USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1078

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. S. iz O., na sjednici održanoj 23. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-594/04 (ranije: Pr-16/92-12, Pr-225/00-2 i Pr-1774/03-1) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. S. iz O., K. A. S. 8, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.700,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 2. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 22. siječnja 1992. podnio tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika Republike Hrvatske – Policijska uprava Osijek, radi poništenja presude Disciplinskog suda br. DS-24/91 od 11. listopada 1991., te presude Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 6. prosinca 1991. kao nezakonitih, te da ga se vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije pokretanja disciplinskog postupka.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je jedna prvostupanjska odluka (presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: Pr-16/92-12 od 1. srpnja 1992.) i jedna drugostupanjska odluka (presuda Okružnog suda u Osijeku, broj: Gž-999/92-2 od 29. listopada 1992.). Podnositelj je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju u prosincu 1992. Spis je otpremljen Okružnom sudu u Osijeku 15. ožujka 1993.

Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je 16. svibnja 1995. reviziju Općinskom sudu u Osijeku te zatražio da se spisu priloži cjeloviti Pravilnik o radnim odnosima radnika MUP-a. Spis je nadopunjen i vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 15. travnja 1996.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-744/1996-2 od 29. ožujka 2000. prihvaćena je revizija podnositelja i ukinuta presuda suda drugog i prvog stupnja, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje 3. svibnja 2000., te se je predmet nastavio voditi pod brojem: Pr-225/00-2.

Ročišta su održana 7. rujna 2000. te 10. listopada 2000. na koje nije pristupio uredno pozvani svjedok, te je riješeno da će se zatražiti od Policijske uprave osječko-baranjske podaci o prebivalištu, a koja je tražene podatke dostavila sudu 27. listopada 2000.

Rješenjem suda, broj: 10-Su-742/00-3 od 15. studenoga 2000. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće suca u ovom predmetu.

Na ročištu 16. veljače 2001. saslušan je svjedok i podnositelj, dok na ročište 26. ožujka 2001. nije pristupio uredno pozvani svjedok.

Rješenjem suda od 26. ožujka 2001. određeno je prinudno dovođenje svjedoka D. O., koji nije pristupio na ročište 25. travnja 2001. Podneskom od 19. svibnja 2001. podnositelj je predložio provođenje vještačenja.

Policijska uprava osječko-baranjska obavijestila je sud 12. svibnja 2001. da svjedok D. O. nema prebivalište u O.

Na ročištu 27. studenoga 2001. određeno je da će se provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost razlike plaće.

Na ročištu 10. prosinca 2001. saslušani su svjedoci.

Vještak je nalaz dostavio sudu 27. veljače 2002., te je na ročištu održanom 16. svibnja 2002. saslušan. Raspravnim rješenjem suda riješeno je da će se pribaviti podaci od Trgovačkog suda u Osijeku o osnivaču, vlasniku i direktoru firme »R.« i »A.« d.o.o.

Nakon toga održano je ročište 11. lipnja 2002. na kojem je određeno da će se provesti dodatno knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

Dopunu nalaza i mišljenja vještak je sudu dostavio 20. rujna 2002.

Na ročištu 19. studenoga 2002. naloženo je podnositelju da u roku od osam dana specificira tužbeni zahtjev u pogledu glavnih i sporednih potraživanja, a što je učinio podneskom od 21. studenoga 2002.

Na ročištu 17. veljače 2003. naloženo je tuženiku da dostavi videosnimku koja je predmet ovoga spora, te podatke o plaći.

Dopisom suda od 17. veljače 2003. zatraženo je od Županijskog suda u Osijeku da sudu dostavi podatak da li je protiv podnositelja pokretan kazneni postupak zbog oružane pobune protiv Republike Hrvatske, te da li je zbog tog djela kažnjavan.

Na ročištu 24. ožujka 2003. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda, broj: Pr-225/00-67 kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu 5. svibnja 2003., a podnositelj odgovor na žalbu 13. svibnja 2003. Spis je otpremljen Županijskom sudu u Osijeku 24. lipnja 2003.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2058/03-2 od 2. listopada 2003. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje 6. listopada 2003.

Sud je dopisom od 21. listopada 2003. zatražio od Policijske uprave osječko-baranjske kompletan disciplinski spis vođen protiv podnositelja, te od Županijskog suda u Osijeku da mu dostavi spis Vojnog suda u Osijeku, broj: K-966/92.

Na ročištu 20. veljače 2004. saslušani su svjedoci i zaključena glavna rasprava, dok je presuda kojom je tužbeni zahtjev podnositelja odbijen kao neosnovan objavljena 27. veljače 2004. Protiv navedene presude podnositelj je podnio žalbu 11. ožujka 2004., dok je tužena dala odgovor na žalbu 1. travnja 2004.

Spis je otpremljen Županijskom sudu u Osijeku 22. travnja 2004.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1450/04-2 od 1. srpnja 2004. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Podnositelj je izjavio reviziju 30. kolovoza 2004., te se predmet pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi pod brojem: Revr-594/04.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je podnositelj 22. siječnja 1992. tužbom Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika Republike Hrvatske – Policijska uprava Osijek, radi poništenja presuda Disciplinskog suda.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 2. lipnja 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, četiri (4) mjeseca i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od dvije godine, pet mjeseci i dvadeset osam dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu Okružnog suda u Osijeku i presudu Općinskog suda u Osijeku, postupak se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku u trajanju od tri godine i dvadeset jedan dan, zatim pred Županijskim sudom u Osijeku u trajanju od tri mjeseca i dvanaest dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu prvog stupnja, postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Osijeku u trajanju od šest mjeseci i šesnaest dana, te ponovo pred Županijskim sudom u Osijeku do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od jedan mjesec i deset dana. Nakon podnošenja ustavne tužbe (2. lipnja 2004.) donijeta je drugostupanjska presuda, protiv koje je podnositelj izjavio reviziju, te je spis trenutno pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini postupka.

4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenom predmetu, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, te pred sudom prvog i drugog stupnja u trajanju od šest godina, šest mjeseci i dvadeset šest dana. Tijekom tog razdoblja donijete su dvije prvostupanjske i jedna drugostupanjska odluka. U radu sudova prvog i drugog stupnja nije bilo razdoblja neaktivnosti, međutim, smatramo potrebnim istaći dugo trajanje postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji obuhvaća i razdoblje prije 5. studenoga 1997. (šest godina, dva mjeseca i devetnaest dana). Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te da je u konkretnom predmetu riječ o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2062/2004

Zagreb, 23. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.