VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1207

Na temelju članka 70. stavka 3. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99, 117/99, 73/2000, 92/2001, 47/2003 i 140/2005), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. travnja 2006. godine donijela

UREDBU

O PROVEDBI CARINSKIH MJERA U VEZI S ROBOM ZA KOJU POSTOJI SUMNJA DA POVRJEĐUJE ODREĐENA PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom propisuju se uvjeti pod kojima Carinska uprava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) poduzima mjere s robom koja je predmet carinskog postupanja, a za koju postoji opravdana sumnja da se njome povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva i postupak za provedbu tih mjera, u slučajevima:
1. kada se roba pušta u slobodan promet, izvozi ili ponovno izvozi, sukladno članku 73. Carinskog zakona,
2. kada se u provedbi mjera carinskog nadzora, sukladno člancima 49. i 186. Carinskog zakona, pronađe roba koja se unosi u ili iznosi iz carinskog područja Republike Hrvatske,
3. kada se, u smislu članka 96. stavka 1. točke a) Carinskog zakona, roba stavlja u carinski postupak s odgodom,
4. kada se roba, sukladno članku 185. stavku 2. Carinskog zakona, ponovno izvozi, te
5. kada se roba smješta u slobodnu zonu ili slobodno skladište, sukladno važećim carinskim propisima.
(2) Ovom Uredbom propisuju se i mjere koje se poduzimaju, nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da se robom iz stavka 1. ovoga članka povrjeđuje određeno pravo intelektualnog vlasništva.

Članak 2.

(1) Roba kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, u smislu ove Uredbe, označava:
1. krivotvorenu robu, kojom se smatra:
a) roba, uključujući i njezino pakiranje, koja je bez odobrenja obilježena znakom koji je istovjetan žigu valjano registriranom za istu vrstu proizvoda, ili koji se u bitnim obilježjima ne može razlikovati od takvog žiga, i koja time povrjeđuje pravo nositelja tog žiga u Republici Hrvatskoj;
b) svaki simbol žiga (logotip, etiketa, naljepnica, brošura, uputstvo za uporabu, jamstveni list, i dr.), neovisno je li je podnesen zajedno s robom ili odvojeno, pod istim okolnostima kao i roba navedena u podtočki a) ove točke;
c) pakiranje obilježeno žigom krivotvorene robe, a koje se podnosi odvojeno u istim okolnostima kao i roba iz podtočke a) ove točke,
2. piratsku robu, to jest robu koja je izrađena ili sadrži primjerke koji su izrađeni bez odobrenja nositelja autorskog prava ili srodnih prava ili nositelja industrijskog dizajna ili bez odobrenja osobe koju je ovlastio nositelj prava, bez obzira jesu li su navedena prava registrirana, sukladno Zakonu, ako se izradom tih primjeraka povrjeđuje autorsko pravo ili srodna prava ili prava iz industrijskog dizajna koja vrijede u Republici Hrvatskoj,
3. robu kojom se povrjeđuju:
a) patent, prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj;
b) svjedodžba o dodatnoj zaštiti, prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj;
c) biljne sorte, prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj;
d) oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj.
(2) Robom kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva smatra se i bilo koji kalup ili matrica koji su posebno dizajnirani ili prilagođeni za izradu robe kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, ako se uporabom takvog kalupa ili matrice povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva prema važećim propisima.

Članak 3.

(1) Provedba carinskih mjera, propisanih ovom Uredbom, pokreće se na zahtjev nositelja prava ili po službenoj dužnosti.
(2) U smislu ove Uredbe, nositeljem prava smatra se:
1. osoba koja je nositelj žiga, autorskog prava ili srodnih prava, industrijskog dizajna, patenta, svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, biljne sorte, oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla, te općenito svih prava navedenih u članku 2. stavku 1. ove Uredbe,
2. bilo koja druga osoba ovlaštena za korištenje bilo kojih prava intelektualnog vlasništva navedenih u točki 1. ovog stavka,
3. zastupnik nositelja prava ili ovlaštenog korisnika prava.
(3) Nositelja prava ili ovlaštenog korisnika prava može zastupati fizička ili pravna osoba, sukladno važećim propisima, uključujući i:
1. udrugu za kolektivno ostvarivanje autorskog ili srodnih prava, čija je jedina ili glavna svrha ostvarivanje autorskog ili srodnih prava,
2. osobe koje po važećim propisima imaju pravo podnošenja prijave za upis korištenja oznaka zemljopisnog podrijetla ili oznaka izvornosti,
3. oplemenjivače biljnih sorti.

