KOLEKTIVNI UGOVORI

969

Na temelju članka 194. Zakona o radu (»Narodne novine« br. 137/04, pročišćeni tekst)

NARODNE NOVINE, d.d. Zagreb, Ivana Šibla 1
i
SINDIKAT GRAFIČKE I NAKLADNIČKE DJELATNOSTI HRVATSKE, SINDIKALNA PODRUŽNICA NARODNE NOVINE, Zagreb, Ivana Šibla 1
 

na današnji dan, 30. prosinca 2005. godine sklapaju ovaj

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA ZAPOSLENE U NARODNIM NOVINAMA,
d.d. ZAGREB

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Kolektivnim ugovorom (dalje: ugovor) uređuju se međusobna prava i obveze ugovornih strana koja proizlaze iz radnih odnosa ili su u svezi s radnim odnosom sukladno Zakonu o radu (dalje: Zakon), općim odnosno granskim kolektivnim ugovorom te drugim propisima.

Članak 2.

Prema odredbama ovog ugovora poslodavac je NARODNE NOVINE, d.d. Zagreb, Ivana Šibla 1 (dalje: poslodavac), a radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu za poslodavca obavlja određene poslove utvrđene aktom poslodavca (dalje: radnik).

II. PRIMJENA KOLEKTIVNOG UGOVORA

Članak 3.

Ovaj ugovor primjenjuje se na sve radnike osim na članove uprave – direktore i radnike s posebnim ovlastima i odgovornostima, na koje se odredbe ovog ugovora primjenjuju samo ako je njihova primjena utvrđena ugovorom o radu.
Ovaj ugovor primjenjuje se na području Republike Hrvatske.

Članak 4.

Opći akti poslodavca moraju biti u skladu s ovim ugovorom.
Ako bi se općim aktom poslodavca pojedina prava radnika utvrdila manjima u odnosu na njihovu razinu utvrđenu ovim ugovorom, izravno se primjenjuju odredbe ovog ugovora.

Članak 5.

Ugovorne strane su suglasne, ako bi aktom Vlade Republike Hrvatske na bilo koji način bila dovedena u pitanje opstojnost pojedine vrste ili visine materijalnog prava radnika utvrđenog ovim ugovorom, da će pristupiti pregovorima o izmjeni ovog ugovora sa svrhom da se razina materijalnih prava radnika utvrdi uzimajući u obzir bitne odrednice Vladine politike plaća u trgovačkim društvima u vlasništvu države.

III. TEMELJNE OBVEZE I PRAVA RADNIKA I POSLODAVCA

Čanak 6.

Radnik je dužan ugovorom o radu preuzete poslove obavljati savjesno, stručno i na vrijeme pridržavajući se pri tome uputa dobivenih od svojih rukovoditelja i s tim u svezi izvršavati njihove naloge, izvršavati u cijelosti i sve druge obveze koje ima prema poslodavcu i, uopće, u odnosima prema poslodavcu postupati savjesno, podatke koje sazna prilikom obavljanja tih poslova čuvati kao poslovnu tajnu, pažljivo i racionalno se koristiti sredstvima rada, brinuti se o imovini poslodavca te s tim u svezi poduzimati sve što je potrebno da se spriječi nastanak štete na imovini poslodavca, odnosno da se učinjena šteta naknadi, u radnim prostorijama poslodavca ponašati se tako da ne krši pravila unutarnjeg reda i u svemu postupati u skladu sa zakonom, drugim propisima i aktima poslodavca te suzdržavati se svakog ponašanja koje bi moglo štetiti ugledu poslodavca.
Nalogom se, u smislu stavka 1. ovog članka, smatra svaki izričaj rukovoditelja u Društvu (poslovođe, voditelja veleprodaje, voditelja odjela, voditelja uredništva, voditelja službe, pomoćnika direktora, direktora ili druge osobe koja upravlja dijelom procesa rada) neovisno o tome u kakvoj formi je iskazan (usmeno ili pismeno) i kako se zove (odluka, obavijest, uputa, okružnica, nalog ili slično) kojom se radnika obvezuje da u svezi s poslom, sukladno ugovoru o radu, nešto učini ili da se suzdrži od činjenja.
Postupanje radnika suprotno odredbi stavka 1. ovog članka predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa zbog kojeg poslodavac ima opravdani razlog radniku otkazati ugovor o radu.

Članak 7.

Poslodavac je dužan ovim ugovorom i ugovorom o radu preuzete obveze izvršavati u cijelosti i na vrijeme, u odnosu prema radnicima postupati u skladu sa Zakonom i drugim propisima, u korištenju svojim pravima voditi računa o dostojanstvu radnika, u okviru svojih materijalnih mogućnosti, poduzimati aktivnosti radi unapređenja uvjeta rada radnika te, kada je to u obostranom interesu, omogućiti radnicima stručno usavršavanje i napredovanje u poslu.
Poslodavac jamči izvršavanje svojih ugovornih obveza ukoliko radnik izvršava svoje obveze na način utvrđen u članku 6. stavku 1. ovog ugovora i dok to poslodavčev uspjeh u radu i gospodarske prilike dopuštaju.

IV. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA, PRIVATNOSTII DOSTOJANSTVA RADNIKA

1. Zaštita života i zdravlja

Članak 8.

Radnik ima pravo na zaštitu života i zdravlja pri radu.
Strane utvrđuju da je pitanje zaštite života i zdravlja radnika pri radu od temeljne važnosti i da će u provedbi mjera kojima se osigurava ta zaštita surađivati međusobno kao i s nadležnim ustanovama u Republici Hrvatskoj.

Članak 9.

Poslodavac se obvezuje snositi troškove općeg sistematskog pregleda svakog radnika jedan puta u tri (3) godine.
Podaci o obavljenom sistematskom pregledu vode se u kadrovskoj evidenciji radnika.

Članak 10.

Poslodavac se obvezuje da će svakom radniku o svom trošku osigurati takve uvjete rada kojima se osigurava zaštita njegova života i zdravlja u skladu sa Zakonom, drugim zakonima i propisima te ovim ugovorom.

Članak 11.

Radnik je prilikom obavljanja poslova, radi zaštite vlastita života i zdravlja te života i zdravlja drugih radnika, dužan:
– raditi s nužnom pozornošću i na način da ne ugrožava svoj život i zdravlje i život i zdravlje drugih radnika te sigurnost i ispravnost opreme i uređaja,
– upoznati se s uvjetima rada i opasnostima za život i zdravlje prilikom obavljanja poslova, poštivati propisane i priznate mjere zaštite pri radu te upute proizvođača opreme i uređaja za rad,
– održavati u ispravnom stanju sigurnosne uređaje i osobna zaštitna sredstva koja su mu povjerena na rukovanje te ih obvezno koristiti na propisani način prilikom obavljanja poslova,
– upozoriti neposrednog rukovoditelja na sve kvarove i nedostatke na uređajima, osobnim i zaštitnim sredstvima te na redovite pojave pri obavljanju poslova i postupke drugih osoba koje mogu oštetiti, uništiti opremu i uređaje, ili ugroziti život ili zdravlje rad­nika,
– pristupiti zdravstvenim i psihofizičkim pregledima, ako je takva obveza utvrđena propisom ili ako ga na pregled uputi poslodavac.
– suzdržavati se od konzumacije alkoholnih pića, upotrebe droga i drugih narkotičkih sredstava koja smanjuju sposobnost za rad,
– pristupiti alkotestu ili testu na droge kod za to ovlaštene osobe istog trenutka kada to od njega zatraži neposredni rukovoditelj.

Članak 12.

Poslodavac je obvezan voditi evidenciju o ozljedama na radu i profesionalnim oboljenjima radnika i najmanje jedan puta godišnje o tome izvješćivati Sindikat.

Članak 13.

Poslodavac je obvezan najmanje svaka tri (3) mjeseca izvijestiti povjerenike radnika za zaštitu na radu i radničko vijeće o opasnostima i štetnostima po sigurnost i zdravlje te mjerama koje je poduzeo i koje će poduzeti radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja.

2. Zaštita privatnosti radnika

Članak 14.

Radnik ima pravo na zaštitu privatnosti glede njegovih osobnih podataka koje se dostavljaju trećim osobama.
Osobni podaci radnika koje je potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom utvrđuju se posebnim aktom poslodavca.
Podatke iz stavka 2. ovog članka smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama radnik kojeg odredi poslodavac.

3. Zaštita dostojanstva radnika

Članak 15.

