USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1170

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz Z. B., na sjednici održanoj 9. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zlataru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-315/04 (ranije: P-253/83), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. M. iz Z. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 25. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zlataru pod brojem: P-315/04 (ranije: P-253/83), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zlataru te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zlataru, broj: P-315/04 (ranije: P-253/83), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Tužitelj M. S. iz Z. je 27. travnja 1983. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zlataru protiv A. P. i drugih, radi priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave. Podnositelj je stupio u parnicu 13. svibnja 1987. godine kao nasljednik iza pokojne A. P.
Do 5. studenoga 1997. godine donesene su tri prvostupanjske presude, od kojih su dvije ukinute. Prvu prvostupanjsku presudu, broj: P-253/83 od 20. veljače 1989. godine, je povodom žalbe podnositelja ukinuo Okružni sud u Zagrebu, rješenjem broj: Gž-6507/89 od 3. srpnja 1990. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Zlataru na ponovno suđenje. Drugu prvostupanjsku presudu, broj: P-357/90 od 16. listopada 1991. godine je povodom žalbe podnositelja ukinuo Okružni sud u Zagrebu, rješenjem broj: Gž-2490/92 od 25. svibnja 1993. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Zlataru na ponovno suđenje. Trećom prvostupanjskom presudom, broj: P-253/93 od 12. veljače 1997. godine, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je prvostupanjsku presudu od 12. veljače 1997. godine otpremio strankama 27. siječnja 1999. godine.
Tužitelj je 18. veljače 1999. godine izjavio žalbu protiv presude.
Spis je 24. svibnja 1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Zlataru koji je rješenjem, broj: Gž-1220/99 od 31. svibnja 2000. godine, ukinuo presudu i predmet 13. lipnja 2000. godine vratio Općinskom sudu u Zlataru na ponovno suđenje.
U međuvremenu je umro tužitelj i dvoje tuženih, pa je sud rješenjem, broj: P-182/00 od 23. studenoga 2000. godine, pozvao punomoćnika tužitelja da uredi tužbu na način da kao stranku navede osobe koje mogu biti stranke u smislu odredbi članka 77. i 83. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92, 112/99., 88/01. i 117/03.), uz upozorenje da će tužbu odbaciti ukoliko punomoćnik tužitelja u danom roku ne otkloni navedene nedostatke.
Podneskom od 28. prosinca 2000. godine punomoćnik tužitelja je izvijestio sud da ne može postupiti po nalogu suda jer je još u tijeku ostavinski postupak iza tužitelja te mu nisu poznati njegovi nasljednici.
Sud je rješenjem, broj: P-182/00 od 2. veljače 2001. godine, odbacio tužbu tužitelja.
Podneskom od 1. veljače 2001. godine punomoćnik tužitelja je izvijestio sud da je Grad Zagreb nasljednik tužitelja, a podneskom od 9. veljače 2001. godine je izjavio žalbu protiv rješenja, te zamolio sud da sva pismena dostavlja izravno tužitelju Gradu Zagrebu.
Podneskom od 29. travnja 2002. godine punomoćnik tužitelja je izvijestio sud da Grad Zagreb stupa u parnicu, te dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.
Sud je rješenjem od 27. rujna 2002. godine utvrdio prekid postupka do preuzimanja parnice od strane nasljednika iza pokojnog tuženika M. G., te je rješenjem od 10. siječnja 2003. godine pozvao nasljednike tog tuženika da preuzmu postupak.
Sud je rješenjem od 12. veljače 2003. godine utvrdio ponovno prekid postupka i odredio da će se postupak nastaviti kada ga preuzmu nasljednici iza pokojnog tuženika S. S.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 7. travnja 2003. godine izvijestilo sud da je I. S. zakonski nasljednik iz pok. S. S., pa ga je sud rješenjem od 8. travnja 2003. godine pozvao da preuzme postupak.
Sud je rješenjem od 17. travnja 2003. godine utvrdio prekid postupka i odredio da će se postupak nastaviti kada ga preuzmu nasljednici iza pokojnog tuženika I. S.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 23. svibnja 2003. godine izvijestilo sud da su A. S. i K. S. zakonski nasljednici iza pok. I. S., pa ih je sud rješenjem od 30. rujna 2003. godine pozvao da preuzmu postupak.
Županijski sud u Zlataru je rješenjem, broj: Gž-192/04 od 17. ožujka 2004. godine ukinuo rješenje od 2. veljače 2001. godine i predmet vratio 30. kolovoza 2004. godine Općinskom sudu u Zlataru na ponovni postupak.
Na ročište 28. rujna 2004. godine pristupio je punomoćnik tužitelja i podnositelj, ali nisu pristupila četiri tuženika za koje dostava poziva nije bila uredna pa ročište nije održano, a sljedeće je zakazano za 26. listopada 2004. godine.
Podneskom od 28. rujna 2004. godine podnositelj je, između ostaloga, zbog proteka vremena podnio daljnje dokazne prijedloge, te predložio da se zaključi glavna rasprava i donese presuda. Istovremeno je podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere.
Na ročište 26. listopada 2004. godine podnositelj nije pristupio jer se nalazio u bolnici, o čemu je sud izvijestio brzojavom. Sud je ročište odgodio, te je rješenjem pozvao tužitelja da u roku od 30 dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev.
Podneskom od 26. studenoga 2004. godine tužitelj je udovoljio traženju suda.
Na ročištu 1. ožujka 2005. godine sud je riješio provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi točne identifikacije sporne nekretnine.
Očevid je proveden 26. travnja 2005. godine, kada je sud naložio vještaku da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje sa skicom.
Vještak je 16. svibnja 2005. godine dostavio nalaz i mišljenje sa skicom.
Na ročište 22. studenoga 2005. godine podnositelj nije pristupio, a dostava poziva nije bila uredno iskazana.
Na ročištu 17. siječnja 2006. godine podnositelj je pristupio, ali nisu pristupili ostali tuženici iako je dostava poziva bila uredna. Sud je pozvao tužitelja da u roku od 30 dana dostavi novu skicu, te da precizira tužbu i tužbeni zahtjev.
Podneskom od 24. veljače 2006. godine tužitelj je udovoljio traženje suda.
Sljedeće ročište zakazano je za 11. travnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zlataru podnijeta 27. travnja 1983. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. stude­no­ga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pro­čiš­ćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 25. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset jednu (21) godinu, sedam (7) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zlataru koji je donesenu presudu otpremio nakon više od godinu dana. Županijski sud u Zlataru je za oko godinu dana donio odluku o žalbi. Nakon toga, postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zlataru koji je rješenjem od 2. veljače 2001. godine odbacio tužbu. Županijski sud u Zlataru je nakon oko osam mjeseci donio i otpremio odluku kojom je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zlataru pa se sada postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.
Činjenica je da u postupku do sada nije donijeta pravomoćna odluka, iako je tužba u parničnom postupku podnijeta prije više od dvadeset jedne godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženi u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i dvadeset dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka od dvadeset jednu godinu, sedam mjeseci i dvadeset osam dana, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zlataru, te okolnost da dosada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zlataru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4558/2004
Zagreb, 9. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.