Članak 4.

(1) Ova se Uredba ne odnosi na:
1. robu koja je obilježena žigom uz odobrenje nositelja žiga, ili ako je roba, koja je obilježena oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla, ili koja je zaštićena patentom ili svjedodžbom o dodatnoj zaštiti, autorskim pravom ili srodnim pravima ili industrijskim dizajnom ili biljnom sortom, izrađena uz odobrenje nositelja prava, ali je bez pristanka nositelja prava stavljena u jedan od carinskih postupaka ili postupanja iz članka 1. stavka 1. ove Uredbe, uključujući i robu koja je proizvedena pod uvjetima drugačijim od onih koji su ugovoreni s nositeljem prava,
2. robu nekomercijalne prirode koja se unosi u osobnoj prtljazi putnika, ili koja je sadržana u pošiljkama koje fizičke osobe iz inozemstva besplatno šalju fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, ako se unosi, odnosno šalje u propisanoj količini i vrijednosti, koja je sukladno važećim carinskim propisima oslobođena od plaćanja carine, te ako ne postoji sumnja da je ista namijenjena komercijalnom prometu.

Članak 5.

U provedbi carinskih mjera, Carinska uprava postupa i rješava temeljem ove Uredbe, te drugih propisa, kojima se uređuje provedba mjera carinskog nadzora i provjere robe pri rješavanju o carinski dopuštenom postupanju ili uporabi robe.

Članak 6.

Središnji ured Carinske uprave vodi evidenciju o zahtjevima za poduzimanje mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva.

Članak 7.

Državni zavod za intelektualno vlasništvo obvezan je, na zahtjev Središnjeg ureda Carinske uprave, dostaviti podatke o važećim pravima i njihovim nositeljima, upisane u registre pojedinih prava intelektualnog vlasništva, koji se vode pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA PODUZIMANJEM CARINSKIH MJERA

Članak 8.

(1) Zahtjev za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva podnosi se Središnjem uredu Carinske uprave u pisanom obliku ili elektronskom razmjenom podataka, ako to dopuštaju tehničke mogućnosti i ako uporabu takvih sredstava odobri Carinska uprava.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obavezno se podnosi u dva primjerka na obrascu iz Priloga 1., koji je sastavni dio ove Uredbe i koji se popunjava sukladno uputama otisnutim uz obrazac zahtjeva. Na podnošenje zahtjeva putem elektroničke razmjene podataka, na odgovarajući način se primjenjuju carinski propisi koji uređuju uporabu sustava elektroničke razmjene podataka.
(3) Uz zahtjev se obavezno prilažu:
1. podaci o podnositelju zahtjeva (ime i prezime ili tvrtka, odnosno naziv i sjedište, broj fiksnog i mobilnog telefona, broj faksa, e-mail adresa, internet adresa), te podaci o zastupniku nositelja prava (ime i prezime ili tvrtka, odnosno naziv i sjedište, broj fiksnog i mobilnog telefona, broj faksa, e-mail adresa, internet-adresa),
2. isprave koje dokazuju da je podnositelj zahtjeva nositelj prava, i to:
a) u slučaju prava intelektualnog vlasništva koje je registrirano ili za koje je podnesen zahtjev za registraciju, dokaz o registraciji ili dokaz da je zahtjev za registraciju podnesen;
b) u slučaju autorskog prava ili srodnog prava ili prava industrijskog dizajna, koja nisu registrirana ili za koje nije podnesen zahtjev, dokaz o autorstvu ili statusu izvornog nositelja prava.
3. ako zahtjev podnosi korisnik odnosnog prava, pored dokaza iz točke 2. ovog stavka, potrebno je priložiti preslik ugovora ili bilo koje druge isprave kojom se stječe pravo korištenja,
4. ako zahtjev podnosi zastupnik nositelja prava ili ovlaštenog korisnika prava, pored dokaza iz točke 2. i 3. ovog stavka, potrebno je priložiti presliku punomoći. Zastupnik mora priložiti izjavu iz članka 9. ove Uredbe koju je potpisala osoba iz točke 2. i 3. ovog stavka,
5. točan i detaljan tehnički opis robe, koji Carinskoj upravi omogućava identifikaciju robe;
6. ime i adresu kontakt osobe koju je odredio nositelj prava,
7. sve specifične informacije koje nositelj prava može imati, vezano uz vrstu ili način povrede prava intelektualnog vlasništva zaštićenih odredbama ove Uredbe,
8. drugi raspoloživi podaci koji su poznati nositelju prava, kao što su:
a) vrijednost originalne robe;
b) mjesto iz kojega roba dolazi ili predviđeno odredište;
c) podatke za identifikaciju pošiljke ili pakiranja i ambalaže robe;
d) očekivani datum dolaska i odlaska pošiljke;
e) vrsta prijevoznog sredstva;
f) podatke o uvozniku, izvozniku, primatelju ili posjedniku robe;
g) zemlja ili zemlje proizvodnje, te putovi prijevoza;
h) tehničke i druge razlike između originalne i robe za koju se sumnja da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, ako su poznate.
(4) Ovisno o vrsti i posebnostima prava intelektualnog vlasništva za koje je podnesen zahtjev, mogu se zatražiti i dodatni podaci, uključujući podatke o mjestu izrade ili proizvodnje, distribucijskoj mreži i korisnicima licenci.
(5) Dokazom u smislu stavka 3. točke 2. podtočke a) ovog članka smatra se i preslik izvatka iz odgovarajućeg registra, odnosno upisnika.
(6) Isprave priložene uz zahtjev za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva smatraju se sastavnim dijelom zahtjeva.
(7) Na podnošenje zahtjeva se ne plaća upravna pristojba prema propisima o upravnim pristojbama.

Članak 9.

(1) Uz zahtjev za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, obavezno se podnosi izjava nositelja prava, ovjerena kod javnog bilježnika, kojom nositelj prava prihvaća odgovornost za štetu koja može nastati osobama koje sudjeluju u nekom od carinskih postupaka ili postupanja, navedenih u članku 1. stavku 1. ove Uredbe, u slučaju kada su carinske mjere, poduzete u skladu sa člankom 11. stavkom 1. ove Uredbe, prekinute uslijed postupanja ili propusta nositelja prava, ili ako se za odnosnu robu naknadno utvrdi da ne povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva.
(2) Izjavom iz stavka 1. ovog članka, nositelj prava se obvezuje da će snositi i sve troškove koji nastanu, u vezi sa čuvanjem i održavanjem robe koja je zadržana pod carinskim nadzorom, u skladu sa člancima 11. i 15. ove Uredbe.
(3) Izjava iz stavka 1. ovog članka podnosi se na obrascu iz Priloga 2., koji je sastavni dio ove Uredbe.

Članak 10.

(1) Ako zahtjev za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva sadrži sve obavezne podatke i isprave propisane člancima 8. i 9. ove Uredbe, Središnji ured Carinske uprave odobrit će provedbu zatraženih mjera i odluku o tome naznačiti u rubrici 14. obrasca zahtjeva. Odobrenje se uvodi u evidenciju prihvaćenih zahtjeva i dostavlja podnositelju zahtjeva i carinarnicama.
(2) Mjere za zaštitu prava intelektualnog vlasništva odobravaju se za razdoblje koje ne može biti dulje od godinu dana od dana donošenja odobrenja. Odobreno razdoblje može se produžiti za još godinu dana, na temelju pisanog zahtjeva podnositelja zahtjeva koji je podnesen prije isteka odobrenog razdoblja i ako su podmireni svi do tada nastali troškovi koji terete nositelja prava sukladno odredbama ove Uredbe.
(3) U slučaju odbijanja zahtjeva, Središnji ured Carinske uprave donosi rješenje i odluku o tome naznačuje u rubrici 14. obrasca zahtjeva. Rješenje se uvodi u evidenciju odbijenih zahtjeva i dostavlja podnositelju zahtjeva.
(4) U slučaju da predmetno pravo intelektualnog vlasništva više nije valjano registrirano ili je isteklo, podnositelj zahtjeva je obvezan o istome obavijestiti Središnji ured Carinske uprave u roku od osam dana od dana utvrđenja nevaljanosti, odnosno isteka registracije.
(5) Na zahtjev Središnjeg ureda Carinske uprave, podnositelj zahtjeva je dužan dostaviti sve dodatne podatke potrebne za provedbu carinskih mjera.
(6) Na zahtjeve za produženjem provedbe carinskih mjera na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 8. i 9. ove Uredbe.

PRIVREMENO ZADRŽAVANJE ROBE

Članak 11.

(1) Ako carinarnica pri provedbi mjera carinskoga nadzora ili provjere robe, odnosno provedbe carinskih postupaka ili postupanja, navedenih u članku 1. stavku 1. ove Uredbe, po potrebi i uz konzultacije s nositeljem prava, utvrdi postojanje opravdane sumnje da se robom koja odgovara opisu robe navedenom u odobrenju iz članka 10. stavka 1. ove Uredbe povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, privremeno će zastati s daljnjom provedbom zahtijevanog carinskog postupka ili postupanja, te bez odlaganja pisano o istome obavijestiti Središnji ured Carinske uprave.
(2) Središnji ured Carinske uprave će, bez odlaganja, donijeti rješenje o privremenom zadržavanju robe, u kojem će se navesti stvarna ili pretpostavljena količina robe i stvarna ili pretpostavljena vrsta robe.
(3) Središnji ured Carinske uprave rješenje, iz stavka 2. ovoga članka, bez odlaganja, dostavlja podnositelju zahtjeva i deklarantu ili posjedniku robe, u smislu članka 50. Carinskog zakona, te nadležnoj carinarnici koja, temeljem zaprimljenog rješenja, privremeno zadržava odnosnu robu.
(4) Na temelju rješenja iz stavka 2. ovog članka, nadležna carinarnica omogućiti će osobama koje sudjeluju u nekom od carinskih postupaka ili postupanja, navedenih u članku 1. stavku 1. ove Uredbe, te podnositelju zahtjeva, pregled privremeno zadržane robe.
(5) Prilikom pregleda robe, nadležna carinarnica može, na zahtjev podnositelja zahtjeva, dozvoliti uzimanje uzoraka privremeno zadržane robe u prisutnosti carinskog službenika, sukladno važećim carinskim propisima, a u svrhu analize i daljnjeg postupka. Analiza se vrši na odgovornost i trošak nositelja prava.
(6) Ako okolnosti to dopuštaju i ovisno o primjeni članka 15. ove Uredbe, uzorci se moraju vratiti nakon završene analize, po mogućnosti prije nego što se privremeno zadržana roba prepusti u zahtijevani carinski postupak.
(7) Na privremeno zadržanu robu na odgovarajući način se primjenjuju carinski propisi za privremeni smještaj robe.

Članak 12.

(1) U svrhu utvrđivanja povrede prava intelektualnog vlasništva, nadležna carinarnica omogućit će nositelju prava uvid u podnesene isprave o unosu robe u carinsko područje Republike Hrvatske ili iznosu robe iz njega. U istu svrhu, Središnji ured Carinske uprave obavijestit će nositelja prava, na njegov zahtjev, o imenu i adresi primatelja, pošiljatelja, deklaranta ili posjednika robe, te o podrijetlu robe za koju se opravdano sumnja da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva.
(2) Obavijesti iz stavka 1. ovog članka daju se, uz poštivanje propisa o zaštiti osobnih podataka koji predstavljaju poslovnu, profesionalnu ili službenu tajnu, te propisa o zaštiti drugih povjerljivih podataka.

Članak 13.

