USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
778
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi koju je podnijela B. M. S. iz V., na sjednici održanoj 23. veljače 2006.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1531/85 u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe, B. M. S. iz V., U. p. p. č. 5b, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositeljica je
30. srpnja 2004. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno
dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u
Šibeniku pod brojem: P-1531/85, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom
roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 25. listopada 1985. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Šibeniku protiv tuženika A. i I. M., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine
prvostupanjski sud je održao ukupno dvanaest ročišta za glavnu raspravu (25.
ožujka 1986., 17. travnja 1986., 15. svibnja 1986., 25. travnja 1989., 15.
listopada 1993., 25. kolovoza 1994., 14. ožujka 1995., 11. travnja 1995., 25.
svibnja 1995., 6. prosinca 1996., 21. svibnja 1997. te 5. lipnja 1997.). Očevid
u prisutnosti vještaka održan je 22. svibnja 1989. Nalaz vještaka je predan
sudu 5. travnja 1993. Na ročištu održanom 15. listopada 1993. utvrđeno je da je
drugotužena preminula. Sukladno tome, postupak je
nastavljen protiv A. M., kao jedinog tuženika. Na ročištu održanom 25. kolovoza
1994. sud je prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka
koji se vodio pod brojem: O-847/93. Postupak je nastavljen 14. ožujka 1995.
Dopuna nalaza i mišljenja vještaka predana je sudu 3. studenoga 1997.
Sljedeće ročište za glavnu raspravu održano je
23. siječnja 1998. Podnositeljica je izjavila da nema većih primjedbi na nalaz
i mišljenje vještaka.
Podnescima od 24. siječnja 1998. i 5. veljače
1998. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
Sljedeće ročište održano je 11. veljače 1998.
Na ročištu održanom 17. ožujka 1998. sud je
saslušao podnositeljicu.
Na ročištu održanom 16. travnja 1998. sud je saslušao
tuženika.
Sljedeće ročište održano je 26. lipnja 1998.
Rješenjem od 21. kolovoza 1998. ročište za
održavanje glavne rasprave odgođeno je na neodređeno vrijeme zbog spriječenosti
suca.
Na ročištu održanom 23. veljače 1999. sud je
proveo dokaz saslušanjem vještaka. Dana 24. ožujka 1999. sudski vještak je sudu
predao pismeno očitovanje na primjedbe tuženika.
Sljedeće ročište održano je 26. ožujka 1999. te
je sud zatražio od banke podatke o deviznoj štednji za tuženika.
Ročište je ponovno održano 15. travnja 1999.
Na ročištu održanom 12. svibnja 1999. sud je
podnositeljici dodijelio rok od 8 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva te odbio
prijedlog tuženika za izuzećem vještaka.
Ročište zakazano za 2. lipnja 1999. odgođeno je
do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće suca koji je podnio tuženik.
Podnescima od 1. lipnja 1999. i 20. siječnja
2000. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 21. prosinca 1999. odgođeno
je na zahtjev stranaka.
Na ročištu održanom 21. siječnja 2000. sud je zaključio
glavnu raspravu.
U međupresudi od 21.
siječnja 2000. prvostupanjski sud je utvrdio da su podnositeljica i tuženik
suvlasnici zajedničke imovine, i to podnositeljica za 3/8 dijela, a tuženik za
5/8 dijela. Međupresuda je otpremljena strankama 4. listopada
2000. godine.
Dana 24. listopada 2000. tuženik je podnio žalbu
protiv navedene presude, a 19. prosinca 2000. podnositeljica je podnijela
očitovanje na žalbu.
Rješenjem broj: Gž-82/01
od 12. veljače 2001. Županijski sud u Šibeniku usvojio je žalbu tuženika,
ukinuo pobijanu međupresudu te predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje 14. ožujka 2001. godine.
Sljedeće ročište pred prvostupanjskim sudom
održano je 26. listopada 2001. godine.
Na ročištu održanom 29. studenoga 2001. sud je
proveo dokaz saslušanjem građevinskog vještaka.
