USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
804
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom
vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata
Račan, Smiljko Sokol, Nevenka
Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. I. iz Z., na
sjednici održanoj 9. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Ps-237/03
(raniji broj: P-199/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. I. iz Z.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst), u iznosu od 8.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 13. svibnja 2004. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Postupak pod brojem: S-980/90, pokrenut je 3.
travnja 1990. pred Osnovnim sudom udruženog rada u Zagrebu, zahtjevom L. G.,
protiv ŽTP Z., ŽP Z., Saobraćajne sekcije Z., Z. k., radi dodjele stana.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– raspravnim zapisnikom od 9. prosinca 1993. sud
je odredio da će se predmet broj: Ps-1256/92 spojiti
na spis broj: Ps-199/91 (u kojem je postupku jedan od
tužitelja i podnositelj ustavne tužbe) i da će se daljnji postupak voditi pod
brojem: Ps-1991/91;
– na ročištu održanom 13. prosinca 1993. sud je
dopustio miješanje u postupak, na strani tuženika, M. T., J. B., J. M. i P. K.
te je glavnu raspravu zaključio;
– odlukom, broj: Ps-199/91
od 13. prosinca 1993. sud je odlučio o postavljenim tužbenim zahtjevima;
– protiv navedene odluke jedna od tužiteljica
(Đ. R.) te umješači izjavili su žalbu;
– odlukom Županijskog suda u gradu Zagrebu,
broj: Gž-7214/94 od 11. travnja 1995. prvostupanjska
odluka je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak;
– podneskom od 4. rujna 1995. podnositelj i
tužitelji u postupku predložili su izdavanje privremene mjere;
– ročište je održano 6. studenoga 1995., 13.
veljače 1996. i 7. lipnja 1996. na kojem je sud dopustio A. D. miješanje u ovom
postupku te je glavnu raspravu zaključio;
– rješenjem, broj: Ps-1110/95
od 7. lipnja 1996. sud je preotvorio glavnu raspravu
radi dopune postupka;
– ročište za glavnu raspravu je održano 15.
studenoga 1996.;
– protiv rješenja suda, broj: Ps-1110/95 od 24. veljače 1997. kojim je utvrđeno da je
tužba u odnosu na tužiteljicu Đ. R. povučena i kojim je tužiteljici priznat
trošak postupka na teret tuženika, tuženik je 17. ožujka 1997. izjavio žalbu.
Županijski sud u gradu Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-2204/97
od 23. rujna 1997. žalbu tuženika odbio kao neosnovanu.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje:
– podneskom od 11. veljače 1998. podnositelj i
tužitelji predložili su sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 2. lipnja 1998. sud je
saslušao podnositelja i tužitelje te je zaključio glavnu raspravu;
– odlukom, broj: Ps-1110/95
od 2. lipnja 1998. sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositelja;
– protiv navedene odluke suda tuženik i umješači izjavili su žalbe;
– odlukom, broj: Gž-5257/99
od 28. siječnja 2003. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je u cijelosti
prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje;
– podneskom od 2. travnja 2003. podnositelj i
tužitelji predložili su sudu zakazivanje ročišta;
– rješenjem suda, broj: Ps-237/03
od 23. prosinca 2003. dopušteno je sudjelovanje A. M. iz Z. u postupku i to u
svojstvu umješača na strani tuženika;
– na ročištu održanom 2. lipnja 2004. sud je
rješenjem utvrdio da je s danom 2. lipnja 2004. nastupilo mirovanje postupka u
odnosu na podnositelja te je glavnu raspravu zaključio;
– ročište za objavu presude održano je 16.
lipnja 2004. te je sud odlukom, broj: Ps-237/03 od
16. lipnja 2003. usvojio tužbene zahtjeve tužitelja;
– protiv rješenja o mirovanju postupka od 2.
lipnja 2004. podnositelj je 22. srpnja 2004. izjavio žalbu, dok su protiv
presude suda žalbu izjavili tuženik i umješači;
– odlukom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4388/04 od 24. svibnja 2005. ukinuta je presuda suda
prvog stupnja te je predmet vraćen na ponovni
postupak dok je žalba podnositelja odbijena kao neosnovana te je potvrđeno
prvostupanjsko rješenje o mirovanju postupka u odnosu na podnositelja;
– u ponovnom postupku sud je nastavio postupak i
u odnosu na podnositelja te je ročište održano 15. rujna 2005., a iduće ročište
za glavnu raspravu zakazano je za 7. ožujka 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 3. travnja 1990.
pred Osnovnim sudom udruženog rada u Zagrebu zahtjevom L. G. protiv tuženika
ŽTP Z., ŽP Z., Saobraćajna sekcija Z., Z. k., radi dodjele stana.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. svibnja 2004., a
do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
četrnaest (14) godina i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
šest (6) godina i šest (6) mjeseci.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravnorelevantnom
razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je
održao ročište za glavnu raspravu 2. lipnja 1998. na kojem su saslušani
podnositelji i tužitelji kao stranke u postupku te je sud zaključio glavnu
raspravu.
Protiv prvostupanjske odluke suda tuženik i umješači izjavili su žalbe te je predmet dostavljen
Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.
Viši sud je prvostupanjsku odluku ukinuo i
predmet vratio na ponovno suđenje sudu prvog stupnja koji je održao jedno
ročište za glavnu raspravu (2. lipnja 2004.) na kojem je sud utvrdio mirovanje
postupka u odnosu na podnositelja te zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbi umješača
i tuženika, izjavljenih protiv presude suda, te u povodu žalbe podnositelja
izjavljene protiv rješenja o mirovanju postupka, predmet je ponovno dostavljen
višem sudu na odlučivanje.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao jedan
od tužitelja u parničnom postupku, djelomično doprinio duljini sudskog postupka
i to na način da je zbog nedolaska podnositelja na ročište zakazano za 2.
lipnja 2004., u odnosu na njega, nastupilo mirovanje postupka.
Doprinos podnositelja duljini sudskog postupka
Ustavni sud uzeo je obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede
prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
Unatoč činjenici da u postupku sudjeluje veći
broj tužitelja i umješača, o čijim zahtjevima valja
odlučiti, mišljenje je Ustavnog suda, da navedeno ipak ne može opravdati
neučinkovito vođenje postupka u razdoblju duljem od petnaest (15) godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom
predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju preko petnaest (15)
godina i da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Imajući u vidu ukupnu
duljinu postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim
provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda,
podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka
roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1766/2004
Zagreb, 9. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.