(1) Podnositelj zahtjeva je obavezan u roku od deset radnih dana od dana zaprimanja rješenja o privremenom zadržavanju robe, iz članka 11. stavka 2. ove Uredbe, pisano izvijestiti Središnji ured Carinske uprave da je, u vezi s privremeno zadržanom robom, nadležnome sudu podnio tužbu, radi povrede prava intelektualnog vlasništva, uz dostavu preslika tužbe s dokazom o njezinom podnošenju.
(2) Na temelju obrazloženog zahtjeva podnositelja zahtjeva, Središnji ured Carinske uprave može produžiti rok iz stavka 1. ovog članka za daljnjih deset radnih dana.
(3) U slučaju lako pokvarljive robe za koju se sumnja da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, rok iz stavka 1. ovog članka iznosi tri radna dana. Taj se rok ne može produžiti.

ZADRŽAVANJE ROBE

Članak 14.

(1) Ako podnositelj zahtjeva postupi u skladu s odredbama članka 13. ove Uredbe, Središnji ured Carinske uprave će odmah, a najkasnije u roku pet radnih dana od zaprimanja pisane obavijesti o podnošenju tužbe, donijeti rješenje o zadržavanju robe do primitka pravomoćne odluke nadležnog suda, te će o istome, bez odlaganja, obavijestiti nadležnu carinarnicu.
(2) Podnositelj zahtjeva je obavezan robu, zadržanu sukladno stavku 1. ovog članka, staviti u postupak skladištenja, sukladno važećim carinskim propisima.

Članak 15.

(1) Nositelj prava može podnijeti zahtjev za uništenje privremeno zadržane robe pod carinskim nadzorom, bez obaveze da se prethodno utvrdi je li pravo intelektualnog vlasništva povrijeđeno po važećim propisima.
(2) Nadležna carinarnica može udovoljiti zahtjevu nositelja prava iz stavka 1. ovog članka, ako je isti podnesen u pisanom obliku Središnjem uredu Carinske uprave, u roku iz članka 13. ove Uredbe, te ako nositelj prava uz zahtjev priloži:
1. pisanu izjavu, ovjerenu kod javnog bilježnika, da se privremeno zadržanom robom povrjeđuje njegovo pravo intelektualnog vlasništva, iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe,
2. pisanu izjavu deklaranta, posjednika ili vlasnika robe, ovjerenu kod javnog bilježnika, da je suglasan s uništenjem privremeno zadržane robe pod carinskim nadzorom.
(3) Prije uništenja robe pod carinskim nadzorom, nadležna carinarnica može, na zahtjev nositelja prava, deklaranta, posjednika ili vlasnika robe, dozvoliti uzimanje uzoraka predmetne robe. Uzimanje uzoraka vrši se pod carinskim nadzorom, sukladno važećim carinskim propisima i sastavlja se zapisnik o uzimanju uzoraka. Nadležna carinarnica je dužna na prikladan način osigurati istovjetnost uzoraka i predati ih na čuvanje osobi koja je podnijela zahtjev za uzimanjem uzoraka, kako bi isti mogli poslužiti kao dokaz u slučaju pokretanja sudskog postupka.
(4) Zapisnik o uzimanju uzoraka iz stavka 3. ovog članka sastavlja se na obrascu koji je u Prilogu 3. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Primjerak zapisnika o uzimanju uzoraka dostavlja se osobi koja je podnijela zahtjev za uzimanjem uzoraka. Jedan primjerak zapisnika carinarnica prilaže u spis predmeta o uništenju robe.
(5) Uz zapisnik o uzimanju uzoraka obvezno se prilažu fotografije odnosne robe, ovjerene otiskom carinskog pečata.
(6) Za uništenje robe pod carinskim nadzorom odgovoran je nositelj prava na čiji se trošak uništenje provodi.
(7) Uništenjem robe pod carinskim nadzorom ne smiju nastati troškovi na teret države.

Članak 16.

(1) Nositelj prava koji je obaviješten, sukladno članku 12. ove Uredbe, smije koristiti te obavijesti samo u svrhu koja je određena člancima 13. i 15. ove Uredbe.
(2) Ako drugim propisima nije drugačije određeno, svako korištenje obavijesti iz članka 12. ove Uredbe suprotno svrsi određenoj člancima 13. i 15. ove Uredbe, može imati za posljedicu građanskopravnu odgovornost nositelja prava, te predstavljati osnovu za ukidanje odobrenja iz članka 10. stavka 1. ove Uredbe.
(3) U slučaju daljnjeg nepoštivanja odredbe stavka 1. ovog članka, Središnji ured Carinske uprave može odbiti produženje razdoblja za provedbu carinskih mjera.

Članak 17.

Ako podnositelj zahtjeva ne postupi sukladno odredbi članka 13. ove Uredbe, ili ako ne pokrene postupak za uništenje robe pod carinskim nadzorom u skladu s člankom 15. ove Uredbe, Središnji ured Carinske uprave donosi rješenje o prestanku privremenog zadržavanja robe, te, bez odlaganja, obavještava nadležnu carinarnicu da se ista može staviti u zahtijevani postupak, odnosno postupanje, ako su ispunjeni ostali uvjeti propisani za stavljanje robe u odnosni carinski postupak, odnosno postupanje.

Članak 18.

(1) Ako je roba privremeno zadržana, sukladno članku 11. ove Uredbe, radi moguće povrede prava na industrijski dizajn, patent, svjedodžbu o dodatnoj zaštiti ili biljnu sortu, deklarant, vlasnik, uvoznik, posjednik ili primatelj robe mogu, uz polaganje osiguranja, podnijeti pisani zahtjev za puštanje robe u zahtijevani postupak ili postupanje, te ukidanje rješenja o privremenom zadržavanju robe, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. da je Središnji ured Carinske uprave pravovremeno pisano obaviješten o podnošenju tužbe, sukladno članku 13. stavku 1. ove Uredbe,
2. da do isteka roka iz članka 13. stavka 1. ove Uredbe nadležni sud nije odredio privremenu mjeru, te
3. da su ispunjeni i ostali uvjeti propisani za stavljanje robe u zahtijevani carinski postupak ili postupanje.
(2) Osiguranje iz stavka 1. ovog članka mora biti dovoljno visoko, kako bi se zaštitili interesi nositelja prava i isto ne utječe na druga pravna sredstva koja su na raspolaganju nositelju prava.
(3) Prije preuzimanja robe, podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, obavezan je podmiriti troškove nastale, u vezi sa čuvanjem i održavanjem robe.
(4) Ako je postupak u kojem se treba utvrditi je li povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva pokrenut drugačije, a ne na inicijativu nositelja prava na industrijski dizajn, patent, svjedodžbu o dodatnoj zaštiti ili biljnu sortu, osiguranje će se vratiti, ako osoba koja je pokrenula navedeni postupak, u roku od 20 radnih dana od datuma primitka obavijesti o privremenom zadržavanju robe, ne izvrši svoje pravo pokretanja sudskog postupka. Taj se rok može produljiti najviše do ukupno 30 radnih dana.

Članak 19.

O donošenju pravomoćne sudske odluke o usvajanju ili odbijanju tužbenoga zahtjeva ili drugoga akta kojim se okončava odnosni spor za zaštitu prava, nositelj prava je obvezan, bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam radnih dana od zaprimanja pravomoćne odluke, izvijestiti Središnji ured Carinske uprave.

Članak 20.

(1) Ako nadležni sud odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev, Središnji ured Carinske uprave, na temelju pravomoćne sudske odluke, donosi rješenje o prestanku zadržavanja robe, te o tome, najkasnije u roku osam radnih dana od zaprimanja odluke, pisano izvještava nadležnu carinarnicu.
(2) Po prijemu izvješća, iz stavka 1. ovoga članka, nadležna carinarnica će obavijestiti deklaranta, posjednika, odnosno primatelja robe da može staviti robu u zahtijevani carinski postupak, odnosno postupanje, ako su ispunjeni ostali uvjeti propisani za stavljanje odnosne robe u zahtijevani carinski postupak, odnosno postupanje.

Članak 21.

Skladištenjem, čuvanjem i održavanjem robe koja je zadržana pod carinskim nadzorom, u skladu s odredbama ove Uredbe, ne smiju nastati troškovi na teret države.

