USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

795

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustav­nom tužbom pokrenuo P. T. iz B. n/M, na sjednici održanoj 23. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Uprav­nog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7249/2002-8 od 19. veljače 2003. kojom je odbijena njegova tužba podnijeta protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, klasa: UP/I-112-02/02-01/237, urbroj: 2198-01-02-3 od 24. srpnja 2002. godine. Tim rješenjem odbijen je prigovor podnositelja izjavljen protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, klasa: UP/I-112-02/02-01/237, urbroj: 2198-01-02-1 od 1. srpnja 2002. kojim je podnositelj, kao neraspoređeni službenik Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske s danom 6. srpnja 2002. godine. Istim rješenjem podnositelju je utvrđen otkazni rok u trajanju od četiri mjeseca, istekom kojeg mu prestaje državna služba u Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji. Točkom 3. rješenja određeno je da podnositelj ostvaruje pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje za svaku godinu neprekidnog radnog staža u državnim tijelima. Sukladno točki 4. rješenja, podnositelj za vrijeme trajanja raspolaganja, ostvaruje pravo na naknadu plaće.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenim aktima povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 54. stavcima 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske. Ponavljajući navode isticane tijekom postupaka koji su prethodili ustavnosudskom, podnositelj u bitnome navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i da nisu pravilno primijenjene odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 27/01.) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.), te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (»Narodne novine«, broj 3/02.).

Ističe da mu nije omogućen uvid u njegov predmet i »novu organizaciju« te da je netočno utvrđenje kako je imao prekid radnog staža u državnoj upravi. Smatra da je kao sudionik Domovinskog rata, sukladno članku 38. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imao prednost pri raspoređivanju u novoformiranom Uredu a da službenici koji su raspoređeni nemaju odgovarajuću stručnu spremu. Navodi pritom i »stvarne« razloge njegovog stavljanja na raspolaganje i otkaza.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

3. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe podnijete na temelju članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi i nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Iz obrazloženja presude Upravnog suda razvidno je da od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 59/01.) županijski uredi više nisu tijela državne uprave, već se za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne (regionalne) uprave ustrojava ured državne uprave. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ureda državne uprave u županijama (»Narod­ne novine«, broj 21/02.) Vlada je odredila okvirni broj državnih službenika i namještenika u uredu državne uprave, koji u Zadarskoj županiji iznosi 214 izvršitelja.

Slijedom navedenog, uslijedio je preustroj državne uprave u Zadarskoj županiji s posljedicom ukidanja pojedinih radnih mjesta te je donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji sukladno kojem je predstojnik Ureda donio rješenja o rasporedu državnih službenika i namještenika na slobodna radna mjesta za koja ispunjavaju propisane uvjete prema novom ustroju. Budući da u novom ustroju nije nađena mogućnost rasporeda podnositelja na drugo radno mjesto u okviru njegove stručne spreme u tom ili drugom državnom tijelu najkasnije u roku tri mjeseca od dana ukidanja radnih mjesta, Upravni sud je rješenje o stavljanju podnositelja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske ocijenio sukladnim odredbama članka 103. Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Upravni sud je nadalje utvrdio da su dužina trajanja otkaznog roka i visina otpremnine određeni računajući neprekidni staž podnositelja u državnim tijelima Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju iz radne knjižice podnositelja proizlazi prekid rada od 16. veljače 1992. do 12. svibnja 1992. godine. Sudjelovanje podnositelja u Domovinskom ratu, prema ocjeni Upravnog suda, računa se podnositelju kao poseban staž (samo kao staž osiguranja a ne i radni staž) te nije od utjecaja na dužinu trajanja otkaznog roka i visinu otpremnine.

5. Članak 103. Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisuje:

(...)

(4) U slučaju ukidanja pojedinih radnih mjesta u državnom tijelu, službenici će se rasporediti na druga radna mjesta u okviru svoje stručne spreme, u tom ili drugom državnom tijelu najkasnije u roku tri mjeseca od dana ukidanja radnih mjesta, a do rasporeda na novo radno mjesto ostvaruju pravo na plaću i ostala prava iz službe prema rješenjima koja su imali prije ukidanja radnih mjesta.

(5) Službenici koji ne budu raspoređeni u roku iz stavka 4. ovoga članka iz razloga što nema slobodnih radnih mjesta, stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela. (...)

Člankom 104. Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisano je:

(1) Službenici koji ne budu raspoređeni u rokovima iz članka 103. ovoga Zakona stavljaju se na raspolaganje Vladi uz otkazni rok i otpremninu prema općim propisima o radu.

(2) Za određivanje dužine trajanja otkaznog roka i visine otpremnine računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima Republike Hrvatske.

6. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom Upravnog suda podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

Ustavni sud iz navedenih razloga nije prihvatio navode podnositelja da mu u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

7. Sadržaj ustavnog prava na rad i slobodu rada zajamčenog člankom 54. stavkom 1. Ustava, između ostalog jest i pružanje zaštite zakonom utvrđenih prava građana, koja iz njihovog rada proizlaze, uključujući i zaštitu u svezi s prestankom radnog odnosa. Ostvarivanje ovih prava, odnosno način i postupak za njihovu primjenu pod jednakim uvjetima za sve, propisan je zakonom.

Imajući u vidu činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, primijenjeno materijalno pravo te provedeni postupak, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju, aktima kojima je kao neraspoređeni službenik stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, nije povrijeđeno ustavno pravo na rad i slobodu rada.

Navođenje imena drugih službenika koji su prema njegovim tvrdnjama postavljeni na radna mjesta koja ne odgovaraju njihovoj stručnoj spremi ne može biti razlogom zbog kojega bi Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja na dostupnost svakome radnog mjesta pod jednakim uvjetima, zajamčeno člankom 54. stavkom 2. Ustava.

8. Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim navod podnositelja da mu nije omogućen uvid u njegov osobni očevidnik i Pravilnik o unutarnjem redu.

Iz dopisa predstojnika Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 10. listopada 2003. razvidno je da su »svi dijelovi« podnositeljevog »predmeta« njemu dostavljeni, dok mu je na zatraženi uvid i eventualni preslik Pravilnika o unutarnjem redu odgovoreno da ih može izvršiti svaki radni dan u radno vrijeme Ureda, kod pomoćnika predstojnika.

9. Tijekom ustavnosudskog postupka podnositelj je dostavio Sudu presliku presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-2894/02 od 27. travnja 2004. kojom dokazuje da kod njega nije bilo prekida radnog staža, što neposredno utječe na dužinu trajanja otkaznog roka i visinu otpremnine određene prvostupanjskim upravnim rješenjem. Točkom I. izreke te presude, koja je u toj točki postala pravomoćna 15. srpnja 2004. godine, poništena su kao nezakonita rješenja o stav­ljanju podnositelja na raspolaganje od 23. svibnja 1991. i početku tijeka otkaznog roka i prestanku službe od 16. kolovoza 1991. godine.

Slijedom navedenog, kod podnositelja ne postoji prekid radnog staža u razdoblju od 16. veljače 1992. (kada je istekao otkazni rok) do 12. svibnja 1992. godine (kada se podnositelj ponovo zaposlio u državnoj službi), a koja činjenica u konkretnom slučaju, sukladno članku 104. stavku 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, može utjecati na dužinu trajanja otkaznog roka i visinu otpremnine.

Međutim, imajući u vidu da je presuda Općinskog suda donijeta 2004. godine, dakle, nakon provedenog upravnog postupka i spora u kojima su donijeti akti osporeni ustavnom tužbom, ta presuda ne može biti od utjecaja u ovom ustavnosudskom postupku. Naime, ovlaštenje je i dužnost Ustavnog suda ocjenjivati postojanje povrede ustavnih prava na temelju činjenica utvrđenih u postupku koji prethodi ustavnosudskom.

Vezano za navode iz ustavne tužbe da podnositelj, kao sudionik Domovinskog rata, sukladno članku 38. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ima prednost pri raspoređivanju u novoosnovanom Uredu, što upravno tijelo i Upravni sud, prema mišljenju podnositelja, nisu cijenili, Ustavni sud ističe da je uvidom u spis upravnog tijela utvrdio da te navode podnositelj nije naveo u svom prigovoru niti u tužbi Upravnom sudu, već ih po prvi puta ističe u ustavnoj tužbi. Stoga te navode drugostupanjsko upravno tijelo i Upravni sud nisu ni mogli cijeniti niti se o njima očitovati.

10. Slijedom iznijetoga, utvrdivši da osporenim aktima podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja se u ustavnoj tužbi poziva, Ustavni sud je, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučio kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Broj: U-III-3308/2003

Zagreb, 23. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.