|
|
|
|
1391
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. T. iz Z., na sjednici održanoj 5. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je podnio ustavnu tužbu 21. prosinca 2004. godine radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 7. studenoga 2001. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio
tužbu radi rastave braka protiv tužene L. T.
Dana 13. studenoga 2001. godine sud je punomoćnika podnositelja zatražio
zapisnik o mirenju nadležnog centra za socijalnu skrb.
Dana 11. siječnja 2002. godine sud je od Centra za socijalnu skrb Zagreb
zatražio da dostavi mišljenje o socijalno-ekonomskim prilikama stranaka,
mišljenje o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj te mišljenje o visini
uzdržavanja i susretima i druženjima djece s roditeljem.
Dana 10. siječnja 2002. godine tuženoj, koja živi u Š., upućen je poziv za
glavnu raspravu diplomatskim putem.
Kako je podnositelj u međuvremenu promijenio prebivalište, dopis o potrebnim
mišljenjima zatražen je od Centra za socijalnu skrb Ured Medveščak.
Dana 7. svibnja 2002. godine zaprimljeno je izvješće tog Centra.
U odgovoru na tužbu od 20. lipnja 2002. godine tužena je navela da je ona Š.
državljanaka te da i ona i podnositelj imaju prebivalište u Š. te da je stoga
nadležan švicarski sud.
Ročište je održano 2. srpnja 2002. godine.
Dana 16. i 31. siječnja 2003. godine odbijen je zahtjev punomoćnika podnositelja
za izuzećem suca.
Ročište je zatim održano 20. ožujka 2003. godine.
Općinski sud u Zagrebu diplomatskim je putem pozvao tuženu da pristupi ročištu
radi saslušanja.
Rješenjem od 18. travnja 2003. godine odbijen je prijedlog za donošenje
privremene mjere. Na to rješenje podnositelj je izjavio žalbu 12. svibnja 2003.
godine.
Spis je 6. lipnja 2003. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem
od 8. srpnja 2003. godine djelomično odbio i djelomično uvažio žalbu.
Ročište je održano 7. listopada 2003. godine.
Rješenjem od 9. prosinca 2003. godine priznata je presuda Općinskog suda u
Badenu, Švicarska, kojom je određen odvojeni život stranaka.
Ročišta su održana 23. prosinca 2003. godine, 26. siječnja 2004. godine, kad je
glavna rasprava zaključena i objavljena presuda, kojom je brak stranaka
razveden, a zahtjev za povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj, kao i za
određivanje susreta s djetetom i uzdržavanje je odbačen.
Dana 10. ožujka 2004. godine tužena je izjavila žalbu te je spis 22. travnja
2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je 5. travnja 2005.
godine djelomično potvrdio u dijelu u kojemu je brak stranaka razveden i
djelomično ukinuo pobijanu presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbačen.
Općinski sud u Zagrebu diplomatskim je putem pozvao tuženu da pristupi ročištu
radi saslušanja.
Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta 1. prosinca 2005. i 10. veljače 2006.
godine, kad je glavna rasprava zaključena, a presuda je objavljena 27. veljače
2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske
i članku 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba nije osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Stečajni postupak započeo je 7. studenoga 2001. godine podnošenjem tužbe radi
razvoda braka.
Ustavna tužba podnijeta je 21. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak
nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno tri (3) godine, jedan (1) mjesec i četrnaest (14)
dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju,
postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Taj sud je postupao
učinkovito, a nešto dulje vrijeme između ročišta opravdao je diplomatskom
dostavom poziva za ročišta tuženoj u Švicarsku. Presuda je donijeta u siječnju
2004. godine.
Nakon toga, Županijski sud u Zagrebu je o žalbi odlučio u razdoblju od jedne
godine i dvadeset pet dana.
Potom je Općinski sud u Zagrebu održao dva ročišta i ponovno donio presudu suda
prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o pravno složenoj sudskoj stvari jer je bilo potrebno odlučiti o nadležnosti u sporu s međunarodnim elementom, u kojemu obje stranke imaju prebivalište u inozemstvu, jedna stranka je hrvatski državljanin, a druga strani državljanin, te o dijelu tužbenog zahtjeva postoji odluka stranog suda, čije priznanje u Republici Hrvatskoj nije pravomoćno riješeno.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u ukupnom trajanju od oko četiri
godine i pet mjeseci te da su sudovi u svemu postupali učinkovito. Posebno se
napominje da je osnovni zahtjev, razvod braka, usvojen te je presuda u tom
dijelu pravomoćna, dok za preostali dio zahtjeva postoji odluka švicarskog suda
te se ta odluka i provodi, bez obzira što ta odluka nije pravomoćno priznata od
strane hrvatskih sudova, a imajući u vidu okolnost da stranke žive u Švicarskoj.
Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da
podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao u izreci.
6. Oduka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4973/2004
Zagreb, 5. travnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |