USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
808
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli mlt.
M. U., A. U. i R. U., svi iz Š., na sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2074/03 (raniji
broj: P-1394/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– mlt. M. U. iz Š., u
iznosu od 7.600,00 kn;
– A. U. iz Š., u iznosu od 7.600,00 kn;
– R. U. iz Š., u iznosu od 7.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 30. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim
trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 18. studenoga
1993. pred Općinskim sudom u Šibeniku tužbom A. U. iz Š., protiv tužene
Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova – PU šibenske, radi naknade
štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje:
– sud je rješenjem, broj: P-1394/93 od 11. rujna
1997., dostavio tužbu tuženoj na odgovor;
– tužena je podneskom od 26. rujna 1997. sudu
dostavila pismeni odgovor na tužbu;
– na ročištu održanom 1. listopada 1997.
punomoćnik tužitelja obavijestio je sud da je tužitelj A. U. u međuvremenu preminuo
te je podneskom od 15. listopada 1997. kao nasljednike pok.
tužitelja označio mlt. sina M. U. te roditelje pok. tužitelja A. i R. U., odnosno podnositelje ustavne
tužbe.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– podneskom od 30. ožujka 1998. podnositelji su
sudu predložili zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 23. kolovoza 2000. sud je
naložio tuženiku da se očituje na navode podnositelja iznesene tijekom
postupka;
– na ročištu održanom 5. listopada 2000.
određeno je provođenje dokaza uvidom u spise Općinskog suda u Šibeniku, broj:
P-889/93 i K-390/92;
– na ročištu održanom 15. studenoga 2000. sud je
glavnu raspravu zaključio;
– odlukom, broj: P-1394/93 od 15. studenoga
2000., sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositelja kao neosnovan;
– odluka suda od 15. studenoga 2000. strankama
je dostavljena 18. lipnja 2001. (tuženoj) odnosno 9. studenoga 2001.
(punomoćniku podnositelja);
– protiv navedene odluke podnositelji su 13.
studenoga 2001. izjavili žalbu;
– u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti
Županijski sud u Šibeniku je odlukom, broj: Gž-1723/02
od 30. lipnja 2003., prvostupanjsku odluku u cijelosti ukinuo i predmet vratio
na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 22. listopada 2003. sud je
odredio i proveo dokaz saslušanjem svjedoka te je odredio dokaz daljnjim
saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 19. studenoga 2003. sud je
odredio da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka zamolbenim
putem kod Općinskog suda u Zagrebu;
– podneskom od 18. svibnja 2005. podnositelji su
predložili sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisima, broj: P-2074/03 od 15. prosinca
2005., sud je pozvao podnositelje da sudu dostave točne osobne podatke i adrese
predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 17. siječnja 2006. sud je
saslušao svjedoka;
– na ročištu održanom 7. veljače 2006. sud je
podnositelju naložio dostavu podataka o točnoj adresi predloženih svjedoka te
je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim
putem kod Općinskog suda u Zagrebu;
– na ročištu održanom 24. veljače 2006. sud je
saslušao svjedoke te je iduće ročište za glavnu raspravu odredio za 24. ožujka
2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 18. studenoga
1993. tužbom A. U. iz Š.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni«
ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 30. studenoga 2005.,
a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
jedanaest (11) godina, deset (10) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i
dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se
najprije vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, koji je od radnji relevantnih
za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao tri ročišta za
glavnu raspravu te odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.
U povodu žalbe podnositelja, izjavljene protiv
prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Šibeniku, koji
je odlukom broj: Gž-1723/02 od 30. lipnja 2003.
ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku, prvostupanjski sud održao
je dva ročišta za glavnu raspravu odredio i proveo dokaz saslušanjem svjedoka
te odredio provođenje dokaza daljnjim saslušanjem svjedoka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da su podnositelji, kao
tužitelji u parničnom postupku, djelomično doprinijeli duljini sudskog postupka
i to na način da sudu nisu dostavili točne podatke svjedoka koje su predložili.
Međutim, unatoč tome, mišljenje je Ustavnog suda
da se prvostupanjski sud nije koristio procesnim mogućnostima kojima raspolaže
za ubrzanje postupka pri čemu je osobito važna činjenica neaktivnosti
prvostupanjskog suda u više razdoblja. Naime, prvostupanjski sud je bio potpuno
neaktivan u razdoblju od 1. listopada 1997. do 23. kolovoza 2000. (dakle dvije
(2) godine, deset (10) mjeseci i dvadeset dva (22) dana), zatim iako je
prvostupanjska odluka donijeta 15. studenoga 2000. strankama je dostavljena
godinu dana kasnije. Također ukazuje se da je posljednje ročište u ovoj pravnoj
stvari održano 19. studenoga 2003., s tim da je iduće zakazano tek za 17.
siječnja 2006. (dakle nakon proteka više od dvije (2) godine).
Doprinos podnositelja u duljini sudskog postupka
Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog
povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom
predmetu vodi u ukupnom trajanju preko jedanaest (11) godina. Imajući u vidu
ukupnu duljinu postupka, kao i činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda,
Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem
parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda,
podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3962/2005
Zagreb, 2. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.