Radnik ima pravo na zaštitu svoga dostojanstva.
Poslodavac se obvezuje osigurati radnicima uvjete rada tako da za vrijeme obavljanja svakodnevnog posla ne budu izloženi uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju svojih nadređenih, drugih radnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

Članak 16.

Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika uređuju se sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.

Članak 17.

Poslodavac je obvezan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika i o tome pisanim putem obavijestiti radničko vijeće.

V. SKLAPANJE UGOVORA O RADU

Članak 18.

Poslodavac sklapa ugovor o radu, u pravilu, s radnikom koji zadovoljava posebne uvjete utvrđene ovim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno drugim aktom sukladno tim propisima.
Iznimno, ako zbog manjka radnika određenog stručnog profila na tržištu radne snage ili zbog drugog opravdanog razlog poslodavac dulje vrijeme ne može zasnovati radni odnos s radnikom koji ispunjava posebne uvjete ili kada je s obavljanjem određenih stručnih poslova pojedinog radnog mjesta potrebno hitno započeti, poslodavac može sklopiti ugovor o radu i s radnikom koji te uvjete ne zadovoljava.

Članak 19.

Ugovor o radu sklapa se radi obavljanja poslova radnog mjesta utvrđenog u tom ugovoru.
Ugovorom o radu može se radnika obvezati da, kada se za to ukaže potreba, po nalogu poslodavca obavlja i poslove drugog radnog mjesta u okviru njegove stručne spreme, a i poslove radnog mjesta za koje je utvrđena stručna sprema različita od one koja se traži za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, a najduže tri (3) mjeseca tijekom dvanaest (12) mjeseci.
Poslodavac i radnik mogu se sporazumjeti da se rok iz stavka 2. ovog članka produlji.

Članak 20.

Ugovor o radu poslodavac i radnik sklapaju, u pravilu, na neodređeno, a iznimno na određeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti u slučaju kada je prestanak radnog odnosa unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, kao npr. u slučaju:
– uvođenja novih tehnologija rada,
– organizacijskih promjena,
– promjena u obavljanju djelatnosti,
– poremećaja u poslovanju,
– u drugim slučajevima, kada to po ocjeni poslodavca doprinosi racionalnijem i efikasnijem obavljanju poslova i ekonomičnijem poslovanju.

Članak 21.

Prilikom sklapanja ugovora o radu radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršavanju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu zaposlenik dolazi u dodir.
Prije sklapanja ugovora o radu, radnik je dužan poslodavcu dostaviti podatke o njegovoj stručnoj spremi, posebnim znanjima i vještinama, radnom iskustvu te druge podatke koje poslodavac od njega zatraži.
Neistinite izjave odnosno podaci o činjenicama iz stavka 1. i 2. ovog članka, predstavljaju opravdani razlog zbog kojeg poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu bez prava poštivanja propisanog odnosno ugovorenog otkaznog roka, a radnik nema pravo ni na otpremninu.

VI. PROBNI RAD

Članak 22.

Poslodavac može utvrditi obvezu prethodne provjere sposobnosti radnika za obavljanje pojedinih poslova te način provjere.

Članak 23.

Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad u trajanju najdulje:
a) VSS ................................................................. do 6 mjeseci
b) VŠS ................................................................. do 4 mjeseca
c) SSS ….............................................................. do 3 mjeseca.
Poslodavac utvrđuje trajanje probnog rada ovisno o stručnoj spremi i posebnostima radnog mjesta na koje se radnik zapošljava.

VII. OSPOSOBLJAVANJE PRIPRAVNIKA
ZA SAMOSTALAN RAD

Članak 24.

S osobom koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala (pripravnik) može se sklopiti ugovor o radu na određeno ili na neodređeno vrijeme ovisno o potrebi poslodavca.
U smislu ovog ugovora, pripravnik je, osim osobe koja se prvi puta zapošljava u zanimanju za koje se školovala, i osoba koja je bila zaposlena u zanimanju za koje se školovala, ali koja radeći u tom zanimanju nije provela onoliko vremena koliko je aktima poslodavca propisano da u tom zanimanju kod njega traje pripravnički staž.

Članak 25.

Dužina pripravničkog staža utvrđuje se ovisno o stručnoj spremi koja se traži za obavljanje poslova na koje se pripravnik zapošljava, i to:
a) VSS ....................................................................... 12 mjeseci
b) VŠS ......................................................................... 9 mjeseci
c) SSS ......................................................................... 6 mjeseci
Pripravnički staž osobe iz članka 24. stavak 2. ovog ugovora traje onoliko vremena koliko je potrebno da se zajedno s dosadaš­njim stažem ostvari dužina pripravničkog staža utvrđena u stavku 1. ovog članka.
Nakon završetka pripravničkog staža pripravnik polaže pripravnički ispit.

Članak 26.

Sadržaj i način polaganja pripravničkog ispita, obveza donošenja i sadržaj programa osposobljavanja pripravnika, slučajevi skraćenja i produljenja trajanja pripravničkog staža te druga pitanja u svezi s osposobljavanjem pripravnika za samostalan rad uređuju se posebnim aktom.

VIII. RADNO VRIJEME I RASPORED RADNOG VREMENA

1. Puno radno vrijeme

Članak 27.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.
Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pet (5) radnih dana, ali poslodavac može, tamo gdje to narav poslova zahtijeva, u skladu s propisima, radno vrijeme rasporediti u šest (6) radnih dana.
Puno dnevno radno vrijeme u organizacijskim jedinicama u kojima je tjedno radno vrijeme raspoređeno u pet radnih dana iznosi osam (8) sati, a u organizacijskim jedinicama u kojima je ono raspoređeno u 6 radnih dana za pet radnih dana iznosi sedam (7) sati, a za jedan radni dan iznosi pet (5) sati.
Početak i završetak dnevnog radnog vremena, ako ono nije određeno propisom, određuje poslodavac.

2. Klizno radno vrijeme

Članak 28.

Poslodavac moţe, tamo gdje narav poslova to dopušta, početak i završetak radnog vremena utvrditi u formi kliznog radnog vremena.
Klizno radno vrijeme može se utvrditi u trajanju najviše ½ sata.
Radnici organizacijskih jedinica u kojima je uvedeno klizno radno vrijeme izvršavaju svoju obvezu dnevne prisutnosti na radu ako započnu radom u rasponu kliznog radnog vremena, a završe s radom nakon što provedu na radu puno dnevno radno vrijeme.
Pojedina pitanja u svezi s kliznim radnim vremenom, poslodavac će urediti posebnim aktom.

3. Rad u smjenama

Članak 29.

Poslodavac može, radi bolje iskorištenosti tehničko-tehnoloških i radnih kapaciteta te u drugim slučajevima kada je to u interesu Društva, u pojedinim organizacijskim jedinicama organizirati rad u smjenama.
U organizacijskim jedinicama u kojima je rad organiziran u smjenama, sve smjene imaju isto vremensko trajanje, s time da slijedeća smjena započinje istekom prethodne smjene.

4. Nepuno radno vrijeme

Članak 30.

Ako potrebe poslodavca to zahtijevaju, s radnikom se može sklopiti ugovor o radu i za nepuno radno vrijeme.
Ako to priroda i organizacija rada omogućavaju, iste poslove mogu obavljati dva radnika, svaki s nepunim radnim vremenom.
Rad u nepunom radnom vremenu poslodavac može odrediti u istom ili različitom radnom vremenu tijekom tjedna, odnosno samo neke dane u tjednu.

5. Skraćeno radno vrijeme

Članak 31.

Ako kod poslodavca postoje poslovi na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, takvi poslovi obavljaju se u skraćenom radnom vremenu.
Postojanje poslova iz stavka 1. ovog članka te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuje se Pravilnikom o radu.
Ako radnik obavlja poslove u skraćenom radnom vremenu, dužan je preostali dio radnog vremena do punog radnog vremena obavljati poslove koje odredi poslodavac.

6. Preraspodjela radnog vremena

Članak 32.

Ako to narav posla zahtijeva, poslodavac može donijeti odluku o preraspodjeli punoga ili nepunoga radnog vremena tako da tijekom jednog razdoblja ono traje duže – najduže pedeset dva (52), a za poslove sezonske naravi koje odredi poslodavac najduže šezdeset (60) sati, a tijekom drugog razdoblja kraće od punoga ili nepunoga radnog vremena.
Ako je preraspodjelom nepunoga radnog vremena obuhvaćen radnik koji, osim kod poslodavca, radi nepuno radno vrijeme i kod drugog poslodavca, za preraspodjelu radnog vremena potrebna je ili suglasnost radnika ili tog drugog poslodavca.
U slučaju preraspodjele radnog vremena, prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine ne smije biti duže od punoga, odnosno nepunoga radnog vremena.

7. Evidencija radnog vremena

Članak 33.

Poslodavac vodi evidenciju o prisutnosti radnika na radu.
Radnici su dužni evidentirati vrijeme dolaska i odlaska s rada te svaki izlazak iz poslovnih prostorija tijekom radnog vremena na način utvrđen aktom poslodavca.

IX. ODMORI I DOPUSTI

1. Odmor tijekom rada (stanka)

Članak 34.

Radnik koji radi najmanje šest (6) sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) u trajanju trideset (30) minuta, koja se ubraja u radno vrijeme.
Vrijeme stanke tijekom rada određuje poslodavac, s tim da stanka ne može biti određena na početku ni na kraju radnog vremena.
Iznimno, korištenje stanke radnika, koji obavlja poslove čija narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovog članka, može se urediti drukčije.

2. Dnevni odmor

Članak 35.

Radnik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju najmanje dvanaest (12) sati neprekidno.

3. Tjedni odmor

Članak 36.

Radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje dvadeset četiri (24) sata neprekidno.
Radnik, koji u slučaju prijeke potrebe, treba raditi u nedjelju, tjedni odmor koristi sljedećeg radnog dana, ali poslodavac može zbog potrebe procesa rada odrediti korištenje tjednog odmora u neki drugi dan u razdoblju od sljedećih petnaest (15) dana.

4. Godišnji odmor

Članak 37.

Trajanje godišnjeg odmora pojedinog radnika utvrđuje se tako da se na Zakonom propisani minimum (18 radnih dana) doda broj dana godišnjeg odmora utvrđen prema sljedećim kriterijima:
 

 U slučajevima iz točke 3.a, 3.c, 3.f i 3.g ovog članka, ako se radi o samohranom roditelju, broj radnih dana godišnjeg odmora po osnovi socijalnih uvjeta povećava se za dva (2).
Invalid domovinskog rata (ratni i civilni) s utvrđenim invaliditetom većim od 50% ima pravo na godišnji odmor u trajanju trideset šest (36) radnih dana bez obzira na kriterije iz st. 1. ovog članka.
Trajanje godišnjeg odmora malodobnog radnika utvrđuje se tako da se na Zakonom propisano najmanje trajanje (24 radna dana) doda broj dana godišnjeg odmora utvrđenih prema kriterijima iz stavka 1. ovog članka.
Trajanje godišnjeg odmora radnika koji rade na poslovima na kojima ih, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, ako su takvi poslovi utvrđeni Pravilnikom o radu, utvrđuje se tako da se na Zakonom propisano najmanje trajanje (30 radnih dana) doda broj dana godišnjeg odmora utvrđenih prema kriterijima iz stavka 1. ovog članka, s tim da tako utvrđeno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od trideset šest (36) radnih dana.
Trajanje godišnjeg odmora radnika utvrđeno sukladno kriterijima iz ovog članka može iznositi najviše trideset šest (36) radnih dana.

Članak 38.

Broj dana godišnjeg odmora koji radniku pripadaju zavisno o složenosti poslova (čl. 37., st. 1, toč. 1) utvrđuje se prema poslovima koje radnik obavlja u trenutku donošenja rješenja o korištenju godišnjeg odmora.
Broj dana godišnjeg odmora koji radniku pripadaju zavisno o godinama radnog staža (čl. 37., st. 1, toč. 2) utvrđuje se prema radnom stažu ostvarenom na dan 31. prosinca godine za koju radnik koristi godišnji odmor.
Broj dana godišnjeg odmora koji radniku pripadaju zavisno o socijalnim uvjetima (čl. 37., st. 1, toč. 3 i st. 2.) utvrđuje se prema podacima koji se nalaze u kadrovskoj evidenciji poslodavca u trenutku donošenja rješenja o korištenju godišnjeg odmora.
Broj dana godišnjeg odmora koji radniku pripadaju zavisno o radnom učinku (čl. 37., st. 1, toč. 4) utvrđuje se na temelju pisane ocjene ovlaštene osobe.
Broj dana godišnjeg odmora po osnovi radnog učinka pripada radniku pod uvjetom da je prethodno donesen akt kojim su utvrđeni kriteriji i mjerila za utvrđivanje radnog učinka.

Članak 39.

Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje se planom korištenja godišnjih odmora kojeg donosi poslodavac do 31. svibnja tekuće godine.
Korištenje godišnjeg odmora radnika počinje, u pravilu, u ljet­nim mjesecima.
Iznimno, kada to zahtijevaju potrebe procesa rada ili na zahtjev radnika, poslodavac može radniku odrediti korištenje godišnjeg odmora i prije vremena utvrđenog u stavku 2. ovog članka.
Vrijeme korištenja godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, utvrđuje poslodavac.

Članak 40.

Radnici koriste godišnji odmor, u pravilu, u cijelosti u godini za koju ostvaruju to pravo.
Radnici koji namjeravaju godišnji odmor koristiti u dva dijela dužni su o tome obavijestiti poslodavca najkasnije do 30. travnja tekuće godine.
U obavijesti iz stavka 2. ovog članka, radnici mogu predložiti vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koje poslodavac može prihvatiti, ako nije u suprotnosti s potrebama procesa rada.

Članak 41.

Radnika se mora najmanje petnaest (15) dana prije početka korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o rasporedu i njegovu trajanju.
O korištenju godišnjeg odmora radniku se izdaje rješenje.

5. Plaćeni dopust

Članak 42.

Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe, i to:
 

Članom uže obitelji iz stavka 1. ovog članka smatraju se: suprug, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je zaposlenik dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja sa radnikom živi u izvanbračnoj zajednici.
Članom obitelji iz stavka 1. ovog članka smatraju se: krvni srod­nici do četvrtog koljena i tazbinski srodnici do drugog koljena.

Članak 43.

O okolnostima na kojima temelji svoje pravo na plaćeni dopust radnik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz u obliku isprave.
Plaćeni dopust radnik koristi isključivo u vrijeme nastupa događaja koji mu daje pravo na taj dopust.
Ako se u vrijeme nastupa događaja iz članka 40. ovog ugovora radnik nalazi na godišnjem odmoru ili bolovanju, ostvaruje pravo na plaćeni dopust, ako to zatraži odmah nakon što događaj nastupi.

Članak 44.

Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja (dalje: školovanje) ako ga je na školovanje uputio poslodavac, te za vrijeme obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada uz uvjet da njegovo odsustvovanje s rada neće štetno utjecati na poslovne rezultate poslodavca.
Trajanje dopusta iz stavka 1. ovog članka određuje se uzimajući u obzir trajanje školovanja.

6. Neplaćeni dopust

Članak 45.

Poslodavac može radniku, zbog njegovih osobnih potreba i na njegov zahtjev, odobriti neplaćeni dopust.

X. PLAĆE

Članak 46.

Prema ovom ugovoru, plaćom se smatra iznos koji čini osnovicu za obračun zakonom propisanih obveznih doprinosa iz i na plaću radnika (bruto plaća).

Članak 47.

Poslodavac je dužan za izvršeni rad radniku isplatiti plaću koja se sastoji od:
– osnovne plaće,
– dodatka na plaću po osnovi radnog staža,
– dodatka na plaću po osnovi naknade troškova prehrane rad­nika tijekom rada (topli obrok) i
– dodatka na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada.
Poslodavac je dužan radniku isplatiti povećanu plaću kada on radi:
– prekovremeno,
– noću,
– u drugoj smjeni ili dvokratno s prekidom dužim od jednog sata,
– nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

1. Osnovna plaća

Članak 48.

Osnovna plaća radnika utvrđuje se tako da se iznos najniže osnovne plaće za puno radno vrijeme i za normalne uvjete rada pomnoži odgovarajućim koeficijentom složenosti, utvrđenim unutar pripadajućeg tarifnog razreda, za poslove koje radnik obavlja.
Osnovna plaća iz stavka 1. ovog članka, prilikom mjesečnog obračuna plaće, ispravlja se s obzirom na prisutnost radnika na radu (kada je ona manja od punog radnog vremena) i postignuti radni učinak (kada je on veći ili manji od normalnoga).
Iznos osnovne plaće utvrđen sukladno odredbama stavka 1. i 2. ovog članka predstavlja osnovicu za obračun svih drugih dodataka na osnovnu plaću na koje radnik ima pravo sukladno propisima, kao i za obračun svih isplata kod kojih osnovicu za obračun čini osnovna plaća radnika.
Poslodavac može obračunati plaću radnicima po osnovi radnog učinka tek nakon što, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata, donese kriterije i mjerila za utvrđivanje radnog učinka.
Poslodavac može za pojedinog radnika utvrditi veći iznos osnovne plaće od utvrđenog sukladno odredbi stavka 1. ovog članka.

Članak 49.

Najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme i za normalne uvjete rada utvrđuje se u iznosu 2.673,00 kune (slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset tri kune).

Članak 50.

Punim radnim vremenom smatra se vrijeme provedeno na radu u trajanju utvrđenom u članku 27. ovog ugovora.
Normalnim uvjetima rada smatraju se svi oni koji na način utvrđen Zakonom i ovim ugovorom nisu utvrđeni težima.
Normalnim radnim učinkom smatra se naročito izvršenje plana rada, izvršenje norme, radni učinak ostvaren uz neznatna odstupanja od tehničkih mogućnosti stroja, izvršenje radnog naloga u zadanom roku, izvršenje uobičajenih svakodnevnih poslova na vrijeme i uz standardnu kakvoću (s manjim brojem grešaka ili manjim škartom) te svaki drugi učinak koji poslodavac, na temelju dosadašnjih rezultata postignutih u obavljanju pojedinih poslova, utvrdi takvim.

Članak 51.

Poslovi koje kod poslodavca obavljaju radnici na koje se ovaj ugovor primjenjuje, ne računajući poslove članova uprave – direktora, s obzirom na njihovu složenost, razvrstavaju se u trinaest (13) grupa – tarifnih razreda, uz omjer složenosti 1:9,3.
Razvrstavanje radnih mjesta u tarifne razrede i rasponi koeficijenata složenosti poslova pojedinih radnih mjesta utvrđuju se posebnom odlukom poslodavca koja je sastavni dio ovog ugovora.
Prije donošenja odluke iz stavka 2. ovog članka, poslodavac je dužan zatražiti mišljenje sindikata.
Koeficijente složenosti poslova pojedinih radnih mjesta utvrđuje poslodavac.

2. Dodatak na plaću po osnovi radnog staža

Članak 52.

Osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5%.
U radni staž iz stavka 1. ovog članka uračunavaju se samo godine efektivnog rada.

3. Dodatak na plaću po osnovi naknade troškova prehrane radnika tijekom rada (topli obrok)

Članak 53.

Osnovna plaća radnika povećava se za iznos naknade troškova prehrane radnika tijekom rada (topli obrok).
Dodatak na plaću po osnovi naknade troškova prehrane radnika tijekom rada iznosi 16,00 kn neto po danu.

Članak 54.

Pravo na dodatak na plaću za topli obrok ima radnik koji sukladno zakonu ima pravo na stanku za vrijeme rada.
Dodatak na plaću za topli obrok pripada radniku samo za dane kada radi.
Iznimno od odredbe stavka 2. ovog članka, dodatak na plaću za topli obrok pripada radniku kada koristi tzv. slobodne dane sukladno odluci poslodavca o preraspodjeli radnog vremena, pod uvjetom da mu za sate, odnosno dane kada je radio dulje od punog radnog vremena taj dodatak nije isplaćen.
Dodatak na plaću za topli obrok obračunava se za protekli mjesec.

Članak 55.

Ako za vrijeme važenja ovog ugovora dođe do promjene propisa tako da dodatak na plaću za topli obrok izgubi karakter plaće i bude tretiran kao primitak na koji se ne plaća porez, poslodavac se obvezuje iznos utvrđen u članku 53. stavku 2. ovog ugovora isplaćivati u obliku naknade.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, ako neoporezivi iznos naknade za topli obrok bude manji od iznosa utvrđenog u članku 53. stavku 2. ovog ugovora, poslodavac se obvezuje razliku između neoporezivog iznosa i iznosa utvrđenog u članku 53. stavku 2. ovog ugovora isplaćivati kao plaću, u obliku dodatka na plaću.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, ako neoporezivi iznos naknade za topli obrok bude veći od iznosa utvrđenog u članku 53. stavku 2. ovog ugovora, poslodavac se obvezuje isplaćivati naknadu za topli obrok u najvećem iznosu na koji se, sukladno propisima, ne plaća porez na dohodak i koji se ne smatra plaćom.

Članak 56.

Ako za vrijeme važenja ovog ugovora poslodavac osigura prehranu radnika tijekom rada u svom poslovnom objektu ili u ugostiteljskom objektu, dodatak na plaću za topli obrok, odnosno naknada za topli obrok ne isplaćuje se u novcu, nego u vrijednosnim bonovima koji služe isključivo za plaćanje konzumacije jela i pića u tim objektima.

4. Dodatak na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada

Članak 57.

Osnovna plaća radnika koji obavljaju poslove u otežanim uvjetima rada, za vrijeme dok rade u takvim uvjetima, povećava se za 15% najniže osnovne plaće (za puno radno vrijeme i normalne uvjete rada) utvrđene u članku 47. ovog ugovora.
Iznos povećanja plaće iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se razmjerno vremenu koje radnik provede u radu u otežanim uvjetima.

5. III. Mirovinski stup

Članak 58.

Poslodavac se obvezuje uplaćivati doprinose u dobrovoljni mirovinski fond (III. Mirovinski stup) za sve radnike dokle god te uplate ne budu ugrožavale poslovanje Društva.
Smatrat će se da uplate doprinosa za III. Mirovinski stup ugrožavaju poslovanje Društva ako izdaci za neto plaće u strukturi ukup­nog prihoda Društva sudjeluju s više od 13%.

6. Povećanja plaće

Članak 59.

Osnovna plaća radnika povećava se za:

7. Plaća pripravnika

Članak 60.

Plaća pripravnika utvrđuje se u visini 65% osnovne plaće, utvrđene sukladno ovom ugovoru, za poslove za čije samostalno obavljanje se pripravnik osposobljava.

Članak 61.

Radnicima se plaće ne mogu obračunavati niti isplaćivati u razdobljima dužim od mjesec dana.
Radnicima se plaće isplaćuju u neto iznosu najkasnije 15-og u mjesecu za rad obavljen u prethodnom mjesecu.
Poslodavac je dužan redovito uplaćivati zakonom propisane obvezne doprinose na i iz plaće radnika te porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada.

8. Plaća radnika pred mirovinom

Članak 62.

Radnik s navršenih 63 godine života kojemu poslodavac uz otkaz staroga ponudi novi ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta s manjom plaćom, zadržava plaću iz otkazanog ugovora.

9. Plaća »neraspoređenog« radnika

Članak 63.

Radnik kojemu je utvrđen datum prestanka ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, osim u slučaju kada mu poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a koji je prije prestanka tog ugovora, po nalogu poslodavca, prestao obavljati poslove dotadašnjeg radnog mjesta, a nije potpisao novi ugovor o radu, zadržava plaću iz otkazanog ugovora.

XI. NAKNADE PLAĆE

Članak 64.

Radnik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi iz razloga utvrđenih ovim ugovorom, zakonom, drugim propisom ili iz drugih opravdanih razloga.

1. Naknade plaće u iznosu »kao da je radio«

Članak 65.

Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio za vrijeme:
– godišnjeg odmora,
– plaćenog dopusta,
– državnih blagdana,
– neradnih dana,
– obavljanja dužnosti predstavnika radnika u upravnim i nadzornim tijelima,
– školovanja,
– prekvalifikacije,
– stručnog osposobljavanja na koje ga je uputio poslodavac,
– izobrazbe za potrebe radničkog vijeća ili sindikata,
– zastoja u poslu do kojeg je došlo bez krivnje radnika
– traženja zaposlenja tijekom otkaznog roka.

2. Naknada plaće radnika za čijim je radom privremeno prestala potreba

Članak 66.

Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini 60% osnovne plaće uvećane za iznos dodatka na staž za vrijeme kada ne radi zbog toga što je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga privremeno prestala potreba za njegovim radom kod poslodavca.
Privremeni prestanak potrebe za radom radnika utvrđuje poslodavac, s tim da se prilikom donošenja odluke obvezuje voditi računa o stručnosti i dosadašnjem radu radnika, a onda i o njegovom socijalnom statusu.
U slučaju da poslodavac u razdoblju šest (6) mjeseci namjerava utvrditi privremeni prestanak potrebe za radom više od 10% radnika, dužan je o namjeravanoj odluci savjetovati se s radničkim vijećem.

Članak 67.

Poslodavac ne može bez suglasnosti sindikata utvrditi privremeni prestanak potrebe za radom sindikalnog povjerenika.
Poslodavac ne može bez suglasnosti radničkog vijeća utvrditi privremeni prestanak potrebe za radom člana radničkog vijeća, povjerenika zaštite na radu i predstavnika radnika u nadzornom odboru poslodavca.
Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka primjenjuju se na zamjenika sindikalnog povjerenika, zamjenika člana radničkog vijeća, zamjenika povjerenika zaštite na radu i zamjenika predstavnika radnika u nadzornom odboru samo u slučaju kada on stupi na mjesto člana koji je iz bilo kojeg razloga prestao to biti.
U slučaju iz stavka 1. i 2. ovog članka, ako se sindikat, odnosno radničko vijeće u roku osam (8) dana ne izjasni o davanju, odnosno uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.

Članak 68.

Radnik za čijim radom je privremeno prestala potreba, za vrijeme dok ne radi, boravi kod kuće i dužan je cijelo vrijeme biti na raspolaganju poslodavcu, koji ga može u svakom trenutku pozvati da dođe na posao (čekanje).
Radnik iz stavka 1. ovog članka kojega poslodavac pozove da dođe raditi dužan je odazvati se tom pozivu i u određeno vrijeme i na određeno mjesto doći na posao.
Radnika iz stavka 1. ovog članka kojega namjerava pozvati da dođe na posao, poslodavac je dužan pozvati najkasnije tri (3) dana prije početka rada.
U slučaju privremene spriječenosti za rad radnika kojega je poslodavac pozvao da dođe na posao, radnik je dužan, najkasnije onog dana kada je trebao doći na posao, dostaviti izvješće o bolovanju (liječničku doznaku).
Neodazivanje na poziv poslodavca iz stavka 2. ovog članka, odnosno nedostavljanje doznake za bolovanje iz stavka 4. ovog članka predstavlja opravdani razlog zbog kojeg poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu bez prava poštivanja propisanog, odnosno ugovorenog otkaznog roka, a radnik nema pravo ni na otpremninu.

Članak 69.

Radnik može biti na čekanju najviše šest (6) mjeseci u godini, s tim što se u vrijeme čekanja ne uračunava vrijeme provedeno na bolovanju, godišnjem odmoru, plaćenom ili neplaćenom dopustu, vojnoj vježbi, odnosno u svim drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu.

3. Naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti radnika za rad (bolovanje)

Članak 70.

Naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti radnika za rad (bolovanje) utvrđuje se u visini 70% od osnovice utvrđene propisima o zdravstvenom osiguranju.

4. Naknada plaće u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu i udaljenja radnika s posla

Članak 71.

Radniku kojemu je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i kojega je privremeno udaljio s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, poslodavac je, u slučaju utvrđenom Zakonom, dužan isplaćivati naknadu plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

Članak 72.

Sve naknade plaća utvrđene ovim ugovorom isplaćuju se radnicima u terminima utvrđenim za isplatu plaća ostvarenih za razdoblje u kojem nisu radili.

XII. PRIMICI PO OSNOVI NAKNADA, POTPORA I NAGRADA

Članak 73.

Radnici imaju pravo na primitke po osnovi naknada, potpora, nagrada, dnevnica, stipendija i otpremnina u iznosima za koje se ne plaća porez na dohodak i koji se ne smatraju plaćom, kako slijedi:
 

 U slučaju promjene propisa kojim se utvrđuju neoporezivi iznosi primitaka iz stavka 1. ovog članka, poslodavac se obvezuje te primitke isplaćivati u najvećim iznosima na koje se sukladno izmijenjenim propisima ne plaća porez na dohodak i koji se ne smatraju plaćom.
U slučaju kada je iznos pojedinog primitka utvrđen u rasponu, kriterije po kojima se obavlja konkretna isplata utvrđuje poslodavac.
Poslodavac može utvrditi veći iznos pojedine vrste primitka utvrđenih ovim člankom.

1. Troškovi prijevoza na posao i s posla

Članak 74.

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini troškova prijevoza utvrđenih prema cjeniku za prijevoz putnika Zagrebačkog električnog tramvaja, d.o.o. Zagreb (dalje: ZET).
Radnik nema pravo na naknadu troškova iz stavka 1. ovog članka kada po bilo kojoj osnovi odsustvuje s posla.
Radnik nema pravo na naknadu troškova iz stavka 1. ovog članka kada za dolazak na posao i odlazak s posla koristi prijevozno sredstvo poslodavca.

Članak 75.

Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja radnika od mjesta rada.
Pod mjestom stanovanja u smislu ovog ugovora smatra se mjesto s kojeg radnik svakodnevno odlazi na posao i u kojeg se, nakon posla, vraća.
Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima radnik čije je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od dvije tramvajske ili autobusne linije, u gradovima s organiziranim javnim gradskim prijevozom, odnosno čije je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od 1.000 m u mjestima i gradovima gdje javni gradski prijevoz nije organiziran.

Članak 76.

Ako za trajanja radnog odnosa radnik promijeni mjesto stanovanja, tako da se poveća udaljenost od mjesta rada, nema pravo na povećanje naknade troškova prijevoza na posao i s posla, a ako promjenom mjesta stanovanja smanji udaljenost od mjesta rada, ima pravo na naknadu troškova prijevoza od novog mjesta stanovanja do mjesta rada.
Ako se za trajanja radnog odnosa radniku promijeni mjesto rada, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla od mjesta stanovanja do novog mjesta rada.

Članak 77.

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u iznosu mjesečne opće pokazne tramvajske, odnosno autobusne karte ZET-a.
Radnik kojemu je mjesto rada u Zagrebu, a stanuje unutar prometnog područja grada Zagreba i radnik kojemu je mjesto rada u drugom gradu u Republici Hrvatskoj, a stanuje od mjesta rada udaljen do 20 km ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu mjesečne pokazne karte ZET-a za područje I. tarifne zone.
Radnik kojemu je mjesto rada u Zagrebu, a stanuje u gradu ili općini izvan prometnog područja grada Zagreba, udaljen od mjesta rada do 40 km i radnik kojemu je mjesto rada u drugom gradu u Republici Hrvatskoj, a stanuje od mjesta rada udaljen više od 20 km do 40 km ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu mjesečne pokazne karte ZET-a koja vrijedi i za I. i za II. tarifnu zonu.
Radnik kojemu je mjesto rada u Zagrebu, a stanuje u gradu ili općini izvan prometnog područja grada Zagreba, udaljen od mjesta rada više od 40 km i radnik kojemu je mjesto rada u drugom gradu u Republici Hrvatskoj, a stanuje od mjesta rada udaljen više od 40 km ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu iz stavka 3. ovog članka uvećanog za 50%.

Članak 78.

Naknada troškova prijevoza radnika na posao i s posla obračunava se i isplaćuje s plaćom za protekli mjesec.

2. Prigodna godišnja nagrada

Članak 79.

Poslodavac se obvezuje radnicima isplaćivati prigodnu godišnju nagradu najmanje u iznosu koji ne podliježe oporezivanju.
Nagrada iz stavka 1. ovog članka isplaćuje se radnicima u dva dijela – kao pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora (regres za godišnji odmor) i kao nagrada za uloženi trud i radni napor na kraju poslovne godine, a u povodu državnog blagdana Božić (božićnica).
Poslodavac se obvezuje radnicima isplatiti prigodnu godišnju nagradu u iznosu najmanje dvostruko većem od neoporezivog ako to omogućuju rezultati poslovanja i ako se tom isplatom ne bi ugrozilo ostvarenje planskih zadataka Društva u tekućoj godini.
Smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za isplatu dvostrukog iznosa prigodne godišnje nagrade iz stavka 3. ovog članka ako, prema financijskim izvješćima Društva za prvih devet mjeseci tekuće godine, izdaci za neto plaće u strukturi ukupnog prihoda sudjeluju s najviše 12%.
Dio prigodne godišnje nagrade koji se isplaćuje kao regres isplaćuje se u novcu, a dio koji se isplaćuje kao božićnica može se isplatiti ili u novcu ili u bonovima ili dio u novcu, a dio u bonovima.

Članak 80.

Pravo na isplatu regresa ima radnik koji je, sukladno Zakonu, stekao pravo na puni godišnji odmor i ako u godini za koju se isplaćuje regres ima pravo na korištenje godišnjeg odmora.
Regres za godišnji odmor radniku se isplaćuje prije početka korištenja godišnjeg odmora, a najranije 30 dana.

Članak 81.

Pravo na isplatu božićnice ima radnik koji se na dan isplate božićnice nalazi u radnom odnosu kod poslodavca.
Pravo na isplatu božićnice ima i bivši radnik kojemu je radni odnos prestao temeljem sporazuma s poslodavcem najranije mjesec dana prije isplate božićnice i ako je obveza isplate božićnice utvrđena tim sporazumom.
Pravo na isplatu punog iznosa božićnice ima radnik iz stavka 1. i 2. ovog članka koji je u godini za koju se božićnica isplaćuje do datuma isplate faktično proveo na radu više od šest (6) mjeseci.
Radnik i bivši radnik iz stavka 1. i 2. ovog članka koji je u godini za koju se božićnica isplaćuje do datuma isplate faktično proveo na radu šest (6) ili manje mjeseci ima pravo na božićnicu u iznosu 1/12 punog iznosa božićnice za svaki puni mjesec proveden na radu u toj godini.
Odredba stavka 4. ovog članka ne primjenjuje se na vojne i civilne invalide domovinskog rata, invalide i oboljele od profesionalne bolesti, ako je invalidnost odnosno profesionalno oboljenje uzrok odsustvovanju s posla te na roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju, odnosno roditelja s troje ili više djece do 15 godina starosti, ako je uzrok odsustvovanju s posla njega djeteta.
Božićnica se isplaćuje najkasnije tri (3) dana prije Božića.

3. Dar djetetu do 15 godina starosti

Članak 82.

Poslodavac je dužan donijeti odluku o isplati dara radnikovu djetetu do 15 godina starosti u iznosu koji ne podliježe oporezivanju.
Dar djetetu može se isplatiti u novcu, u vidu poklon-bona ili prigodnog paketa.
Dar djetetu isplaćuje se u povodu Svetoga Nikole.

Članak 83.

Pravo na isplatu dara iz članka 82. ovog ugovora ima dijete čiji se roditelj na dan isplate dara nalazi u radnom odnosu kod poslodavca.
Pravo na isplatu dara ima i dijete čijem je roditelju radni odnos prestao temeljem sporazuma s poslodavcem najranije mjesec dana prije isplate dara i ako je obveza isplate dara djetetu utvrđena tim sporazumom.
Pravo na isplatu dara djetetu ima dijete radnika koje u godini za koju se dar isplaćuje navrši 15 godina ili mlađe.

4. Dar u naravi

Članak 84.

Poslodavac može donijeti odluku o isplati dara u naravi radnicima.
Dar iz stavka 1. ovog članka isplaćuje se radnicima u stvarima ili uslugama.
Poslodavac je dužan donijeti odluku o isplati dara iz stavka 1. ovog članka u iznosu koji ne podliježe oporezivanju, ako se to ne protivi politici Vlade Republike Hrvatske i ako se u proteklih dvanaest (12) mjeseci nije povećavao iznos najniže osnovne plaće u Društvu.

Članak 85.

Pravo na isplatu dara u naravi ima radnik koji se na dan isplate dara nalazi u radnom odnosu kod poslodavca i koji na taj dan ima više od šest (6) mjeseci radnog staža kod poslodavca.
Pravo na isplatu dara ima i bivši radnik kojemu je radni odnos prestao temeljem sporazuma s poslodavcem najranije mjesec dana prije isplate dara i koji je do prestanka ugovora o radu ostvario više od šest (6) mjeseci radnog staža kod poslodavca te ako je obveza isplate dara u naravi utvrđena tim sporazumom.
Pravo na isplatu dara u naravi koji se odnosi na razliku između tržišne cijene i stvarne cijene korištenja odmarališta u vlasništvu Društva imaju radnici iz stavka 1. i 2. ovog članka koji su do datuma isplate stekli pravo na puni godišnji odmor, neovisno o tome jesu li koristili odmaralište ili ne.

5. Stipendije

Članak 86.

Poslodavac može donijeti odluku o stipendiranju nadarenih učenika i studenata ili učenika i studenata radnika koji su ostali bez jednog roditelja, odnosno učenika ili studenta umrlog radnika.
Kriterije za utvrđivanje iznosa stipendije donosi Poslodavac posebnim aktom.

6. Nagrade učenicima i studentima

Članak 87.

Učenici i studenti koji kod poslodavca obavljaju praksu temeljem ugovora ili sporazuma sklopljenim s obrazovnom ustanovom u kojoj se školuju, ako je tako ugovoreno, imaju pravo na nagradu, pod uvjetom da uspješno ispune svoje dužnosti.
Učenici i studenti iz stavka 1. ovog članka imaju pravo na nagradu koja ne može biti veća od najvećeg iznosa na koji se ne plaća porez na dohodak, i to:
– za 1. godinu učenja 25% najvećeg iznosa,
– za 2. godinu učenja 50% najvećeg iznosa,
– za 3. godinu učenja 75% najvećeg iznosa,
– za 4. godinu učenja 100% najvećeg iznosa.
Poslodavac može utvrditi veći iznos nagrade iz stavka 1. ovog članka.

7. Naknada troškova liječenja u inozemstvu, odnosno nabave lijekova iz inozemstva

Članak 88.

Radnik koji boluje od bolesti koja se ne može uspješno liječiti u Republici Hrvatskoj, pa zbog toga namjerava nastaviti liječenje u inozemstvu, odnosno radnik koji radi uspješnog liječenja nabavlja lijekove iz inozemstva ima pravo na naknadu tih troškova godišnje u visini 60% troška, a najviše u iznosu koji se radnicima isplaćuje u svrhu potpore zbog bolovanja dužeg od 90 dana.
Uz zahtjev za naknadu troškova, radnik iz stavka 1. ovog članka dužan je predočiti kompletnu medicinsku dokumentaciju, dokaz da se liječenje ne može uspješno provesti u domaćoj medicinskoj ustanovi te predračun strane medicinske ustanove koji sadrži cijenu i vrstu medicinske usluge, odnosno cijenu lijeka koji se nabavlja.

XIII. OTPREMNINE U SLUČAJU OTKAZA UGOVORA O RADU

Članak 89.

Radnik kojemu poslodavac otkazuje nakon dvije (2) godine neprekidnoga rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri (3) mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca.
Ukupan iznos otpremnine na koji radnik ima pravo sukladno stavku 1. ovog članka ne može biti veći od devet (9) prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri (3) mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
U osnovicu za izračun otpremnine radnika koji je u razdoblju tri (3) mjeseca prije prestanka ugovora o radu zbog bilo kojeg razloga odsustvovao s rada ili je bio na čekanju uračunava se iznos plaće koji bi radnik ostvario da je radio.
Otpremnina na koju ima pravo radnik iz stavka 1. ovog članka koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenog liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad kod poslodavca, utvrđuje se u iznosu dvostruko većem od iznosa utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

XIV. NAPLATA MEĐUSOBNIH POTRAŽIVANJA POSLODAVCA I RADNIKA

Članak 90.

Strane su suglasne da su radnik i poslodavac dužni svoja međusobna potraživanja namiriti u roku, a da su u protivnom jedan drugome dužni platiti kamatu i naknaditi, eventualnu, štetu.
Strane su suglasne da se međusobna nesporna potraživanja koja radnik i poslodavac imaju jedan prema drugome, po bilo kojoj osnovi namire, odnosno ako je utvrđeno obročno plaćanje, počne s plaćanjem prvog obroka, najkasnije na dan isplate prve plaće nakon utvrđivanja obveze.
Nespornim potraživanjem u smislu stavka 1. ovog članka smatra se potraživanje koje je u pisanoj formi dostavljeno drugoj strani i koje ona u roku osam (8) dana nije pisanim putem osporila.

Članak 91.

Ugovorom o radu poslodavac i radnik mogu se obvezati da će u izvršavanju svojih materijalnih obveza prioritetno mjesto dati namirenju međusobnih potraživanja.

XV. IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA

Članak 92.

Radnik ima pravo na naknadu za izum koji je ostvario na radu ili u svezi s radom kod poslodavca u visini 15% dobiti ostvarene primjenom izuma koji je zaštićen, odnosno u visini 10% dobiti ostvarene primjenom izuma koji nije zaštićen, kroz razdoblje primjene izuma, a najdulje pet (5) godina.
Radnik ima pravo na naknadu za tehničko unapređenje koje je predložio, a poslodavac prihvatio primijeniti, u visini 10% dobiti ostvarene primjenom tehničkog unapređenja kroz razdoblje primjene, a najdulje tri (3) godine.
Naknada iz stavka 1. i 2. ovog članka isplaćuje se radniku na kraju poslovne godine nakon što se utvrdi iznos dobiti ostvarene primjenom izuma odnosno tehničkog unapređenja.
Poslodavac može na zahtjev radnika isplatiti akontaciju naknade iz stavka 1. i 2. ovog članka.
Postupak prijave izuma odnosno tehničkog unapređenja te druga pitanja s tim u svezi uređuju se aktom poslodavca.
Iznimno, kada ocjeni da je to u interesu poslodavca, direktor poslodavca odnosno osoba ovlaštena za sklapanje ugovora o radu može pitanja koja se odnose na izume i tehnička unapređenja ugovoriti drukčije nego je to utvrđeno ovim pravilnikom.

XVI. ZABRANA TAKMIČENJA RADNIKA S POSLODAVCEM

Članak 93.

Radnik ne smije bez dopuštenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice).
Poslodavac može, na zahtjev radnika, odobriti radniku sklapanje poslova iz stavka 1. ovog članka.

Članak 94.

Poslodavac i radnik mogu ugovorom o radu ili posebnim ugovorom ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s poslodavcem (ugovorna zabrana utakmice).
Ugovorom iz stavka 1. ovog članka uređuju se i druga pitanja u svezi sa zabranom utakmice radnika s poslodavcem.
Ugovorna zabrana utakmice obvezuje radnika samo ako je ugovorom iz stavka 1. ovog članka poslodavac preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće, isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

XVII. OBVEZA ČUVANJA POSLOVNE TAJNE

Članak 95.

Podatke koje sazna u obavljanju poslova utvrđenih ugovorom o radu ili u svezi s njihovim obavljanjem, radnik je dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćavati drugoj osobi.
Obveza iz stavka 1. ovog članka postoji i nakon prestanka radnog odnosa radnika, a nje može biti oslobođen samo pismenom odlukom poslodavca.
Poslovnim tajnom smatraju se podaci koji su takvima utvrđeni u Statutu Društva, u posebnom aktu kojim se uređuje poslovna tajna, odnosno svaki akt ili isprava koja nosi oznaku »poslovna tajna«, bez obzira na njezin sadržaj.
Poslovnom tajnom smatraju se naročito:
– podaci koji se odnose na tehnološke postupke u tiskarskoj proizvodnji,
– podaci o tehnološkim, investicijskim i razvojnim planovima,
– podaci o pronalascima, patentima i licencama,
– podaci o tekućem financijskom i materijalnom poslovanju Društva,
– podaci cijenama (proizvođačkim, nabavnim, prodajnim) i drugim uvjetima nabave i prodaje do njihova javnog objavljivanja,
– podaci o ponudama za javna nadmetanja, na koja se Društvo javlja ili koja se zaprimaju u Društvu do objavljivanja njihova sadržaja,
– podaci koji se odnose na pristup bazama podataka i drugim resursima informatičke tehnologije (lozinke, passwordi)
– podaci iz ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji, komercijalnih i drugih ugovora,
– podaci iz internih akata Društva kojima se uređuje unutarnji rad i poslovanje u Društvu,
– podaci iz kadrovske evidencije radnika, osim kada se dostav­ljaju nadležnim državnim tijelima i ustanovama, članovima uprave – direktorima Društva i drugim rukovoditeljima u Društvu, suklad­no zakonu.

XVIII. NAKNADA ŠTETE

Članak 96.

Radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu nadoknaditi.
Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.
Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Članak 97.

Radnik je dužan odmah prijaviti štetu za koju je saznao.
Šteta se prijavljuje neposrednom rukovoditelju.
Postojanje štete, okolnosti pod kojima je nastala, njezinu visinu i obvezu radnika da štetu nadoknadi utvrđuje poslodavac.

Članak 98.

Visina štete utvrđuje se na temelju knjigovodstvene vrijednosti oštećene stvari ili cjenika ili na temelju procjene vrijednosti oštećene stvari, ovisno što je za poslodavca povoljnije.
Procjena vrijednosti oštećene stvari obavlja se vještačenjem.

Članak 99.

Naknada štete u paušalnom iznosu do iznosa najniže osnovne plaće utvrđene u članku 49. ovog ugovora određuje se za sljedeće štetne radnje koje počini radnik:
– poduzimanje određene radnje unatoč izričitoj zabrani da se takva radnja poduzme, odnosno nepoduzimanje određene radnje unatoč izričitom nalogu da se određena radnja poduzme;
– vođenje poslova pojedinog organizacijskog dijela Društva, odnosno poduzimanje konkretne radnje koja je dovela do manjka ili viška roba u iznosu koji premašuje uobičajene vrijednosti utvrđene internim propisom, propisima o kalu, rastepu i lomu i sličnim standardima, odnosno koja je dovela do manjka novca ili druge imovine;
– svako nemarno ili nesavjesno izvršavanje poslova i radnih zadataka ili njihovo neizvršavanje u roku, odnosno svaka druga povreda radne obveze koja je doprinijela nastanku manjka roba, novca ili druge imovine poslodavca u iznosu koji je najmanje deset puta veći od iznosa najniže osnovne plaće utvrđene u članku 49. ovog ugovora;
– opetovano poduzimanje štetne radnje iz stavka 2. ovog članka.
Naknada štete određuje se u paušalnom iznosu 15% iznosa najniže osnovne plaće utvrđene u članku 49. ovog ugovora za sljedeće štetne radnje koje počini radnik:
– izazivanje nereda ili tučnjave za vrijeme rada,
– zakašnjenje u dolasku na posao, nedopušteni izlazak s posla za vrijeme radnog vremena, ili napuštanje posla prije isteka radnog vremena,
– neevidentiranje dolaska i odlaska s posla te izlaska tijekom radnog vremena na način utvrđen aktom poslodavca,
– neopravdani izostanak s posla,
– nestručno rukovanje sredstvima rada, koje je uzrokovalo zastoj u radu,
– neovlašteno korištenje sredstava za rad drugog radnika,
– nemarno ili nesavjesno izvršavanje poslova i radnih zadataka ili njihovo neizvršavanje u roku,
– odbijanje izvršenja radnog zadatka ili postupanje protivno nalogu neposrednog rukovoditelja,
– samovoljni prestanak rada zaposlenika prije isteka otkaznog roka,
– neprijavljivanje štete ili štetne radnje,
– uživanje alkohola, narkotičkih sredstava i drugih sredstava koji smanjuju sposobnost za rad za vrijeme rada,
– nedopušteno unošenje alkoholnih pića i narkotičkih sredstva u poslovni prostor,
– odbijanje podvrgavanja alkotestu ili testu na droge,
– lažno prikazivanje ili zatajenje činjenica u svezi s radom, odnosno radnim odnosom u namjeri da sebi ili drugome pribavi materijalnu ili neku drugu korist,
– svako ponašanje prema kupcima, strankama ili drugim osobama koje šteti ugledu Društva.
Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka 1. ovog članka puno veća od paušalno utvrđenog iznosa naknade, od rad­nika se može zahtijevati naknada u visini stvarno utvrđene štete.
Odluku o iznosu štete donosi poslodavac.

Članak 100.

Poslodavac može radniku odobriti isplatu naknade štete u obrocima.
Ako bi plaćanjem naknade štete obitelj radnika bila dovedena u težak materijalni položaj, poslodavac može donijeti odluku kojom se djelomice ili u cijelosti radnika oslobađa od obveze naknade štete.

Članak 101.

Na sva pitanja u svezi s odgovornosti poslodavca za štetu koju on uzrokuje radniku i na štetu koju radnik uzrokuje poslodavcu, a koja nisu uređena ovim ugovorom, primjenjuju se opći propisi obveznog prava.

XIX. OSIGURANJE RADNIKA

Članak 102.

Poslodavac može s osiguravajućim društvom sklopiti ugovor o osiguranju radnika za ove slučajeve:
– smrt zbog nezgode,
– trajna invalidnost zbog nezgode,
– 100% trajna invalidnost
– liječenje koje nije moguće ostvariti u Republici Hrvatskoj
Poslodavac je o sklopljenom ugovoru o osiguranju dužan izvijestiti Sindikat.

Članak 103.

Poslodavac se obvezuje, sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, odnosno, po svom izboru, s drugim osiguravateljem sklopiti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za sve radnike.
Poslodavac se obvezuje redovito plaćati premije osiguranja za sve radnike iz stavka 1. ovog članka i izvršavati druge obveze utvrđene tim ugovorom.

XX. OSOBA OVLAŠTENA ZA ODLUČIVANJE

Članak 104.

Kada je ovim ugovorom, zakonom ili drugim propisom utvrđeno da o nekom pitanju odlučuje poslodavac te kada se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama radnika u radnom odnosu, odluku o tome donosi direktor ili osoba koju on ovlasti.

