USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1070

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. S. iz Š., na sjednici održanoj 28. ožujka 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3/06 (po žalbi protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1861/03 od 26. rujna 2005. godine – ranije predmet broj: P-676/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, S. S. iz Š., P. č. 29, određuje primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu 30. prosinca 2004. radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 20. travnja 1994. podnositeljica (tada s prezimenom B.) Općinskom sudu u Šibeniku podnijela je tužbu radi naknade štete protiv tuženika, J. o. d.d. S., F. Š. Tužba je zavedena pod brojem: P-676/94.

Do 5. studenoga 1997. nije održano niti jedno ročište. Prvo ročište održano je 24. veljače 1999., na kojemu je podnositeljica pozvana urediti tužbeni zahtjev prema važećoj valuti Republike Hrvatske.

Na ročištu održanom 17. ožujka 1999. podnositeljica je ponovno pozvana urediti tužbeni zahtjev, što ona nije učinila te je sud 30. rujna 1999. donio rješenje o odbacivanju tužbe kao neuredne.

Dana 8. listopada 1999. podnositeljica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu protiv rješenja o odbačaju.

Podneskom od 25. travnja 2003. podnositeljica traži zakazivanje ročišta, navodeći da je zadnje ročište održano 1999. godine.

Ročište po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje održano je tek 17. lipnja 2003. te je povrat dopušten. Predmet dalje ima oznaku broj: P-1861/03. Određeno je provesti medicinsko vještačenje, ali bez određivanja imena vještaka i novog ročišta.

Podneskom od 7. listopada 2003. podnositeljica poziva sud da je obavijesti o imenima vještaka i pozove na uplatu predujma.

Na ročištu održanom 3. veljače 2004. sud je ponovno odredio provedbu medicinskog vještačenja. Rješenjem od 20. rujna 2004. imenovani su vještaci te je podnositeljica pozvana uplatiti predujam, što je podnositeljica učinila 8. studenoga 2004. godine. Vještaci su predali nalaz 1. veljače 2005. godine.

Podneskom od 17. veljače 2005. podnositeljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, na koje nije imala primjedbi te je specificirala tužbeni zahtjev.

Na ročište održano 15. ožujka 2005. uredno pozvana podnositeljica nije pristupila te je sud rješenjem utvrdio da je s tim danom nastupilo mirovanje postupka.

Podneskom od 16. ožujka 2005. podnositeljica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, ističući da na ročište nije pristupio njezin punomoćnik iz zdravstvenih razloga. Na ročištu održanom 12. svibnja 2005. ukinuto je rješenje o mirovanju te je podnositeljica obvezana dostaviti originalnu medicinsku dokumentaciju, što je učinjeno podneskom od 28. lipnja 2005. godine.

Slijede ročišta 6. rujna 2005. i 26. rujna 2005., na kojemu je glavna rasprava zaključena te donijeta presuda.

Dana 9. siječnja 2006. spis je otpremljen Županijskom sudu u Šibeniku u povodu žalbe tuženika.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 20. travnja 1994. tužbom podnositeljice, podnijetom Općinskom sudu u Šibeniku radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. prosinca 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 24. veljače 1999. (jedna godina, tri mjeseca i devetnaest dana), zatim ponovno od 17. ožujka 1999. do 17. lipnja 2003. (četiri godine i tri mjeseca). Osim toga, iako je već na ročištu održanom 17. lipnja 2003. godine određeno da će se provesti liječničko vještačenje, sud, umjesto da odredi vještake i pozove podnositeljicu na uplatu predujma, posve nepotrebno održava ročište 3. veljače 2004. godine, na kojemu ponovno samo određuje da će se provesti vještačenje, dok vještake imenuje tek rješenjem od 20. rujna 2004. godine, čime je uzrokovano nepotrebno odugovlačenje postupka u razdoblju od jedne godine, tri mjeseca i tri dana. Navodi se također da je sud nakon podnošenja tužbe (20. travnja 1994.) prvo ročište zakazao tek 24. veljače 1999., dakle nakon gotovo pet godina.

Od 9. siječnja 2006. godine predmet se nalazi na Županijskom sudu u Šibeniku radi odluke o žalbi.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica u manjoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka, najprije time što nije u danom roku ispravila tužbu te je stoga donijeto rješenje o odbačaju tužbe kao neuredne, a zatim što je zbog nepristupa punomoćnika podnositeljice na jedno ročište nastupilo mirovanje postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u ukupnom trajanju duljem od jedanaest godina te da prvostupanjski sud nije postupao učinkovito. Pri tome se manji doprinos podnositeljice ne može ocijeniti kao odlučujući razlog za tako dugo trajanje postupka, već se zastoji i odugovlačenje postupka mogu gotovo u potpunosti pripisati sudu prvog stupnja. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir neučinkovito postupanje suda, ukupno trajanje postupka, kao i manji doprinos podnositeljice ustavne tužbe.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5135/2004

Zagreb, 28. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.