Sljedeće ročište je održano 12. lipnja 2002.
godine.
Na ročištu održanom 4. srpnja 2002. sud je izveo
dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika te zaključio glavnu raspravu.
Međupresudom od 4. srpnja 2002. sud
je utvrdio da su podnositeljica i tuženik temeljem bračne zajednice suvlasnici
zajedničke imovine i to: podnositeljica za 13/50 dijela, a tuženik za 37/50
dijela. Sud je istovremeno donio i rješenje kojim zastaje s raspravljanjem o
utvrđivanju pokretnina koje čine zajedničku imovinu stranaka te njihovom diobom
do pravomoćnosti međupresude. Međupresuda
je otpremljena strankama 26. studenoga 2002. godine.
Protiv te međupresude
podnositeljica je podnijela žalbu 16. prosinca 2002. Tuženik je podnio žalbu
17. prosinca 2002. godine.
Presudom broj: Gž-310/03
od 17. svibnja 2004. Županijski sud u Šibeniku odbio je žalbe tužiteljice i
tuženika kao neosnovane te potvrdio pobijanu međupresudu.
Protiv presude Županijskog suda u Šibeniku
podnositeljica je izjavila reviziju koja je odbačena dijelom kao nedopuštena, a
dijelom kao nepravovremena rješenjem prvostupanjskog suda od 4. svibnja 2005.
Postupak pred prvostupanjskim sudom je i dalje u
tijeku.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe te uvida u
spis Općinskog suda u Šibeniku, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom
slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63.
Ustavnog zakona.
Svoju odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni
sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužbu protiv A. i I.
M. radi utvrđenja i diobe bračne stečevine podnositeljica je podnijela
Općinskom sudu u Šibeniku 25. listopada 1985. godine. Ustavni sud utvrđuje da
je od dana podnošenja tužbe do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice
proteklo ukupno osam (18) godina, devet (9) mjeseci i pet (5) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravnorelevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na
razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra
razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), do 30. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja
ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8)
mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u pravnorelevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinskim
sudom u Šibeniku u dva navrata u ukupnom trajanju od četiri (4) godine i sedam
(7) mjeseci te pred Županijskim sudom u Šibeniku također u dva navrata u
ukupnom trajanju od oko dvije (2) godine. Od radnji koje su relevantne za
meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku,
prvostupanjski je sud održao sedamnaest (17) ročišta za glavnu raspravu te je
donio dvije međupresude (21. siječnja 2000. i 4.
srpnja 2002.). Drugostupanjski sud je u pravnorelevantnom
razdoblju donio rješenje
12. veljače 2001. te presudu 17. svibnja 2004.
Razmatrajući postupanje sudova u razmatranom
razdoblju Ustavni sud je utvrdio da je bilo nekoliko razdoblja neaktivnosti
prvostupanjskog suda u ukupnom trajanju od dvije (2) godine i dvadeset dva (22)
dana i to: – od 26. lipnja 1998. do 23. veljače 1999.; – od 21. siječnja 2000.
kad je zaključena glavna rasprava pa do 4. listopada 2000. kad je
prvostupanjski sud međupresudu otpremio strankama; –
od 14. ožujka 2001. (kad je rješenje drugostupanjskog suda od 12. veljače 2001.
vraćeno prvostupanjskom sudu) do 26. listopada 2001. kad je održano ročište za
glavnu raspravu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini
sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o
složenijem predmetu u kojemu je potrebno utvrditi suvlasničke dijelove na
nekretninama i pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu, međutim ta okolnost
ne može opravdati činjenicu da u predmetu niti nakon više od dvadeset godina
nije donijeta pravomoćna meritorna odluka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak
u pravnorelevantnom razdoblju trajao šest (6) godina,
osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana. U tom razdoblju prvostupanjski sud
je bio potpuno neaktivan oko dvije (2) godine. S druge strane, podnositeljica
ustavne tužbe ni na koji način nije pridonijela duljini postupka. Imajući u
vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim
trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka,
podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan
je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana
od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u
točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i
5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2883/2004
Zagreb, 23. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.