POSTUPANJE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI

Članak 22.

(1) Carinarnica koja pri provedbi mjera carinskoga nadzora ili provjere robe, odnosno provedbe carinskih postupaka ili postupanja, navedenih u članku 1. stavku 1. ove Uredbe, a prije nego što je zahtjev iz članka 8. ove Uredbe podnesen ili prihvaćen, utvrdi postojanje opravdane sumnje da se odnosnom robom povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, može privremeno zastati s daljnjom provedbom zahtijevanog carinskog postupka ili postupanja, te, bez odlaganja, pisano o istome obavijestiti Središnji ured Carinske uprave.
(2) Središnji ured Carinske uprave, bez odlaganja, pisano obavještava nositelja prava, ako je poznat, o privremenom zadržavanju robe, mogućoj povredi njegovih prava intelektualnog vlasništva, te mogućnosti da, u roku od tri radna dana od dana primitka obavijesti o privremenom zadržavanju robe, podnese pisani zahtjev, iz članka 8. ove Uredbe, za poduzimanjem mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva.
(3) Ako nositelj prava podnese zahtjev za poduzimanjem mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva koji udovoljava propisanim uvjetima u roku iz stavka 2. ovog članka, Središnji ured Carinske uprave odobrit će provedbu zatraženih mjera i odluku o tome donijeti na način propisan člankom 10. stavkom 1. ove Uredbe.
(4) U daljnjem postupku provedbe mjera zaštite prava intelektualnog vlasništva na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 19. i 20. ove Uredbe. Rokovi iz članka 13. i 15. ove Uredbe računaju se od dana primitka zahtjeva za poduzimanjem mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva.

POSTUPANJE S ROBOM ZA KOJU JE UTVRĐENO DA POVRJEĐUJE PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Članak 23.

(1) Utvrdi li nadležni sud pravomoćnom odlukom da se povrjeđuje neko od prava intelektualnog vlasništva, a nositelj prava nije zahtijevao oduzimanje robe, Središnji ured Carinske uprave će donijeti odluku o oduzimanju robe, radi uništenja pod carinskim nadzorom. Za otpad i ostatke nastale uništenjem robe odredit će se carinski dopušteno postupanje ili uporaba.
(2) Troškove uništenja robe, iz stavka 1. ovoga članka, snosi primatelj robe, sukladno carinskim propisima o uništenju carinske robe.

Članak 24.

Roba za koju je u provedbi carinskih mjera propisanih odred­bama ove Uredbe utvrđeno da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, ne smije se:
1. pustiti u slobodan promet,
2. iznijeti iz carinskog područja Republike Hrvatske,
3. izvesti,
4. ponovno izvesti,
5. staviti u carinske postupke s odgodom, te
6. unijeti u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

(1) Rješenja kojima su prihvaćeni zahtjevi za poduzimanjem mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, sukladno Uredbi o provedbi carinskih mjera, u vezi s robom kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva (»Narodne novine«, broj 106/2003), ostaju na snazi do isteka odobrenog razdoblja primjene zatraženih mjera, te se smatraju odobrenjem, u smislu članka 10. stavka 1. ove Uredbe.
(2) Postupci koji su, temeljem odredaba Uredbe o provedbi carinskih mjera, u vezi s robom kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva (»Narodne novine«, broj 106/2003), pokrenuti do dana stupanja na snagu ove Uredbe, dovršit će se prema propisima po kojima su pokrenuti.

Članak 26.

Stupanjem na snagu ove Uredbe prestaje važiti:
1. Uredba o provedbi carinskih mjera u vezi s robom kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva (»Narodne novine«, broj 106/2003),
2. Pravilnik o načinu polaganja, unovčavanju i povratu instrumenta osiguranja za namirenje troškova čuvanja i održavanja robe pri provedbi carinskih mjera zbog povrede prava intelektualnog vlasništva (»Narodne novine«, broj 167/2003).

Članak 27.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 413-01/06-01/03
Urbroj: 5030120-06-1
Zagreb, 28. travnja 2006.

Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.

Napomena: prilozi i dodaci ispušteni su u ovom info pregledu