USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1040

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. L. iz K., koju zastupa J. R. i M. D., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 15. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5890/00 (raniji broj: Pn-4863/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. L. iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 3.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 17. studenoga 1992. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu radi naknade štete protiv C. o. d.d. iz Z.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je šest ročišta, te je provedeno liječničko, poljoprivredno i prometno vještačenje.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 12. studenoga i 5. prosinca 1997. godine, te 10. ožujka i 6. svibnja 1998. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda.

Na presudu je podnositeljica izjavila žalbu 17. srpnja 1998. godine, te je spis 8. listopada 1998. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu kao žalbenom sudu.

Žalbeni sud je rješenjem od 12. rujna 2000. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na ročištu održanom 25. siječnja 2001. godine prvostupanjski sud je odredio provesti vještačenje po vještaku poljoprivredne struke, a podnositeljica je pozvana uplatiti predujam u roku od 30 dana.

Podnositeljica nije postupila po nalogu suda, te je rješenjem od 29. lipnja 2004. godine ponovno pozvana uplatiti predujam.

Podnositeljica je dokaz o uplaćenom predujmu dostavila sudu 8. rujna 2004. godine.

Dana 23. rujna 2004. godine sud je pozvao vještaka da preuzme spis. Imenovani vještak je 19. listopada 2004. godine vratio spis, jer on nije vještak poljoprivredne struke.

Dana 1. ožujka i 11. svibnja 2005. godine sud je pozvao drugog vještaka. Taj vještak je 24. svibnja 2005. godine obavijestio sud da ne može prihvatiti vještačenje iz zdravstvenih razloga.

Rješenjem od 27. lipnja 2005. godine imenovan je drugi vještak. Vještak je preuzeo spis, ali još nije izradio nalaz i mišljenje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 17. studenoga 1992. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, a radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, sedam (7) mjeseci i trinaest (13) dana, nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno rele­vantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je 6. svibnja 1998. godine donio presudu.

Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu kao žalbenim sudom u trajanju od jedne godine, jedanaest mjeseci i četiri dana.

Potom je predmet vraćen prvostupanjskom sudu koji je imenovao pogrešnog vještaka, čime je uzrokovao zastoj u postupku. Osim toga, nakon što je imenovani vještak 19. listopada 2004. godine vratio spis i izjavio da on nije vještak potrebne struke, sud nije ništa poduzimao sve do 1. ožujka 2005. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽENICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica u znatnoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka, jer nije uplatila predujam za vještačenje u razdoblju od tri godine, pet mjeseci i četiri dana.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, sud prvog stupnja nakon četiri održana ročišta donio presudu, bez ikakvih zastoja u postupku. Nakon toga žalbeni sud je u razumnom roku donio odluku o žalbi. U ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom podnositeljica je uzrokovala zastoj u postupku u trajanju duljem od tri godine i pet mjeseci. Potom je sud prvog stupnja izazvao zastoj u postupku time što je odredio za vještaka osobu neodgovarajuće struke, te nije dovoljno žurno reagirao na izjavu tog vještaka da poljoprivredno vještačenje ne ulazi u njegovu domenu. Imajući u vidu ukupno trajanje pos­tupka i propuste suda prvog stupnja u učinkovitom vođenju postupka, Ustavni sud ocjenjuje da, unatoč doprinosu same podnositeljice, sud nije donio odluku u razumnom roku, te je time dugim trajanjem parničnog postupka podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je osobito imao u vidu znatan doprinos same podnositeljice duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2860/2005

Zagreb, 15. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.