USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1145

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. S. iz Z., D. L. iz T., A. L. iz Đ., D. L. iz Z., B. i R. L. iz Z., B. M. iz Z., koje zastupa M. S., na sjednici održanoj 28. ožujka 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-1493/05 (ranije: Pn-979/85, Pn-9615/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– M. S. iz Z., K. t. 9/2, u iznosu od 10.500,00 kn,
– D. L. iz K., 2758 T H. A. T. O. M6H4A2, u iznosu od 10.500,00 kn,
– A. L. iz Đ., B. P. 31, u iznosu od 10.500,00 kn,
– D. L. iz Z., Z. b. 23, u iznosu od 10.500,00 kn,
– B. L. iz Z., P. m. 8, u iznosu od 10.500,00 kn,
– R. L. iz Z., P. m. 8, u iznosu od 10.500,00 kn i
– B. M. iz Z., I. S. 4, u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 19. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica M. S. i B. L. podnijele su 21. ožujka 1985. tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv D. Š., A. i B. P., Općine Trešnjevka i Grada Zagreba, radi naknade štete. Tužiteljice potražuju naknadu štete za izvršenu adaptaciju na svojem objektu zbog povećane vlažnosti uslijed prigradnje objekta tuženika.
Do 5. studenoga 1997. donijeta je jedna prvostupanjska odluka (presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-979/85 od 17. prosinca 1993.) kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica i jedna drugostupanjska odluka (rješenje Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1323/95-2 od 13. lipnja 1995.) kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
Na ročište zakazano za 3. prosinca 1997. tužitelji nisu pristupili (dostava nije iskazana), dok na ročište 14. veljače 2001. nisu pristupili II. i III. tuženi, dok je punomoćnik tuženika otkazao punomoć.
Na ročištu 10. svibnja 2001. određeno je da će se provesti građevinsko vještačenje, a podnositeljica je pozvana na uplatu predujma.
22. studenoga 2001. održan je očevid na licu mjesta, dok je vještak pozvan da izradi nalaz i mišljenje u roku od 30 dana. Spis je preuzeo 5. prosinca 2001.
Podnescima od 27. kolovoza 2002. i 27. siječnja 2003. sud je požurivao vještaka na dostavu nalaza, a nakon požurnice podnositelja od 14. kolovoza 2002. i 21. siječnja 2003.
Vještak je nalaz dostavio sudu 6. veljače 2003.
Podneskom od 2. travnja 2003. podnositelji su požurili zakazivanje ročišta.
Na ročištu 12. lipnja 2003. podnositeljici je dodijeljen rok od 15 dana radi specificiranja tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom vještaka, a što je učinila podneskom od 29. kolovoza 2003.
Na ročištu 8. rujna 2003. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda, broj: Pn-9615/95 kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Protiv navedene presude žalbu je podnio Grad Zagreb 25. studenoga 2003., a preostali tuženi 27. studenoga 2003., dok su podnositelji odgovor na žalbu podnijeli 7. siječnja 2004., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 3. veljače 2004.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-341/04-2 od 1. veljače 2005. ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje 25. veljače 2005.
Na ročištu 1. lipnja 2005. određeno je dopunsko saslušanje građevinskog vještaka.
Na ročištu 4. srpnja 2005. saslušane su stranke, dok se je vještak očitovao na ročištu 21. rujna 2005., na kojem je određeno dopunsko vještačenje.
Sud je rješenjem od 12. siječnja 2006. požurio vještaka na dostavu nalaza i mišljenja.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 6. veljače 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta je 21. ožujka 1985. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devetnaest (19) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest godina, dva mjeseca i dvadeset osam dana. Tijekom tog razdoblja sud je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao četiri ročišta i donio presudu kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositelja. Tijekom tog razdoblja sud je bio neaktivan od 3. prosinca 1997. do 3. veljače 2004. u trajanju od tri godine, dva mjeseca i deset dana. Nakon toga postupak se je do podnošenja ustavne tužbe (19. listopada 2004.) vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od osam mjeseci i petnaest dana.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu, te je trenutno postupak u tijeku pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku svojim ponašanjem nisu pridonijeli duljini postupka.

4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari, međutim ta činjenica ne može opravdati ukupno trajanje postupka u konkretnom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio šest godina, jedanaest mjeseci i četrnaest dana. S obzirom da je riječ o postupku koji se vodi dulje od devetnaest godina, te polazeći od činjenice da je sud bio neaktivan tijekom razmatranog razdoblja u trajanju od tri godine i dva mjeseca, kao i da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3842/2004
Zagreb, 28. ožujka 2006.

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.