USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1063

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. O. iz Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-66/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-245/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. O. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 3. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-245/96, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-245/96, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 31. siječnja 1996. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »A. c. Z.« d.o.o. iz Z., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, povrata na rad i isplate naknade plaće.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 7. svibnja 1997. godine na kojem je tuženi pozvan dostaviti odgovor na tužbu i Pravilnik o radu.

Na ročištu 26. siječnja 1998. godine sud je riješio saslušati stranke te je pozvao tuženog da dostavi rješenje o zasnivanju radnog odnosa za podnositeljicu.

Na ročištu 7. svibnja 1998. godine sud je riješio saslušati stranke na sljedećem ročištu.

Na ročištu 24. rujna 1998. godine saslušane su stranke.

Na ročištu 25. siječnja 1999. godine saslušan je svjedok, te je određeno saslušavanje drugog svjedoka na sljedećem ročištu.

Na ročište 15. travnja 1999. godine nije pristupila ni podnositeljica ni njezin punomoćnik pa je sud rješenjem utvrdio mirovanje postupka.

Podneskom od 16. srpnja 1999. godine podnositeljica je predložila nastavak postupka.

Podnescima od 19. siječnja 2000., 10. veljače 2000. i 25. travnja 2000. godine podnositeljica je zamolila zakazivanje ročišta.

Na ročištu 7. srpnja 2000. godine saslušan je drugi svjedok. Punomoćnik podnositeljice je predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost izgubljene zarade. Tuženi je raspravnim rješenjem pozvan da u roku od 15 dana dostavi prijepis urudžbenog zapisnika iz kojeg će biti vidljivo je li registriran ugovor o radu za podnositeljicu.

Ročište zakazano za 24. listopada 2000. godine odgođeno je zbog nemogućnosti pristupa punomoćnika tuženog. Sud je ponovno pozvao tuženog da postupi po rješenju suda od 7. srpnja 2000. godine.

Na ročištu 12. prosinca 2000. godine tuženi je predao presliku urudžbene knjige ugovora, a sud je odredio provođenje financijskog vještačenja.

Sud je rješenjem od 4. travnja 2001. godine pozvao podnositeljicu da u roku od 15 dana uplati predujam za financijsko vještačenje.

Podneskom od 3. svibnja 2001. godine podnositeljica je dostavila potvrdu o uplati predujma.

Sud je rješenjem od 19. rujna 2001. godine pozvao vještaka da izradi nalaz i mišljenje.

Vještak nije preuzeo spis pa je sud, na prijedlog podnositeljice od 16. studenoga 2001. godine, rješenjem od 27. prosinca 2001. godine imenovao drugog vještaka i pozvao ga da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.

Vještak je 24. svibnja 2002. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 4. lipnja 2002. godine pozvao stranke da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka. Podnositeljica se očitovala podneskom od 12. lipnja 2002. godine i ujedno specificirala tužbeni zahtjev, a tuženik podneskom od 2. kolovoza 2002. godine u kojem je ukazao na pogrešku u nalazu.

Na ročište 17. listopada 2002. godine nije pristupio vještak financijske struke, te je sud rješenjem pozvao vještaka da se očituje na primjedbu tuženika.

Vještak je 18. studenoga 2002. godine dostavio ispravljeni nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 21. studenoga 2002. godine pozvao stranke da se očituju na ispravljeni nalaz i mišljenje vještaka.

Na ročištu 21. siječnja 2003. godine punomoćnik podnositeljice predao je podnesak u kojem je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te postavio konačni tužbeni zahtjev. Glav­na rasprava je zaključena. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice. Presuda je otpremljena 1. prosinca 2003. godine.

Podnositeljica je 12. prosinca 2003. godine izjavila žalbu protiv presude.

Spis je 15. siječnja 2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom broj: Gžr-157/04 od 31. svibnja 2005. godine odbio žalbu podnositeljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Podnositeljica je 22. srpnja 2005. godine izjavila reviziju protiv drugostupanjske presude.

Od 23. siječnja 2006. godine postupak je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 31. siječnja 1996. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99.-ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 3. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, deset (10) mjeseci i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i dvadeset osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 16. srpnja 1999. do 7. srpnja 2000. godine (oko godinu dana), a odluku koju je donio nakon pet godina, dva mjeseca i šesnaest dana, iako se radilo o radnom sporu, otpremio je tek nakon deset mjeseci i deset dana.

Nakon toga, Županijski sud u Zagrebu je nakon jedne godine, četiri mjeseca i šesnaest dana donio odluku kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Od 23. siječnja 2006. godine postupak se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske radi odlučivanja o reviziji podnositeljice.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije bitno doprinijela duljini postupka. Naime, podnositeljica je odmah nakon proteka tri mjeseca od nastupanja mirovanja postupka, a koje je nastupilo jer ni ona ni njezin punomoćnik nisu pristupili na ročište 15. travnja 1999. godine, podneskom predložila nastavak postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i dvadeset osam dana, te je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da je prva meritorna odluka donesena nakon gotovo sedam godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku iako se radilo o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4746/2004.

Zagreb, 22. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.