USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1039

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Mario Kos, lvan Mrkonjić, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom T.-E. d.o.o. V. L., zastupane po direktoru I. B., na sjednici održanoj 15. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda RepubIike Hrvatske broj: Pž-4825/03-2 od 9. rujna 2003. godine i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku broj: P-277/03 od 18. lipnja 2003. godine.

III. Predmet se vraća Trgovačkom sudu u Dubrovniku na ponovno odlučivanje.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-4825/03-2 od 9. rujna 2003. godine kojim je odbijena žalba podnositelja i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku broj: P-277/03 od 18. lipnja 2003. godine.

Tim je rješenjem utvrđeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

Tužbom je tužitelj (T. e. u. u stečaju, V. L.) tražio dopuštenje za istupanje iz društva T.-E. d.o.o. V. L. (podnositelja u ovom predmetu, odnosno tuženika u sudskom postupku), uz isplatu njegovog uloga u tom društvu, u ukupnom iznosu od 11.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti.

2. Podnositelj smatra da su osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 26. Ustava. Podnositelj nije izrijekom istakao povrede ustavnih prava propisanih odredbama članka 29. stavka 1. Ustava, ali to proizlazi iz sadržaja ustavne tužbe. Također ističe povrede odredaba članaka 3., 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava.

Podnositelj navodi da je Trgovački sud u Dubrovniku počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavkom 2. točkom 7. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZPP), jer podnositelju nije bio uredno dostavljen poziv na raspravu održanu 18. lipnja 2003. godine na kojoj je stečajni upravitelj, kao ovlašteni zastupnik tužitelja, izjavio da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Sud je, bez prisutnosti podnositelja, donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, iako je odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a, propisano:

Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Kako je podnositelj u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja izjavio žalbu u kojoj je izrazio svoje protivljenje na povlačenje tužbe u ovom postupku, smatra da je u zakonskom roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe izrazio svoje protivljenje, te da je i zbog tog razloga prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i nastaviti ovaj postupak.

Na kraju zaključuje da je takvim arbitrarnim postupanjem sudova doveden pred gotov čin, jer mu je onemogućeno raspravljanje o okolnostima povlačenja tužbe. lstiče da mu je donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u pravnom interesu jer se radi o statusnom pitanju koje je vezano uz njegovo redovno poslovanje.

U ustavnosudskom postupku zatražen je spis predmeta Trgovačkog suda u Dubrovniku, broj: P-277/03.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Uvidom u spis predmeta i osporene presude utvrđeno je sljedeće:

– dana 18. lipnja 2003. godine održana je rasprava na koju nije pristupio zakonski zastupnik podnositelja. U spisu se nalazi omot­nica s pozivom na tu raspravu za podnositelja na kojoj je otisnut štambilj pošte – obaviješten, nije podigao pošiljku,

– Trgovački sud u Dubrovniku na početku tog raspravnog zapisnika utvrduje da »za tuženika: nitko, dostava neuredna«.

Nakon toga stoji sljedeća konstatacija:

»Prije početka raspravljanja stečajni upravitelj tužitelja izjavljuje da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Sud donosi rješenje:

U ovoj pravnoj stvari tužba se smatra povučenom.«,

– u žalbi podnositelj navodi da je na navedeni način – nezakonitom dostavom – došlo do apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane člankom 354. stavkom 2. točkom 7. ZPP-a,

– Visoki trgovački sud u obrazloženju presude navodi: »Ovaj sud drugog stupnja nije mogao prihvatiti žalbene navode tuženika kao osnovane, jer već prvi navod tuženika iz žalbe nije točan. Naime, sud prvog stupnja je vrlo osnovano naveo u preambuli svog rješenja da je tuženik bio uredno pozvan, a što je vidljivo iz spisa suda prvog stupnja, jer se između strane 85 i 86 nalazi poziv za ročište na dan 18. lipnja 2003. godine, naslovljen na T.-E. d.o.o., U. 1 broj 31, V. L., na kojem se nalaze i dvije obavijesti za naslovnika, a potom i žig i obavijest: »Obaviješten, nije podigao pošiljku«, iz čega se sasvim jasno vidi da je tuženik bio obaviješten o ročištu i da je sud postupio u svemu prema zakonskim odredbama.«

4. Mjerodavne odredbe ZPP-a glase:

Članak 354. stavak 1. točka 7.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (..)

7. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

Članak 134. stavak 1.

Dostava državnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji.

Članak 141.

Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.

Članak 142. stavak 2.

Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena.

5. Iz obrazloženja pobijanih rješenja i navoda ustavne tužbe proizlazi da je podnositelju povrijeđeno postupovno pravo tijekom donošenja prvostupanjskog rješenja, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tim je povredama dao značaj relativno bitnih, unatoč jasne odredbe članka 354. stavka 1. točke 7. ZPP-a, odnosno značaj povreda koje nisu dovele do ograničavanja raspravnog načela u ovom postupku, čime je odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj:Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine:

»Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.«

Takoder, Ustavni sud je zauzeo identično stajalište u svezi neurednosti dostave u odluci broj: U-III-2028/2002 od 8. srpnja 2004. godine (»Narodne novine«, broj 101/04.).

Ustavni sud utvrđuje da je time podnositelju osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu u ovom slučaju povrijeđeno je, jer podnositelju nije bila dana mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze na raspravi održanoj 18. lipnja 2003. godine. Nadležni sud nije osigurao podnositelju pravo da se izjasni o izjavi tužitelja kojom povlači tužbu u ovom postupku, iako je odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a propisano da se tužba može povući samo uz pristanak tuženika.

Dakle, povrijeđeno je načelo jednakosti sredstava koje na raspolaganju moraju imati obje parnične stranke, jer se prvostupanjsko rješenje o povlačenju tužbe nije moglo donijeti bez saslušanja podnositelja. Ročište se nije smjelo održati, a prijedlog tužitelja je trebalo dostaviti podnositelju radi očitovanja. Da se podnositelj nije u roku od 15 dana očitovao o izjavi tužitelja, tek tada bi se moglo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u tom predmetu, u skladu s navedenom odredbom druge rečenice stavka 2. članka 193. ZPP-a.

Načelo jednakosti sredstava samo je jedan izraz pojma pravičnog suđenja koji uključuje i temeljno pravo stranke da postupak bude kontradiktoran. Samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stavovima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka.

U ovom sudskom postupku tužitelj (koji traži istupanje iz društva) i tuženik (društvo iz kojega se istupanje traži), moraju imati jednaka postupovna jamstva i uživati jednaka postupovna prava. Ukoliko ta prava nisu izjednačena, kao što je to utvrđeno u konkretnom slučaju, postupak koji se vodi radi istupa iz društva neposredno predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

6. Odredbe članaka 14. stavka 2. i 26. Ustava nisu mjerodavne za odlučivanje o podnositeljevoj tužbi, a odredbe članaka 3., 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ustavna prava u smislu odredbe članka 62. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).

7. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke, a točka IV. izreke temelji se na odredbi članka 29. istog Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4044/2003

Zagreb, 15. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.