USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1055

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. B. iz R., na sjednici održanoj 16. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rijeci dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-1295/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. B. iz R., K. 54a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 3.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 22. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 18. prosinca 1995. Općinskom sudu u Rijeci izvršni prijedlog radi nenovčanog potraživanja – izvođenjem kompletnih radova adaptacije na stanu u Rijeci. Prijedlog je podnijet na temelju pravomoćne i izvršne presude tog suda broj: P-1934/92.

Dana 3. siječnja 1996. Općinski sud u Rijeci donio je rješenje o izvršenju, kojim je ovlastio podnositelja da sam ili na trošak izvršenika povjeri drugom građevinskom obrtniku izvođenje radova adaptacije stana. Protiv tog rješenja izvršenik je izjavio žalbu, koja je rješenjem suda od 31. siječnja 1996. odbijena kao neosnovana.

Rješavajući o žalbi izvršenika podnijetoj protiv rješenja suda od 31. siječnja 1996. Županijski sud u Rijeci ukinuo je rješenjem broj: Gž-164/96-2 od 28. veljače 1996. rješenje suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno postupanje 26. ožujka 1996.

Na ročište zakazano za 10. travnja 1996. podnositelj nije pristupio (dostava poziva vraćena s naznakom nije tražio).

Na ročištu 26. travnja 1996. naloženo je izvršeniku da položi iznos od 50.000,00 kn kao akontaciju, koja će se isplaćivati podnositelju ili trećoj osobi temeljem dokumentacije za izvođenje radova.

Sud je dopisima od 23. svibnja 1996. zatražio od nekoliko privat­nih firmi ponudu – specifikaciju troškova za radove koje bi trebali obaviti kod podnositelja, dok je podnositelj 7. lipnja 1996. dostavio sudu Ugovor sklopljen između njega i poduzeća »M.« d.o.o., kojim se treća osoba obvezuje izvršiti radove adaptacije stana podnositelja.

Sud je poduzeće »M.« izvijestio dopisom od 10. listopada 1996. da je na njegov žiro-račun uplaćen iznos od 35.000,00 kn.

Podnositelj je podneskom od 8. srpnja 1996. zatražio povrat novca na depozit suda jer da je treća osoba lažac, prevarant (...). Sud je dopisom od 9. srpnja 1996. te rješenjem od 12. srpnja 1996. pozvao treću osobu na povrat uplaćenog iznosa.

Na ročištu 22. srpnja 1996. saslušan je direktor poduzeća »M.« d.o.o., dok je rješenjem naloženo trećoj osobi da izvede radove adap­tacije, a podnositelj je obvezan da u dogovoru s trećom osobom kupi sve potrebno za adaptaciju.

Dana 20. kolovoza 1996. sudu je pristupio direktor poduzeća »M.« d.o.o. i izvijestio sud da se ni u čemu ne može dogovoriti s podnositeljem.

Podneskom od 6. prosinca 1996. podnositelj je zatražio donošenje dopunskog rješenja te traži da izvršenik položi dodatni iznos od 98.759,25 kn, kako bi on sam mogao izvesti radove te je u tu svrhu dostavio predračune za kupnju materijala.

Ročište zakazano za 5. ožujka 1997. odgođeno je zbog bolesti suca.

Rješenjem suda od 10. ožujka 1997. djelomično je odbijen zah­tjev podnositelja da mu se iz depozita suda plati novčani iznos za pred­mete iz predračuna broj: 127/97 jer da je riječ o izdacima koji ne predstavljaju materijal, odnosno izdatke u svezi s izvršenjem činid­be.

Dostava navedenog rješenja pokušana je 10. ožujka 1997.,4. travnja 1997., 20. travnja 1997. i 3. lipnja 1997., međutim, sve su dostave vraćene s naznakom »obaviješten nije tražio«.

Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zatražilo je dopisom od 17. veljače 1998. spis na uvid jer je podnositelj protiv sutkinje u ovom predmetu podnio kaznenu prijavu.

Podnositelj je 14. veljače 2001. zatražio u ovršnom kancelu uvid u spis te mu je tom prilikom pokušano uručiti rješenje od 10. ožujka 1997., ali je on to odbio.

Podneskom od 15. veljače 2001. podnositelj je zatražio od suda da mu dostavi preslike dokumenata te 26. studenoga 2002. ponovno pristupa u ovršni kancel gdje mu se ponovno bezuspješno pokušava uručiti rješenje od 10. ožujka 1997.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Podnositelj je 18. prosinca 1995. podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Rijeci.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, devet (9) mjeseci i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak ovrhe vodio se u trajanju od šest godina, deset mjeseci i sedamnaest dana. Sud je bio neaktivan tijekom cijelog tog razdoblja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao ovrhovoditelj u ovršnom postup­ku, svojim ponašanjem pridonio je duljini postupka. S obzirom na okolnosti postupka, smatramo potrebnim istaknuti ponašanje pod­nositelja u razdoblju prije 5. studenoga 1997., a koje se je odrazilo i na kasniji tijek ovršnog postupka. Ubrzo nakon što je sklopljen Ugovor između podnositelja i poduzeća »M.« d.o.o. radi izvršenja radova adaptacije na stanu podnositelja (7. lipnja 1996.), podnositelj je izrazio sumnju u poštenje izvođača te mu je sud naložio rasprav­nim rješenjem da u dogovoru s trećom osobom kupi sve potrebno za adaptaciju. Međutim, svojim daljnjim ponašanjem podnositelj je spriječio izvođenje bilo kakvih radova, o čemu je direktor poduzeća »M.« obavijestio sud. Podnositelj je nakon toga preuzeo na sebe obvezu adaptacije te je dostavio predračune za kupnju materijala za koje je sud utvrdio da je riječ o izdacima koji ne predstavljaju izdatke u svezi s izvršenjem činidbe te je rješenjem od 10. ožujka 1997. djelomično odbio podnositelja s njegovim zahtjevom da mu se iz depozita suda plati novčani iznos za predmete iz predračuna broj: 127/97. Unatoč nastojanju suda da dostavi podnositelju navedeno rješenje, sve dostave vraćene su s naznakom »obaviješten nije tražio« (10. ožujka 1997., 4. travnja 1997., 20. travnja 1997. i 3. lipnja 1997.). Dostava je ponovno pokušana prilikom dolaska podnositelja u ovršni kancel 14. veljače 2001. i 26. studenoga 2002., međutim, podnositelj je odbio preuzeti rješenje suda od 10. ožujka 1997.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju ne radi se o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od osam godina te da ovršni postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U predmetnom postupku, ne može se reći da je ovrha provedena ekonomično i učinkovito, s obzirom na potpunu neaktivnost suda u razmatranom razdoblju, kao i na činjenicu da postupak ovrhe traje dulje od osam godina, što se nikako ne može smatrati razumnim rokom. Stoga, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3404/2004

Zagreb, 16. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.