USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1291

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković u postupku pokrenutom ustavnom tužbom G. K. iz O., koga zastupa A. B., odvjetnik iz N. G., na sjednici održanoj 5. travnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Gž-695/04-2 od 29. travnja 2005. godine,
– presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj: P-1324/03-18 od 18. ožujka 2004. godine, te se predmet vraća Općinskom sudu u Novoj Gradiški na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Gž-695/04-2 od 29. travnja 2005. godine.
Tom presudom odbijena je kao neosnovana žalba podnositelja protiv presude Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj: P-1324/03-18 od 18. ožujka 2004. godine, kojom je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrđenje da je između njega kao kupca i tuženika Općine O., kao prodavatelja, zaključen ugovor o kupoprodaji stana u O., površine 53,60 m2.
2. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su sudovi u konkretnom slučaju nepravilno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili propise materijalnog i procesnog prava. U bitnome ističe da činjenica što je tužba u ovom predmetu podnesena nakon što je prestao važiti Zakon temeljem kojeg je on stekao pravo na otkup stana nije relevantna, jer onoga trenutka kada je po važećem Zakonu podnositelj stekao pravo na otkup, kasniji prestanak Zakona nije mogao retroaktivno ukinuti nešto što je već počelo vrijediti. Navedeno, po njegovom mišljenju, ima za posljedicu povredu ustavnih prava zajamčenih člankom 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj predlaže Ustavnom sudu usvajanje ustavne tužbe, ukidanje presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu i vraćanje predmeta tom sudu na ponovni postupak.
3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj: P-1324/03.

Ustavna tužba je osnovana.

4. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
5. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:
– rješenjem o davanju u najam stana od 10. siječnja 1996. godine Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine u Općini O. podnositelju je dan u najam stan u O., te su Općina O. i podnositelj 14. ožujka 1997. godine sklopili ugovor o najmu tog stana,
– rješenje i ugovor temelje se na odredbama članka 4. stavka 1. i članka 8. stavka 1. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 73/95.), temeljem kojih podnositelj stječe pravo na otkup stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narod­ne novine«, broj 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99. i 94/01.), protekom 3 godine provedene na radu na ranije okupiranom teritoriju,
– u ugovoru u najmu stana od 14. ožujka 1997. godine navedeno je da se stan daje podnositelju na korištenje na neodređeno vrijeme, a protekom roka od tri godine rada na području Općine O. ili rada u službi na obavljanju poslova zbog kojih mu je stan i dodijeljen, temeljem članka 8. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom području, podnositelj stječe pravo na otkup stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,
– podnositelj je od 1. lipnja 1995. godine radio u III. Policijskoj postaji čije je sjedište u O., dakle na ranije okupiranom teritoriju,
– zahtjev za kupnju stana podnositelj je podnio Općini O. 14. listopada 1998. godine, a Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 8. lipnja 1999. godine,
– zahtjev za otkup stana podnesen je nakon što je stupio na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, (5. kolovoza 1998. godine),
– u vrijeme podnošenja zahtjeva više nije postojao pravni osnov za otkup stana.
Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo nisu pravna osnova za otkup spornog stana, već se prema njegovim odredbama provodi prodaja stana, a sam zahtjev za kupnju stana je prema članku 4. stavku 2. tog zakona podnositelj mogao podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1995. godine, koji je prekluzivan rok.
Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
6. Ustavni sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe članka 4. stavka 1. i članka 8. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju koje glase:

Članak 4. stavak 1.

Stanovi iz članka 1. ovoga Zakona daju se u najam prvenstveno osobama koji će na ranije okupiranom, a sada oslobođenom teritoriju obavljati poslove od interesa za sigurnost, obnovu i razvoj, povratak prognanika, izbjeglica i iseljenika te druge poslove od javnog interesa na tom teritoriju (...), uz obvezu tih osoba da najmanje 3 godine provedu na radu na tom teritoriju.

Članak 8.

Najmoprimac stječe pravo na otkup stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94. i 58/95.) po proteku roka iz članka 4. ovoga Zakona.
Ugovor o prodaji stana najmoprimac zaključuje s vlasnikom, odnosno davateljem stana na korištenje.
Sukladno Zakonu o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, sklopljen je ugovor o najmu 14. ožujka 1997. godine.
Točka V. ugovora, stavci 1. i 2. glase:
Stan se daje na korištenje na neodređeno vrijeme, a protekom roka od tri godine rada na području općine O. ili rada u službi, na obavljanju poslova zbog kojih mu je stan i dodijeljen, temeljem članka 8. Zakona o najmu stanova na oslobođenom području (...), a najmoprimac stječe pravo na otkup istoga stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (...).
Zahtjev za kupnju stana najmoprimac predaje i ugovor o prodaji stana zaključuje s vlasnikom, odnosno davateljem stana u najam u roku od šest mjeseci računajući od proteka roka od tri godine na području općine O.
Zakon o prestanku važenja zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (»Narodne novine«, broj 101/98.), ne sadrži prijelazne i završne odredbe kojima bi bilo propisano kako će biti dovršeni postupci koji su započeti po odredbama tog Zakona. Prestanak važenja Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, u konkretnom slučaju, ne proizvodi učinke u odnosu na pravni odnos koji je nastao u vrijeme važenja tog Zakona.
7. Slijedom navedenog, Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrđuje da je podnositelj stekao pravo na otkup stana ispunjenjem uvjeta propisanih Zakonom o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, a protekom roka od 3 godine koje je proveo na radu na ranije okupiranom teritoriju (1. lipnja 1998. godine).
Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju je posebni zakon (lex specialis) u odnosu na Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stoga, odredba članka 4. stavka 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koja propisuje rok do kada se može podnijeti zahtjev za kupnju stana nije mjerodavna u konkretnom slučaju.
Sudovi pogrešno tumače odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kada smatraju da je u slučaju podnositelja rok prekluzivan i da je istekao 31. prosinca 1995. godine. Prema stajalištu sudova rok za otkup stana istekao je prije nego što su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju.
Ustavni sud ocjenjuje da stajališta prvostupanjskog i drugostupanjskog suda nisu ustavnopravno prihvatljiva, jer je podnositelj stekao pravo na otkup spornog stana temeljem članka 4. stavka 1. i članka 8. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, a što je uređeno i ugovorom o davanju u najam spornog stana.
Slijedom izloženog, Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju podnositelju povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava s obzirom da su presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda utemeljene na Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koji nije mjerodavan, te su obrazložene na ustavnopravno neprihvatljiv način.
8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije ocjenjivao postojanje povreda ostalih ustavnih odredaba na koje se podnositelj u ustavnoj tužbi pozvao.
9. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2308/2005
Zagreb, 5. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.