USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

777

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnijela V. E. iz Z., na sjednici održanoj dana 23. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-2511/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. E. iz Z., H. 85, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela 14. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-2511/95, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-2511/95, utvrdio činjenice pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 13. prosinca 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženih, »B.« d.d. iz Z. i »N.« d.d. iz O., radi isplate plaće.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 15. travnja 1996. i 18. ožujka 1997. godine, te je provedeno financijsko vještačenje.

Podneskom od 9. srpnja 1998. godine podnositeljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka.

Vještak je 11. siječnja 1999. godine dostavio nalaz i mišljenje kojim se očitovao na prigovore podnositeljice.

Podneskom od 26. veljače 1999. godine podnositeljica je istaknula da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s tim nalazom i mišljenjem uredila tužbeni zahtjev.

Sud je zamolnicom od 22. srpnja 1999. godine i požurnicom od 1. lipnja 2000. godine zatražio Općinski sud u Metkoviću da drugotuženom dostavi po sudskom dostavljaču podnesak podnositeljice od 26. veljače 1999. godine te nalaz i mišljenje vještaka.

Općinski sud u Metkoviću je dopisom od 18. listopada 2000. godine izvijestio sud da sudski dostavljač u prostorijama drugotuženog nije zatekao nikoga te da stoga nije mogao izvršiti dostavu, da su prostorije devastirane te da već dulje vrijeme nitko od djelatnika ne dolazi u te prostorije.

Sud je rješenjem od 26. siječnja 2001. godine pozvao punomoćnika podnositeljice da se u roku od 15 dana očituje ostaje li kod tužbe i tužbenog zahtjeva, je li nad prvotuženim otvoren stečajni postupak te postoji li još uvijek drugotuženi kao pravna osoba.

Podneskom od 10. rujna 2001. godine punomoćnik je podnositeljici otkazao punomoć o zastupanju te predložio da se svi podnesci dostavljaju izravno podnositeljici.

Sud je dopisom od 20. veljače 2002. godine od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio podatak je li nad prvotuženim otvoren stečajni postupak te postoji li on kao pravna osoba ili postoji njegov pravni sljednik i koji.

Trgovački sud u Zagrebu je dopisom od 12. travnja 2002. godine izvijestio sud da je nad prvotuženim otvoren stečajni postupak.

Sud je rješenjem od 19. travnja 2002. godine utvrdio prekid postupka u odnosu na prvotuženog, te odredio da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj ili pravni sljednici prvotuženog preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog podnositeljice pozove da to učine. Rješenje je dostavljeno stečajnom upravitelju prvotuženog i izravno podnositeljici u odnosu na koju je postalo pravomoćno 18. lipnja 2002. godine. Podnositeljica nije predložila sudu da pozove stečajnog upravitelja da preuzme postupak, a ni stečajni upravitelj nije preuzeo postupak pa je u odnosu na prvotuženog postupak u prekidu.

U odnosu na drugotuženog, sud je dopisom od 2. studenoga 2005. godine za njega zatražio od Trgovačkog suda u Dubrovniku izvadak iz sudskog registra.

Trgovački sud u Dubrovniku udovoljio je 16. studenoga 2005. godine traženju suda.

Ročište je održano 23. siječnja 2006. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 13. prosinca 1995. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 14. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i devet (9) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravnorelevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Očito je da sud nije postupao žurno iako se radilo o radnom sporu (npr. sud je nakon prve zamolnice Općinskom sudu u Metkoviću za dostavom pismena drugotuženom putem sudskog dostavljača požurnicu uputio tek nakon deset mjeseci i deset dana) pa je propustio u ranom stadiju postupka utvrditi relevantne činjenice i meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu podnositeljice.

U odnosu na prvotuženog rješenjem od 19. travnja 2002. godine je utvrđen prekid postupka. Odredbom članka 215. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) propisano je da će se postupak nastaviti kada ga preuzme stečajni upravitelj, odnosno kada ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti prema članku 111. stavku 1. u svezi sa člankom 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03.) koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, pozove da to učini.

U odnosu na drugotuženog postupak je i dalje u tijeku, a sud je bio neaktivan od 10. rujna 2001. godine do podnošenja ustavne tužbe 14. prosinca 2004. godine (tri godine, tri mjeseca i četiri dana), te nadalje jer je tek 2. studenoga 2005. godine zatražio izvadak iz sudskog registra za drugotuženog.

Činjenica je da o tužbenom zahtjevu podnositeljice nije nijednom meritorno odlučeno već je samo u odnosu na prvotuženog doneseno rješenje o prekidu postupka. Nadalje, razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja činjenica o pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, primjenjujući pritom pravila o teretu dokazivanja. On također nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova, te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku doprinijela je duljini postupka u odnosu na prvotuženog jer nije predložila sudu da pozove stečajnog upravitelja da preuzme postupak u skladu s rješenjem o prekidu postupka koje joj je bilo izravno dostavljeno.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i devet dana, te da je postupak u odnosu na prvotuženog u prekidu od 2002. godine, a još je uvijek u tijeku u odnosu na drugotuženog. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja koji o tužbenom zahtjevu nije nijednom meritorno odlučio iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke donesene u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4861/2004

Zagreb, 23. veljače 2006.       

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.