USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

764

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. Ž. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj dana 16. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-6441/03 (Pn-801/01, Pn-3445/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. Ž. iz Z., N. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 21. rujna 2004. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 26. travnja 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene, G. G., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su četiri ročišta (7. prosinca 1995., 9. svibnja 1996., 12. rujna 1996. i 4. prosinca 1996.) saslušani su svjedoci, provedeno je medicinsko vještačenje i donijeta je presuda zbog izostanka broj: Pn-3445/95, koja je povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje ukinuta na ročištu 9. svibnja 1996. godine.

Ročišta zakazana za 6. listopada 1998., 13. siječnja 1999., 7. lipnja 1999. i 11. studenoga 1999. odgođena su radi bolesti tužene. Na prijedlog podnositeljice sud je odredio da se iduće ročište održi u stanu tužene.

Podneskom od 18. studenoga 1999. godine podnositeljica je dostavila sudu dokaz o uplaćenom predujmu za »vanjsko uredovanje«.

Ročište zakazano za 27. siječnja 2000. godine odgođeno je (u stanu je zatečen suprug tužene koji je izjavio da se tužena nalazi u bolnici na liječenju).

Podneskom od 28. siječnja 2000. godine podnositeljica je zatražila od suda da se pozove tužena te da se upozori na članke 11. i 296. ZPP-a, kao i potrebu da uzme punomoćnika, čemu je sud udovoljio dopisom od 8. veljače 2000. godine.

Na ročištu 10. siječnja 2001. godine nije dozvoljeno odvjetniku Z. S. da bez punomoći zastupa tuženu. Nakon provedene rasprave donijeta je presuda, broj: Pn-801/01 (pogreškom naznačen broj: Pn-3445/95, ispravljeno rješenjem broj: Pn-801/01 od 1. veljače 2001. godine).

Protiv presude tužena je podnijela žalbu 13. veljače 2001. godine, a podnositeljica 14. veljače 2001. godine.

Spis je dostavljen 31. srpnja 2001. godine Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-8327/01 od 4. studenoga 2003. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2001. godine u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke vraćena je sudu prvog stupnja na ponovni postupak 20. studenoga 2003. godine.

Ročište je zatim održano 7. prosinca 2005. godine, a sljedeće je zakazano za 11. rujna 2006. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 26. travnja 1995. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 21. rujna 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu zakazao pet ročišta, od toga odgodio četiri ročišta zbog nedolaska tužene i održao jedno ročište te donio meritornu odluku. Županijski sud Zagrebu donio je ukidno rješenje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da ne postoje elementi koji bi ukazivali na složenost predmeta.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-6441/03 ukupno traje preko devet godina, a od 5. studenoga 1997. godine šest (6) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

Ocjena je Suda da dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju nije posljedica neaktivnost suda, jer u njihovom postupanju nije bilo razdoblja neaktivnost, već je dugotrajnost postupka posljedica neučinkovitosti sudova. Naime, u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu od ukupno zakazanih pet ročišta, održao je samo jedno ročište, (ostala je odgodio) nakon kojega je meritorno odlučio. Iz navedenog proizlazi da se u slučaju podnositeljice nije radilo o složenom predmetu, te da se devetogodišnje postupanje sudova ne može smatrati suđenjem u razumnom roku.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3364/2004

Zagreb, 16. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.