USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

747

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela J. G. iz Š., na sjednici održanoj 14. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: PS-3091/01 (raniji broj: PS-3026/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, J. G. iz Š., ul. Z. B. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od3.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 17. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Tužitelj N. T. je 1. travnja 1997. godine Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu protiv tužene J. T., rođene G., podnositeljice ustavne tužbe, u parničnom predmetu radi razvoda braka i povjeravanja djeteta na čuvanje, odgoj i uzdržavanje. Predmet se vodio pod poslovnim brojem: P-3026/97.

Na glavnoj raspravi održanoj 15. svibnja 1997. godine utvrđeno je da je podnositeljica Općinskom sudu u Šibeniku 4. travnja 1997. godine podnijela istu tužbu protiv tužitelja, pod brojem: PS-3028/97, stoga je sud donio rješenje o spajanju parnica radi zajedničkog raspravljanja, jer se radi o istim strankama u istoj pravnoj stvari. Na ročištu je punomoćniku podnositeljice dan rok od 15 dana radi dostave podnositeljičine povijesti bolesti iz KBC-a Z. i ostalih dokaza.

Ročište zakazano za 19. lipnja 1997. godine je odgođeno na prijedlog tužitelja-protutuženog.

Ročište održano 21. kolovoza 1997. godine održano je u odsutnosti uredno pozvanog predstavnika Centra za socijalni rad u Š., koji je bio pozvan da sudu dostavi pisani nalaz i mišljenje s prijedlogom kojem od roditelja će se dijete povjeriti na odgoj i čuvanje, u slučaju razvoda braka roditelja. Na tom ročištu saslušan je jedan svjedok. Novo ročište zakazano je za »neodređeni dan«, i sud je odredio da se nadležnom Centru za socijalni rad dostavi kopija raspravnog zapisnika, radi izjašnjenja.

Općinski sud u Šibeniku je 2. rujna 1997. godine na prijedlog tužitelja-protutuženog donio rješenje o privremenoj mjeri, kojom je odredio da se zajedničko dijete stranaka, mldb. M. T., rođen 1995. godine, povjerava na odgoj i čuvanje ocu, do pravomoćnog završetka parničnog postupka, uz uređivanje načina na koji će majka viđati dijete. Ujedno je istim rješenjem odbijen prijedlog tužene-protutužiteljice, podnositeljice ustavne tužbe, za izdavanje privremene mjere kojom bi se mldb. dijete povjerilo njoj na odgoj i čuvanje.

Županijski sud u Šibeniku je rješenjem, broj: Gž-382/97 od 27. listopada 1998. godine, uvažio žalbu tužene-protutužiteljice, ukinuo rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj: PS-3026/97 od 2. rujna 1997. godine i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Centar za socijalni rad iz Š. dostavio je sudu 19. studenoga 1997. godine mišljenje svog Stručnog tima, s prijedlogom za povjeravanje mldb. djeteta ocu na čuvanje i odgoj te s prijedlogom načina održavanja kontakata majke i sina.

Na prijedlog punomoćnika tužene-protutužiteljice, ročište zakazano za 2. travnja 1998. godine je odgođeno.

Na ročištu održanom 14. svibnja 1998. godine sud je rješenjem odredio psihijatrijsko vještačenje tužene-protutužiteljice, koja je pozvana da u roku od 15 dana uplati predujam troška vještačenja. Sud je odredio i pregled mldb. djeteta.

Podneskom od 6. studenoga 1998. godine tužitelj-protutuženi je obavijestio sud da je obavljen pregled i vještačenje mldb. sina te da je vještak proveo i ocjenu tužitelja-protutuženog, stoga je predložio nastavak postupka.

Podneskom od 17. studenoga 1998. godine tužena-protutužiteljica je podnijela zahtjev za izuzeće raspravnog suca. Zahtjev je odbijen rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj: 3 Su-110/99 od 24. veljače 1999. godine.

Ročišta zakazana za 25. ožujka i 25. studenoga 1999. godine odgođena su, a na ročištu održanom 16. prosinca 1999. godine sud je rješenjem odredio provođenje psihijatrijskog vještačenja tužene-protutužiteljice u KBC S.

Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: PS-3026/97 od 8. veljače 2000. godine, sud je odredio vještačenje tužene-protutužiteljice za 15. veljače 2000. godine, i naložio joj da plati predujam troškova vještačenja.

KBC S. obavijestio je sud da je tužena-protutužiteljica telefonskim putem otkazala psihijatrijsko vještačenje, određeno za 15. veljače 2000. godine.

Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: PS-3026/97 od 5. travnja 2000. godine, sud je ponovno odredio vještačenje tužene-protutužiteljice za 25. travnja 2000. godine, i ponovno joj naložio da plati predujam troškova vještačenja. Podnositeljica ustavne tužbe nije se odazvala pozivu vještaka.

