USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
796
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te
suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u
postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula V. S. iz S., koju zastupa L. K.,
odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu
broj: Gž-2041 /05 od 9. rujna 2005. godine, te se
predmet vraća Županijskom sudu u Splitu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica (ovrhovoditeljica u ovršnom
postupku) podnijela je ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u Splitu
broj: Gž-2041/05 od 9. rujna 2005. godine, kojom je
prihvaćena žalba ovršenika Z. S., preinačeno je
rješenje Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-2079/00 od
19. kolovoza 2004. godine, odbijen je ovršni zahtjev ovrhovoditeljice te su
ukinute sve provedene radnje.
Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-2079/00 od 19. kolovoza 2004. godine, u ovršnom
predmetu podnositeljice ustavne tužbe riješeno je:
»Radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine
ovrhovoditeljice iz pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, broj:
I-328/97 od 28. kolovoza 1998. godine, koje je utemeljeno na ovršnoj ispravi, pravomoćnoj
i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, broj: IIIP-367/94 od 29. rujna 1994.
godine, a radi naplate iznosa na ime zakonskog uzdržavanja, u visini od
1.100,00 kuna mjesečno, počevši od 9. travnja 1996. g. pa nadalje, svaki
mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki obrok teku od 5-og u
mjesecu do isplate, kao i radi naplate već pravomoćno obistinjenog troška
ovršnog postupka od 150,00 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu od 28.
kolovoza 1998. g. do isplate, određuje se ovrha pljenidbom novčane tražbine
koja (...) pripada ovršeniku (...)«.
2. Obrazlažući navode ustavne tužbe,
podnositeljica smatra da joj je presudom Županijskog suda u Splitu povrijeđeno
ustavno pravo propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositeljica navodi: »U međuvremenu je Z. S.,
sada kao tužitelj, podnio tužbu radi izmjene presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. III P-367/94 i odluke u
tom predmetu bile su veći broj puta ukidane, vraćane na odlučivanje, da bi
presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2485/04 bio smanjen iznos
koji je Z. S. bio dužan plaćati, i to s iznosa od 1.100,00 kn na iznos od
400,00 kn, odnosno 500,00 kn. (...). Na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-2485/04, podnositeljica ove ustavne tužbe uložila je
reviziju koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem prihvatio, ukinuo
presudu Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2485/04 i Općinskog suda u
Splitu, posl. br. P-171/02
i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (...). Ovršenik Z. S. smatrao je da više ne postoji ovršna isprava
radi naplate uzdržavanja, te predlagao da se obustavi ovrha, što sud prvog
stupnja nije prihvatio, ali po žalbi ovršenika
Županijski sud u Splitu, svojim rješenjem posl. br. Gž-2041/05 je prihvatio
žalbu, preinačio rješenje Općinskog suda u Splitu, posl.
br. Ovr-2079/00 od 19.
kolovoza 2004. i ovršni zahtjev ovrhovoditeljice odbio, te ukinuo s v e
provedene radnje«.
Podnositeljica ističe da rješenjem Vrhovnog suda
Republike Hrvatske nije ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-367/94,
koja predstavlja valjanu, pravomoćnu ovršnu ispravu radi naplate iznosa od
1.100,00 kn, na ime zakonskog uzdržavanja podnositeljice ustavne tužbe.
Podnositeljica smatra da je rješavajući žalbu ovršenika,
Županijski sud u Splitu pogrešno utvrdio kako je ovršna isprava u konkretnom
predmetu stavljena izvan snage rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Rev-789/04 od 13. listopada 2004. godine.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.
– pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti
Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela
državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno
ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo).
Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u
postupku odlučivanja o pravima i obvezama
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje
povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno
utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne
povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano jer
Ustavni sud nije žalbeni sud. Takvim razlozima Ustavni sud odlučujući o
ustavnoj tužbi mogao bi se baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice
sadržaja povrijeđenog ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede.
Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom
ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih
prava koja podnositelj navede u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne
odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena. Pri tome se, u pravilu, ne
upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i
ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg
postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Ustavni sud navodi činjenice i okolnosti
relevantne za odlučivanje u pravnoj stvari podnositeljice ustavne tužbe:
Točkom I. presude Općinskog suda u Splitu broj:
P-367/94 od 29. rujna 1994. godine, razveden je brak između Z. S. i V. S., a
točkom II. te presude obvezan je Z. S. da za uzdržavanje V. S. doprinosi iznos
od 1.100,00 kuna mjesečno, počev od 1. listopada
1994. godine pa nadalje.
Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-2079/00 od 19. kolovoza 2004. godine, određena je ovrha
pljenidbom novčanih tražbina ovršenika, radi
prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditeljice utemeljenog na valjanoj ovršnoj
ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu broj: P-367/94
od 29. rujna 1994. godine.
4.1. Z. S. pokrenuo je 1995. godine pred
Općinskim sudom u Splitu zasebnu, (novu) parnicu radi ukidanja svoje obveze
uzdržavanja bivše supruge V. S.
Presudom Općinskog suda u Splitu broj P-171/02
od 9. svibnja 2003. godine i dopunskom presudom tog suda broj: P-171/02 od 26.
ožujka 2004. godine smanjena je obveza Z. S. za uzdržavanje bivše supruge, na
način da je sud prvog stupnja obvezao Z. S. da umjesto iznosa od 1.100,00 kuna,
na ime doprinosa uzdržavanja V. S. plaća iznos od 300,00 kn mjesečno.
Presudom Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2485/04 od 21. svibnja 2004. godine, djelomično su
preinačene navedene presude Općinskog suda u Splitu, na način da je Z. S.
obvezan na plaćanje uzdržavanja bivše supruge u iznosu od 400,00 kuna mjesečno počev od 13. rujna 1995. godine, te u iznosu od 500,00 kuna
mjesečno počev od 1. siječnja 2001. godine pa
nadalje.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Rev-789/04-2 od 13. listopada 2004. godine prihvaćena
je revizija tuženice V. S. i ukinute su presuda Županijskog suda u Splitu broj:
Gž-2485/04 od 21. svibnja 2004. godine, presuda
Općinskog suda u Splitu broj P-171/02 od 9. svibnja 2003. godine, te dopunska
presuda tog suda broj: P-171/02 od 26. ožujka 2004. godine, a predmet je vraćen
sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Iz svega navedenoga slijedi da je, suprotno
utvrđenju Županijskog suda u Splitu iznesenom u rješenju broj: Gž-2041/05 od 9. rujna 2005. godine, osporenom u ovom
ustavnosudskom postupku, i dalje na snazi presuda Općinskog suda u Splitu broj:
P-367/94 od 29. rujna 1994. godine, donesena u prvotnoj parnici i pobliže
navedena u točki 4. obrazloženja ove odluke.
Prema shvaćanju Ustavnog suda, tijekom postupka
pred sudom drugog stupnja pogrešno je utvrđeno da više nije na snazi presuda Općinskog
suda u Splitu broj: P-367/94 od 29. rujna 1994. godine, valjana ovršna isprava
na kojoj se još uvijek temelji obveza Z. S. da za uzdržavanje bivše supruge
doprinosi iznos utvrđen tom presudom suda prvog stupnja.
Naime, sud drugog stupnja nije imao u vidu
rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-789/04-2
od 13. listopada 2004. godine (doneseno u novoj parnici koju je pokrenuo Z.
S.), kojim je izrijekom utvrđeno da se nakon ukidanja presude Županijskog suda
u Splitu broj: Gž-2485/04 od 21. svibnja 2004.
godine, presude Općinskog suda u Splitu broj P-171/02 od 9. svibnja 2003.
godine, te dopunske presude tog suda broj: P-171/02 od 26. ožujka 2004. godine,
predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Ustavni sud stoga utvrđuje da je osporenim
rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2041/05
od 9. rujna 2005. godine podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo jednakosti
pred zakonom, propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava, jer se utvrđenja
iznesena u tom rješenju suda drugog stupnja zasnivaju na očito nepravilnom
tumačenju pravnih posljedica rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
6. Na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
7. Odluka o objavi odluke temelji se na članku
29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-4683/2005
Zagreb, 22. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.