet broj: P-888/01 i predmet broj: P-110/94 spojeni su na broj: P-110/94 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude.

Na ročištu 2. svibnja 2002. godine riješeno je da se podnositelju dozvoljava preinaka tužbe proširenjem tužbe i na sedmotuženika Republiku Hrvatsku, a koji je odgovor na tužbu dao na ročištu 27. svibnja 2002. godine.

Na ročištu 11. lipnja 2002. godine zaključena je glavna rasprava i donijeta je djelomična presuda.

Protiv navedene presude žalbu je podnio podnositelj 19. prosinca 2002. godine, a prvotuženik Krapinsko-zagorska županija 20. prosinca 2002. dok je odgovor na žalbu podnio 8. siječnja 2003.

Predmet je proslijeđen Županijskom sudu u Zlataru 31. siječnja 2003. godine.

Presudom Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-162/03-2 od 29. rujna 2004. godine odbijena je žalba podnositelja i prvotuženika Županije krapinsko-zagorske kao neosnovana i potvrđena djelomična prvostupanjska presuda.

Postupajući po podnesku podnositelja od 6. prosinca 2004. godine kojim je predložio dopunu drugostupanjske presude, Općinski sud u Zaboku dostavio je predmet Županijskom sudu u Zlataru radi postupanja po prijedlogu podnositelja.

Dana 10. veljače 2005. godine prvotuženik (Županija krapinsko-zagorska) je izjavio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 29. rujna 2004. godine.

Dana 22. veljače 2005. godine podnositelj je podnio prijedlog za nastavak postupka u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Rješenjem Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-162/03 od 15. travnja 2005. godine odbačen je prijedlog podnositelja za dopunu drugostupanjske presude.

Podnositelj je 29. travnja 2005. godine, izjavio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 29. rujna 2004. godine.

Predmet je 15. lipnja 2005. upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je odlukom broj: Revr-420/05 od 20. listopada 2005. odbio reviziju.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. kolovoza 1991. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zaboku protiv tuženika Općine Zabok – Općinskog sekretarijata za upravno pravne, opće i inspekcijske poslove Zabok, radi odluke o prestanku radnog odnosa i što tuženi nije donio odluku o njegovom zahtjevu za zaštitu prava radnika.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 16. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i deset (10) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe (16. kolovoza 2004. godine) vodio pred sudom prvog i drugog stupnja. Općinski sud u Zaboku bio je neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 13. prosinca 2000. godine u trajanju od tri godine, jedan mjesec i sedam dana. Nakon toga nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda, te je donijeta djelomična prvostupanjska presuda, protiv koje su podnositelj i prvotuženik podnijeli žalbu, te se je u trenutku podnošenja ustavne tužbe predmet nalazio pred drugostupanjskim sudom. Nakon podnošenja ustavne tužbe donijeta je drugostupanjska presuda protiv koje je podnositelj izjavio reviziju te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. listopada 2005. odbijena.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju ne radi se o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od trinaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan oko tri godine, jedan mjesec i sedam dana. S obzirom na navedeno, te okolnost da je donijeta djelomična presuda kojom je odlučeno samo o dijelu tužbenog zahtjeva, a da se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva postupak i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zaboku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3040/2004

Zagreb, 9. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.