USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

782

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula M. L. iz V., koju zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 15. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pu-2087/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. L. iz V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7. 800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 7. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 15. travnja 1999. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu radi isplate zaostale mirovine protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

Dana 2. svibnja 2002. godine taj sud se oglasio nenadležnim.

Dana 2. srpnja 2002. godine podnositeljica je protiv tog rješenja podnijela žalbu.

Rješenjem Županjskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2004. godine pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu.

Ročište je određeno za 27. veljače 2006. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. travnja 1999. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi isplate zaostale mirovine.

Ustavna tužba podnesena je 7. rujna 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset dva (22) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji se tek nakon tri godine i sedamnaest dana oglasio nenadležnim. Nakon toga je Županijski sud u Zagrebu o jednom procesnom pitanju odlučivao u razdoblju od oko jedne godine i deset mjeseci.

Nakon što je spis ponovno vraćen Općinskom sudu u Zagrebu, taj sud je neaktivan sve do podnošenja ustavne tužbe, te prvo ročište zakazuje protekom jedne godine devet mjeseci i šesnaest dana od donošenja drugostupanjskog rješenja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije doprinijela duljini trajanja postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje dulje od šest godina, te da su sudovi postupali izrazito neučinkovito, kao što je detaljno naprijed navedeno. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a osobito okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka u kojem nije donijeta meritorna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3641/2005

Zagreb, 15. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.