XXI. PRESTANAK RADNOG ODNOSA

Članak 105.

Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz poštivanje ovim ugovorom utvrđenih rokova (redoviti otkaz) ili bez obveze poštivanja navedenih rokova (izvanredni otkaz) zbog razloga navedenih u Zakonu i u ovom ugovoru.

Članak 106.

Poslodavac može otkazati ugovor o radu zbog svakog ponašanja radnika na radu ili u svezi s radom kojim on krši obveze iz radnog odnosa, a koje nije sukladno Zakonu i ovom ugovoru.

Članak 107.

Otkazni rokovi u slučaju redovitog otkaza ugovora o radu utvrđuju se ovisno o neprekidnom trajanju radnog odnosa radnika kod poslodavca i to:
– dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine,
– mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno jednu godinu,
– mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvije godine,
– dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno pet godina,
– dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno deset godina,
– tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina,
Otkazni rok iz stavka 2. ovog članka radniku koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio 50 godina života, a za mjesec dana ako je navršio 55 godina života.
Ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca, od roka utvrđenog u stavku 2. ovog članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu.

Članak 108.

Iznimno od odredbe članka 107. ovog ugovora, otkazni rokovi u slučaju poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu radnicima koji su kod poslodavca proveli neprekidno dvije i više godina utvrđuju se kako slijedi:
– dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvije godine,
– tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno pet godina,
– četiri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno deset godina,
– pet mjeseci, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno petnaest godina,
– šest mjeseci, ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

XXII. ORGANIZACIJA RADA I SISTEMATIZACIJA POSLOVA

Članak 109.

Organizaciju rada i sistematizaciju poslova utvrđuje poslodavac sukladno Zakonu i ovom ugovoru.
Poslodavac se obvezuje, u postupku izrade sistematizacije poslova, pribaviti mišljenje sindikata u svezi s poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja.

XXIII. DJELOVANJE SINDIKATA

Članak 110.

Poslodavac se obvezuje osigurati provedbu svih prava iz područja sindikalnog organiziranja radnika utvrđenih konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR), Zakonom i ovim ugovorom.
Sindikat se obvezuje svoje aktivnosti provoditi sukladno međunarodnim konvencijama, zakonu i ovom ugovoru.

Članak 111.

Poslodavac se obvezuje o svom trošku, za rad Sindikata osigurati sljedeće uvjete:
– uredske prostorije te prostorije za održavanje sastanaka prema uvjetima i mogućnostima Poslodavca,
– uporabu telefona, strojeva za pisanje i umnožavanje dokumenata koji su nužni za provedbu sindikalnih aktivnosti i ostvarivanje ili zaštitu prava radnika,
– ostalu stručnu i tehničko-administrativnu pomoć koja je Sindikatu potrebna za normalno obavljanje njegove zadaće uključujući i prijevozna sredstva, a sve prema mogućnostima poslodavca,
– obračun i ubiranje sindikalne članarine te njezino prosljeđivanje na račun Sindikata, a po potrebi i drugih davanja radnika na temelju članstva u Sindikatu (sindikalni krediti i sl.), ali samo na temelju pismenog dopuštenja za ustegnuće od plaće.

Članak 112.

Sindikat samostalno imenuje svoje povjerenike odnosno predstavnike koji kod poslodavca štite i promiču prava i interese članova Sindikata i svih zaposlenih.
Sindikat se obvezuje pismeno izvijestiti poslodavca o svim imenovanjima odnosno razrješenjima s funkcije sindikalnog povjerenika, odnosno predstavnika u roku pet (5) dana od imenovanja odnosno razrješenja.

Članak 113.

Sindikalni povjerenik odnosno predstavnik obavlja svoje aktivnosti u radnom vremenu.
Poslodavac se obvezuje sindikalnom povjereniku odnosno predstavniku, za vrijeme obavljanja sindikalne aktivnosti u tijeku radnog vremena, isplaćivati naknadu plaće kao da je obavljao svoje redovne poslove utvrđene ugovorom o radu.
Sindikalni povjerenik, odnosno predstavnik prilikom obavljanja sindikalne aktivnosti ima i sva druga prava koja pripadaju radnicima koji kod poslodavca obavljaju druge poslove u skladu s ugovorom o radu.

Članak 114.

Poslodavac može na zahtjev sindikata radniku, koji je izabran na profesionalnu sindikalnu dužnost, omogućiti mirovanje prava i obveza iz radnog odnosa za vrijeme dok obavlja tu profesionalnu dužnost.

XXIV. RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA I NAČELO SOCIJALNOG MIRA

Članak 115.

U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi ovog ili drugog kolektivnog ugovora ili u slučaju drugoga sličnoga spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije (kolektivni radni spor) ugovorne strane obvezuju se provesti postupak mirenja sukladno odredbama Zakona.

Članak 116.

Strane utvrđuju da će rješavanje svakog međusobnog kolektivnog radnog spora koji prethodno, sukladno članku 115. ovog ugovora, nisu uspjele riješiti mirnim putem, povjeriti arbitraži.

lanak 117.

Arbitražno vijeće ima pet (5) članova od kojih i poslodavac i Sindikat imenuju po dva, a petog člana, koji obnaša dužnost predsjednika arbitražnog vijeća, strane biraju sporazumno.
U slučaju da strane ne postignu sporazum o izboru predsjednika arbitražnog vijeća, njega će odrediti gospodarsko-socijalno vijeće.

Članak 118.

Strane se obvezuju da će arbitražno vijeće utemeljiti u roku trideset (30) dana od dana sklapanja ovog ugovora.
Postupak pred arbitražom je hitan i mora se završiti najkasnije u deset (10) dana od dana iznošenja spora pred arbitražu.

Članak 119.

Svaka strana snosi troškove rada članova arbitražnog vijeća koje je izabrala dok troškove rada predsjednika arbitražnog vijeća strane snose na jednake dijelove.
Poslodavac će osigurati prostor i tehničko-administrativna sredstva potrebna za rad arbitražnog vijeća.

Članak 120.

Za vrijeme primjene i trajanja ovog ugovora strane utvrđuju da će poštovati načela socijalnog mira i da neće poduzimati nikakav oblik industrijske akcije.

XXV. TRAJANJE I POČETAK PRIMJENE KOLEKTIVNOG UGOVORA

Članak 121.

Ovaj ugovor se sklapa na određeno vrijeme do 31. prosinca 2006. godine i smatra se sklopljenim kad ga potpišu ovlašteni predstavnici ugovornih strana.

Članak 122.

Ovaj ugovor stupa na snagu i primjenjuje se 1. siječnja 2006. godine.
Ovaj kolektivni ugovor potpisan je 30. prosinca 2005. godine.

Članak 123.

Na pitanja koja nisu riješena ovim ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona i Pravilnika o radu i drugih akata Društva.

XXVI. IZMJENE, DOPUNE, OTKAZ I OBNOVA UGOVORA

Članak 124.

Svaka strana ovog ugovora ovlaštena je predložiti njegove izmjene i dopune.
Prijedlog izmjena i dopuna iz stavka 1. ovog članka mora biti podnesen u pisanom obliku i obrazložen.
Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu ili dopunu ovog ugovora mora se o prijedlogu očitovati predlagatelju izmjene ili dopune u roku trideset (30) dana od dana primitka prijedloga izmjene ili dopune.
Prijedlog za izmjenu ili dopunu ovog ugovora koji je odbijen ne može se ponoviti prije isteka roka od tri (3) mjeseca od dana primitka očitovanja kojim se prijedlog odbija.

Članak 125.

Svaka strana može otkazati ovaj ugovor.
Otkazni rok je šezdeset (60) dana računajući od dostave otkaza drugoj strani.

XXVII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 126.

Ovaj ugovor dostavit će se Ministarstvu rada i socijalne skrbi.

Članak 127.

Ovaj ugovor objavit će se u skladu sa Zakonom.

Članak 128.

Strane ovog ugovora osnovat će zajedničko tijelo – odbor koji će tumačiti odredbe i pratiti njegovu primjenu.
Zajedničko tijelo iz stavka 1. ovog članka ima četiri (4) člana od kojih i poslodavac i sindikat imenuju po dva (2).

Članak 129.

Strane utvrđuju da je sindikat, prije potpisivanja ovog ugovora, poslodavcu predočio ispravu kojom je ovlašten da bude strana ovog ugovora.

Članak 130.

Ovaj ugovor sačinjen je u osam (8) primjeraka od kojih svaka strana zadržava po tri (3), a dva (2) se dostavljaju Ministarstvu rada i socijalne skrbi.