POSLOVNE INFORMACIJE - 43 19.4.2006 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2876/2004 od 7. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1031

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. F. iz Z., koju zastupa M. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 7. ožujka 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4853/02 (ranije Pn-5715/95 i Pn-947/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. F. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 29. srpnja 2004. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Zbog navedenog podnositeljica predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu te odredi Općinskom sudu u Zagrebu primjereni rok za donošenje odluke o naknadi materijalne štete u vidu rente s osnove izgubljene zarade u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4853/02.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 10. srpnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenula parnični postupak protiv C. o. d.d. Z. radi naknade materijalne štete s osnova izgubljene zarade. Tužba podnositeljice zavedena je pod poslovnim brojem: Pn-5715/95.

Dana 20. studenoga 1996. podnositeljica je podneskom zatražila zakazivanje pripremnog ročišta u gornjem predmetu.

Prva rasprava u predmetu je održana 20. siječnja 1997. Istoga dana sud je zatražio dostavu podataka od RF MIORH-a, te poslodavca podnositeljice.

Podneskom od 4. prosinca 1997. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev.

Ročište je zatim, održano 11. prosinca 1997.

Dana 15. rujna 1998. na ročištu održanom u predmetu pod poslovnim brojem: Pn-947/92 (naknada nematerijalne štete iz istog štetnog događaja), sud je donio rješenje o spajanju spisa broj: Pn-5715/95 na spis broj: Pn-947/92 radi jedinstvenog raspravljanja.

Dana 18. prosinca 1998. sud je donio rješenje o provođenju dodatnog medicinskog vještačenja.

Dana 25. siječnja 1999. vještak je dostavio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 8. ožujka 1999. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev.

Rješenjem od 17. ožujka 1999. sud je naložio tuženoj da dostavi očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka.

Podneskom od 6. kolovoza 1999. tužena se očitovala na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

Sljedeće ročište održano je 23. veljače 2000.

Presudu od 23. veljače 2000., sud je otpremio strankama 24. srpnja 2000.

Dana 1. kolovoza 2000. žalbu je podnijela tužena, a 10. kolovoza 2000. isto je učinila podnositeljica.

Dana 5. veljače 2001. spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke povodom žalbe.

Presudom od 2. srpnja 2002. Županijski sud u Zagrebu je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu izgubljene zarade u vidu rente, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluku Županijskog suda u Zagrebu, prvostupanjski sud je zaprimio 18. srpnja 2002.

Podneskom od 10. prosinca 2002. podnositeljica je predložila provođenje medicinskog vještačenja.

Ročište je održano 14. svibnja 2003.

Podneskom od 24. lipnja 2003. podnositeljica je uredila tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 20. travnja 2004. sud je saslušao vještake.

Daljnja ročišta su održana 6. travnja 2005. i 8. veljače 2006.

Postupak pred prvostupanjskim sudom je i dalje u tijeku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 10. srpnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 29. srpnja 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio se pred Općinskim sudom u Zagrebu, te pred Županijskim sudom u Zagrebu. Prvostupanjski sud je u spomenutom razdoblju, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositeljice, održao sedam ročišta, proveo dokaz medicinskim vještačenjem, te je od nadležnih tijela zatražio dostavu podataka bitnih za odlučivanje o postavljenom zahtjevu podnositeljice. Drugostupanjski sud je u pravno relevantnom razdoblju donio presudu i rješenje od 2. srpnja 2002.

Razmatrajući postupanje sudova u razmatranom razdoblju Ustavni sud je utvrdio da je bilo nekoliko razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda u ukupnom trajanju više od četiri godine. Naime, protiv presude od 23. veljače 2000., stranke su podnijele žalbe u kolovozu 2000. godine, a predmet je otpremljen drugostupanjskom sudu na odlučivanje tek 5. veljače 2001., nakon gotovo šest (6) mjeseci. Po završenom žalbenom postupku, Županijski sud u Zagrebu je 18. srpnja 2002. vratio predmet prvostupanjskom sudu pred kojim je sljedeće ročište održano 14. svibnja 2003., gotovo deset (10) mjeseci kasnije. Između ročišta održanih 14. svibnja 2003., 20. travnja 2004., 6. travnja 2005. i 8. veljače 2006. sud je također bio neaktivan.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije pridonijela duljini parničnog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari, s obzirom na potrebu provođenja medicinskog vještačenja radi utvrđivanja uzročne veze između štetnog događaja i umanjenja radne sposobnosti podnositeljice. Međutim, ta okolnost ne može opravdati činjenicu neaktivnosti suda u razdoblju duljem od četiri godine kao i činjenicu da u predmetu niti nakon više od deset godina nije donijeta konačna odluka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana. U tom razdoblju prvostupanjski sud je bio neaktivan oko četiri (4) godine. S druge strane, podnositeljica ustavne tužbe ni na koji način nije pridonijela duljini postupka. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2876/2004

Zagreb, 7. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.