USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1067

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Lj. J. i M. D., oboje iz Z., koje zastupa Z. C., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 29. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-302/06 (spis Općinskog suda u Zagrebu broj: P-1325/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– Lj. J. iz Z., Š. 6/4 u iznosu od 9.100,00 kn i

– M. D. iz Z., Š. 6/4 u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelji su 27. listopada 2004. godine podnijeli ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica Ljubica Jurakić podnijela je tužbu 15. veljače 1994. Općinskom sudu u Zagrebu protiv M. H. radi povrata zajma, suglasno ugovoru o zajmu od 5. svibnja 1993.

Do 5. studenoga 1997. održano je osam ročišta (12. svibnja 1994., 13. rujna 1994., 1. ožujka 1995., 25. travnja 1995., 8. lipnja 1995., 10. listopada 1995., 11. listopada 1995. i 4. studenoga 1997.). Na ročištu 10. listopada 1995. zaključena je glavna rasprava, međutim, preotvorena je 11. listopada 1995. radi uvida u spis broj: P-1326/94.

Podneskom od 3. veljače 1998. punomoćnik tuženika je otkazao punomoć za zastupanje tuženiku.

Na ročište 6. ožujka 1998. nije pristupio tuženik te je određeno provođenje dokaza do tada nepreslušanih svjedoka. Na ročište 25. lipnja 1998. svjedoci nisu pristupili te su saslušani na ročištu 11. studenoga 1998. i 10. ožujka 1999.

Na ročištu 25. svibnja 1999. stranke su zatražile rok radi mirnog rješenja spora te im je sud dodijelio rok od 30 dana radi eventualne nagodbe.

Podnescima od 28. prosinca 2000. i 18. veljače 2002. podnositelji su zatražili da sud čim prije zakaže ročište.

Na ročištu 10. listopada 2002. sud je naložio podnositeljima da urede tužbeni zahtjev, a što su učinili podneskom od 21. listopada 2002. i podneskom od 4. prosinca 2002.

Na ročište zakazano za 13. ožujka 2003. nisu pristupili pozvani svjedoci te su svjedoci na sljedeće ročište pozvani pod prijetnjom novčane kazne.

Na ročištu 12. lipnja 2003. saslušana su dva od tri pozvana svjedoka (za trećeg dostava nije uredno iskazana), dok je tuženiku naloženo da pribavi potvrdu o prebivalištu predloženih svjedoka, a što je učinio podneskom od 3. prosinca 2003.

Na ročišta zakazana za 11. prosinca 2003. i 5. ožujka 2004. svjedoci nisu pristupili (dostava nije uredno iskazana).

Na ročište 17. lipnja 2004. nije pristupio uredno pozvani svjedok te je sud rješenjem odredio predvođenje svjedoka i novčano ga kaznio.

Na ročištu 17. rujna 2004. saslušan je svjedok i zaključena glavna rasprava.

Rješenjem suda glavna rasprava je preotvorena radi odlučivanja o prijedlogu tuženika-protutužitelja za povrat u prijašnje stanje od 28. rujna 2004.

Na ročištu 20. listopada 2004. dopušten je povrat u prijašnje stanje tuženiku i riješeno je da će se na sljedećem ročištu izvesti saslušanje predloženog svjedoka.

Ročišta su održana 25. studenoga 2004. i 18. svibnja 2005., na kojemu je zaključena glavna rasprava. Presuda je objavljena 1. lipnja 2005., protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu 25. listopada 2005., a podnositelji odgovor na žalbu 18. studenoga 2005. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica Ljubica Jurakić podnijela je tužbu 15. veljače 1994. Općinskom sudu u Zagrebu protiv M. H. radi povrata zajma, suglasno Ugovoru o zajmu od 5. svibnja 1993.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 27. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset jedan (21) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak trajao šest godina, jedanaest mjeseci i dvadeset jedan dan i da se cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 1. srpnja 1999. do 10. listopada 2002. (tri godine, tri mjeseca i devet dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je donio presudu u ovom predmetu te je trenutno postupak povodom žalbe tuženika u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA – PROTUTUŽENIH U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o donekle složenom predmetu, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju predmet cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu razdoblje neaktivnosti suda, ukupno trajanje postupka (deset godina i osam mjeseci) te da je postupak i dalje u tijeku, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku, stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4008/2004

Zagreb, 29. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.