USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1297

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli A. i M. B. iz V. G., koje zastupa E. Č., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 4. travnja 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba M. B. se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pn-3597/87, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. B. iz V. G., Z. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz Državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba A. B. se odbacuje.
Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I.

1. Podnositelji su na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli 25. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelji su 23. prosinca 1987. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv C. o. d.d., radi naknade štete, zbog teških tjelesnih ozljeda koje je u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika zadobio podnositelj A. B.
Do 5. studenoga 1997. održana su tri ročišta (3. listopada 1988., 13. rujna 1989. i 6. lipnja 1990.), te provedeno medicinsko vještačenje.
Rješenjem suda od 27. siječnja 1992. podnositeljima je naloženo dostaviti presliku prometnog vještva sačinjenog u kaznenom spisu, da bi podnositelji podneskom od 1. travnja 1992. izvijestili sud da time ne raspolažu, te da se sve nalazi u spisu Okružnog privrednog suda broj: P-32280/89.
Priklop tog spisa sud je zatražio dopisom od 8. svibnja 1992., te požurio dopisima od 29. listopada 1996. i 20. prosinca 1996. Dopisom od 24. siječnja 1997. Trgovački sud je obavijestio sud da je traženi spis povodom žalbe otpremljen Visokom trgovačkom sudu 26. studenoga 1996.
Dopisom od 4. srpnja 2003. sud je zatražio od Visokog trgovačkog suda radi priklopa spis broj: P-32280/89, te ponovo dopisom od 12. studenoga 2003., a koji je dopisom od 28. studenoga 2003. obavijestio sud da je traženi spis otpremljen 5. veljače 1997. Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Dopisom od 23. prosinca 2003. Trgovački sud je obavijestio sud da je traženi spis broj: P-354/97 upućen Općinskom sudu u Zagrebu u svibnju 1997. zajedno s priležećim spisom broj: K-133/85.
Sud je utvrdio da je kazneni spis koji je dostavljen Općinskom sudu u Slunju izgorio zajedno sa zgradom suda tijekom domovinskog rata.
Sud je dopisom od 22. ožujka 2004. pozvao punomoćnika podnositelja da izvrši uvid u spis i stavi daljnje dokazne prijedloge, a što je učinio podneskom od 5. travnja 2004., dok je podneskom od 28. travnja 2004. predložio zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Podneskom od 18. listopada 2004. podnositelji su postavili konačni tužbeni zahtjev.
Na ročištu 19. listopada 2004. riješeno je da će se priklopiti ovosudni spis broj: Pn-3445/85 a nakon čega će odluka uslijediti pismenim putem.
Podneskom od 18. studenoga 2004. podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta, te ponovno podneskom od 28. prosinca 2004.
Na ročištu 19. svibnja 2005. sud je rješenjem utvrdio prekid postupka u odnosu na prvopodnositelja A. B. jer je uvidom u smrtni list koji prileži priklopljenom spisu broj: Pn-4462/97 utvrđeno da je preminuo 29. kolovoza 1991., dok je punomoćniku podnositeljice naloženo da dostavi ovjerenu specijalnu punomoć za zastupanje podnositeljice u ovom postupku.
Sljedeće ročište u ovom predmetu zakazano je za 3. travnja 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana u odnosu na M. B.
Ustavna tužba nije osnovana u odnosu na A. B.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je tužbom podnositelja koja je podnesena 23. prosinca 1987. godine Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 25. listopada 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šesnaest (16) godina, deset (10) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 4. srpnja 2003. u trajanju od pet godina, sedam mjeseci i dvadeset devet dana. Nakon toga sud je do podnošenja ustavne tužbe (25. listopada 2004.) održao jedno ročište.
Postupak je i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, nije pridonijela duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka Sud ocjenjuje da se u slučaju podnositelja ne radi o posebno složenom sudskom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem još uvijek nije donesena niti prvostupanjska presuda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
II.
7. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.
Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud ovlašten utvrditi povredu ustavnih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, samo u odnosu na osobu o čijim se pravima i obvezama odlučuje u sudskom postupku na koji se ustavna tužba odnosi, odnosno na osobu koja sudjeluje kao stranka u takvom postupku.
Ustavna tužba nije dopuštena.
8. Ustavnu tužbu podnio je E. Č., odvjetnik u Z., na temelju punomoći koju je »potpisao« podnositelj. U tijeku ustavnosudskog postupka, utvrđeno je na temelju očitovanja Općinskog suda u Zagrebu da je podnositelj A. B. preminuo 29. kolovoza 1991., a o čemu je Ustavni sud naknadno obavijestio i odvjetnik E. Č. podneskom od 6. srpnja 2005., ali i dalje navodeći kao podnositelje ustavne tužbe podnositeljicu i pok. A. B. Iz navedenog proizlazi da je podnositelj ustavne tužbe A. B. preminuo prije podnošenja ustavne tužbe.
9. Člankom 34. Ustavnog zakona je propisano da ako Ustavnim zakonom nije propisano drukčije Ustavni sud u postupku podredno smisleno primjenjuje odredbe odgovarajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju primjenjuje se članak 101. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), kojim je propisano da smrću fizičke osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.
10. Obzirom da je podnositelj preminuo prije podnošenja ustavne tužbe, te da je prije podnošenja ustavne tužbe prestala važiti i punomoć izdana odvjetniku E. Č., ustavnu tužbu je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.
11. Prema odredbi članka 72. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu ako nije nadležan, ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena, između ostaloga, ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 72. Ustav­nog zakona, riješeno je kao u izreci.
13. Objava ove odluke i rješenja temelji se na članku 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-3958/2004
Zagreb, 4. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.