USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
813
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. Š. iz S. M. p. O., na
sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju odredbe
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«
broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), podnio je 28. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona utvrdio činjenice koje su pravno
relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 14. travnja 2003. godine pokrenuo
upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske zbog šutnje administracije
na temelju članka 26. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj
53/91., 9/92. i 77/92.), navodeći da Ministarstvo hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata nije u zakonom propisanom roku donijelo rješenje o njegovoj
žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 23. rujna 2002. godine.
Budući da je u tijeku upravnog spora navedeno Ministarstvo donijelo 15. travnja
2003. godine rješenje o njegovoj žalbi, podnositelj je proširio tužbu na to
rješenje.
Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog
rata je rješenjem klasa: UP/II-562-02/01-0101/452, urbroj:
519-04/2-03-27 od 15. travnja 2003. godine, rješavajući o žalbi podnositelja i
ujedno u postupku revizije odbilo žalbu podnositelja i izmijenilo rješenje
Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Ispostava Samobor klasa:
UP/I-562-02/02-01/15, urbroj: 238/02/4-02-13 od 23.
rujna 2002. godine, u dijelu koji se odnosi na visinu iznosa i tijek priznatog
prava na osobnu invalidninu, dok je na ostali dio rješenja kojim je
podnositelju utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida VIII. skupine s
40% oštećenja organizma i priznato pravo na posebni doplatak do 6. studenoga
2001. godine dâna suglasnost.
Dana 29. rujna 2005. godine Upravni sud
Republike Hrvatske donio je presudu kojom se tužba odbija.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Pravo važno za ustavnosudski postupak
propisano je člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 63.
Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba nije osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Upravni spor je pokrenut 14. travnja 2003.
godine pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
Podnositelj je podnio ustavnu tužbu 28. prosinca
2004. godine, a do toga dana upravni spor nije pravomoćno okončan, pa Ustavni
sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak pred Upravnim
sudom Republike Hrvatske trajao ukupno jednu (1) godinu, osam (8) mjeseci i
četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom
razdoblju vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je 29. rujna 2005.
godine, dakle, nakon dvije (2) godine, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana,
donio presudu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
upravnom sporu nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se trajanje sudskog
postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske od jedne godine, osam mjeseci i
četrnaest dana u pravnorelevantnom razdoblju, a
naročito imajući u vidu okolnost da je o tužbi podnositelja u upravnom sporu
konačno odlučeno nakon dvije godine, pet mjeseci i petnaest dana, ne može
smatrati prekoračenjem razumnog roka. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da
podnositelju nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba
članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.
7. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-5083/2004
Zagreb, 2. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.