Stoga jer rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: PS-3026/97 od 30. lipnja 2000. godine, ponovno određeno vještačenje tužene-protutužiteljice za 10. srpnja 2000. godine, i ponovno joj naložio da plati predujam troškova vještačenja. Podnositeljica ustavne tužbe nije se odazvala pozivu vještaka.

Ročište zakazano za 20. rujna 2000. godine odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženu-protutužiteljicu.

Ročište zakazano za 18. listopada 2000. godine odgođeno je na prijedlog tužene-protutužiteljice.

Na ročište zakazano za 15. studenoga 2000. godine tužena-protutužiteljica nije pristupila iako je uredno pozvana, a sud je odustao od provođenja psihijatrijskog vještačenja tužene-protutužiteljice.

Nakon održanog ročišta 29. studenoga 2000. godine, sud prvog stupnja donio je presudu kojom je rastavljen brak stranaka, a zajedničko mldb. dijete povjereno je na odgoj i čuvanje ocu, uz određivanje načina kontakata majke sa sinom.

Županijski sud u Šibeniku je rješenjem, broj: Gž-717/2001 od 29. lipnja 2001. godine, uvažio je žalbe obiju stranaka i ukinuo presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je taj sud odlučio o povjeravanju mldb. djeteta, njegovom uzdržavanju i kontaktima s majkom te vratio predmet na ponovno suđenje.

Predmet je dobio novi broj: PS-3091/01. Na ročištu održanom 22. siječnja 2002. godine sud prvog stupnja odlučio je ponovno provesti vještačenje stranaka.

Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: PS-3091/01 od 18. veljače 2002. godine, sud je odredio psihijatrijsko vještačenje stranaka u KBC R., Z., i naložio im da plate predujam troškova vještačenja. Tužitelj-protutuženi obavijestio je sud da ne može uplatiti troškove predujma vještačenja i predložio je sudu da odredi vještačenje bliže mjestu boravka stranaka. uz napomenu da je u listopadu 1997. godine već izvršio svoje obveze u odnosu na vještačenje, dok se podnositeljica ustavne tužbe nikada nije odazvala pozivu vještaka.

Općinski sud u Šibeniku je rješenjem, broj: PS-2678/97 od 6. ožujka 2003. godine, odustao od provođenja vještačenja i od KBC R., Z., zatražio povrat parničnog spisa.

Potom su ročišta održana 12. rujna 2003., 15. veljače 2005. i 2. lipnja 2005. godine, a spis je, prema podacima od 25. siječnja 2006. godine, kalendiran.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 1. travnja 1997. godine, tužbom tužitelja-protutuženika, podnesenom Općinskom sudu u Šibeniku.

Ustavna tužba podnesena je dana 10. travnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu ukupno traje preko šest (6) godina.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. – u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.).

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 10. travnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet (5) godina, pet (5) mjeseci i pet (5) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je u pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Šibeniku 29. studenoga 2000. godine donio presudu, koja je djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-717/2001 od 29. lipnja 2001. godine. Postupak je sada u tijeku pred sudom prvog stupnja, koji je odredio ponovno vještačenje obiju stranaka, no 6. ožujka 2003. godine taj sud je ponovno (15. studenoga 2000. godine sud je odustao od vještačenja podnositeljice) odustao od naknadnog provođenja vještačenja obiju stranaka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog Suda, podnositeljica ustavne tužbe, kao tuženica-protutužena u parničnom postupku, svojim ponašanjem je pridonijela duljini sudskog postupka, jer se nije odazivala na zakazane medicinske preglede.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o djelomično složenom predmetu, u kojemu je bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje obiju stranaka, radi utvrđivanja kojem će od roditelja mldb. dijete biti povjereno na odgoj i čuvanje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak ukupno traje duže od šest godina.

Iz navoda i činjenica iznesenih u točki 2. obrazloženja ove odluke proizlazi da je sud prvog stupnja u pretežnom dijelu postupka bio aktivan u radu, ali to ujedno ne znači njegovu učinkovitost jer je sporni parnični predmet, koji je zbog odlučivanja o pravima i obvezama majke i oca prema mldb. djetetu po svojoj naravi hitan postupak, i dalje pred sudom prvog stupnja.

Do određenog broja zastoja u postupku došlo je uslijed ponašanja same podnositeljice. U tom smislu napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Ustavni sud, međutim, smatra potrebnim iznijeti stajalište koje je usvojio u nekima od predmeta pokrenutih radi dugotrajnosti sudskih postupaka (npr. u predmetu broj: U-IIIA-1679/2004). Prema tom stajalištu, duljina parničnog postupka može se samo djelomič­no opravdati postupovnim zaprekama, jer sud ima mogućnosti, ali i obvezu, da svaki predmet spora riješi u razumnom roku na temelju i u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/92. i 117/03.).

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, sagledavajući pri tome postupak kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrdio je da vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je kod određivanja visine naknade uzeo u obzir doprinos podnositeljice duljini parničnog postupka.

Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Us­tavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­ni­je osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove od­luke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog za­kona.

 

Broj: U-IIIA-1274/2003

Zagreb, 14. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.