|
|
|
|
1062
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te
suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. S. iz Z., koju zastupa M. S.,
odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2006. godine, jednoglasno je
donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-21012/04 (raniji
broj: Pr-741/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe, V. S. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je 17.
srpnja 2004. ustavnu tužbu na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«
broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pod poslovnim brojem:
Pr-741/99 pokrenut je 1. travnja 1994. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu
tužbom podnositeljice protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi
poništenja odluke i vraćanja na rad.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski
sud održao je tri ročišta za glavnu raspravu (14. lipnja 1994., 8. rujna 1994.,
te 10. studenoga 1994. godine) te je odlukom broj: Pr-741/94 od 10. studenoga
1994. odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice. Protiv navedene odluke tužena
je 9. siječnja 1995. izjavila žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u
Gradu Zagrebu na odlučivanje.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– odlukom broj: Gž-4885/96
od 18. studenoga 1997. Županijski sud u Gradu Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku
odluku i predmet vratio na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 2. studenoga 1998. sud je
odredio provođenje dokaza saslušanjem rukovoditelja tužene;
– na ročištu održanom 5. svibnja 1999. sud je
ponovno odredio provođenje dokaza saslušanjem rukovoditelja tužene;
– ročište zakazano za 5. listopada 1999.
odgođeno je zbog neuredne dostave svjedoku;
– ročište zakazano za 9. veljače 2000. odgođeno
je zbog nepristupa uredno pozvanog svjedoka;
– na ročištu održanom 11. rujna 2000. sud je
saslušao predloženog svjedoka te je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke broj: Pr-21/98 od 11. rujna
2000. tužena je 15. studenoga 2000. izjavila žalbu, koju je Županijski sud u
Zagrebu odlukom broj: Gž-274/01 od 16. listopada 2001.
usvojio, ukinuo prvostupanjsku odluku te predmet vratio na ponovno suđenje;
– u ponovnom postupku sud prvog stupnja je 3.
lipnja 2002. održao ročište, glavnu raspravu zaključio i odlukom broj:
Pr-6430/01 usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice;
– protiv navedene odluke tužena je 27. rujna
2002. izjavila žalbu koju je Županijski sud u Zagrebu odlukom broj: Gžr-2105/02 od 12. listopada 2004. usvojio, prvostupanjsku
odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;
– podneskom od 9. prosinca 2004. podnositeljica
je sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 9. lipnja 2005.
podnositeljici je naložena dostava dokumentacije, određeno je provođenje dokaza
saslušanjem podnositeljice i predloženog svjedoka te je sud tuženoj naložio
dostavu određenih podataka;
– podnescima od 20. listopada 2005. i 30.
studenoga 2005. podnositeljica je sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu
raspravu;
– ročište zakazano za 2. ožujka 2005. odgođeno
je zbog ne pristupa svjedoka te je iduće ročište za glavnu raspravu sud zakazao
za 7. travnja 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o
radnom sporu ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., i 117/03.) kojom je
propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 1. travnja 1994.
pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine-Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na
suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 17. srpnja 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno deset (10) godina, tri (3) mjeseca i šesnaest (16) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i jedanaest
(11) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju parnični
postupak, u povodu žalbe tužene izjavljene protiv prvostupanjske odluke suda,
najprije se vodio pred Županijskim sudom u Gradu Zagrebu, koji je
prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje.
U ponovnom postupku, prvostupanjski sud održao
je pet (5) ročišta za glavnu raspravu, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka te
glavnu raspravu zaključio i odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice.
U povodu žalbe tužene, izjavljene protiv
prvostupanjske odluke predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje
koji je ponovno ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud je održao jedno (1)
ročište na kojem je glavna rasprava zaključena.
Protiv odluke prvog stupnja tužena je ponovno
izjavila žalbu koju je viši sud ponovno usvojio, ukinuo prvostupanjsku odluku i
predmet vratio na ponovno suđenje.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda,
nije pridonijela duljini sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak (radni
spor) u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju od preko jedanaest (11) godina.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, činjenicu da se radi o hitnom postupku,
značaj koji ovaj postupak ima za podnositeljicu kao i okolnost da
podnositeljica nije doprinijela duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je
dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije
donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2706/2004
Zagreb, 22. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |