USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1402

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. K. iz Š., kojeg zastupa N. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 12. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1651/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. K. iz Š., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 31. siječnja 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Na temelju izvješća Općinskog suda u Šibeniku, te uvida u presliku parničnog spisa, utvrđeno je da je podnositelj 7. studenoga 1990. godine podnio tužbu Osnovnom sudu udruženog rada u Šibeniku radi isplate rente protiv tuženika radne organizacije »K.« (kasnije »Z.« d.d., Š.).
Ukidanjem Osnovnog suda udruženog rada, spis je tijekom 1991. godine dostavljen Općinskom sudu u Šibeniku.
Ročište je održano 26. lipnja 1991. godine.
Rješenjem od 26. rujna 1991. godine sud je prekinuo postupak iz razloga što su podnositelj i njegov punomoćnik prebivali na tzv. »kriznom području«gdje nije mogla biti izvršena dostava. Postupak je nastavljen u veljači 1997. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine, sud je održao ukupno tri ročišta (7. veljače 1997., 20. veljače 1997. i 19. ožujka 1997.).
Podnescima od 29. prosinca 1997., 18. svibnja 1998., 17. rujna 1998. i 7. travnja 1999. godine podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.
Dopisima od 20. veljače 1997., 8. travnja 1997. i 7. travnja 1999. godine sud je zatražio relevantnu dokumentaciju od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Dopisom od 28. travnja 1999. HZMO je dostavio traženu dokumentaciju.
Dopisom od 21. ožujka 2000. godine sud je od tuženika zatražio podatak o visini plaće za podnositelja.
Na ročištu održanom 7. travnja 2000. godine sud je odredio da će se provesti dokaz medicinskim vještačenjem, nakon čega je podnositelj bez odlaganja uplatio predujam.
Rješenjem od 13. rujna 2000. godine sud je odredio medicinsko vještačenje.
Podneskom od 20. kolovoza 2001. godine podnositelj je požurio postupanje u predmetu.
Podneskom od 5. listopada 2001. podnositelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu održanom 14. studenoga 2001. godine saslušan je medicinski vještak, te je sud odredio da će se provesti poljoprivredno vještačenje.
Na ročištu održanom 27. lipnja 2002. godine saslušan je tužitelj kojem je naloženo dostaviti točne katastarske oznake nekretnina koje će biti predmetom poljoprivrednog vještačenja.
Podneskom od 8. srpnja 2002. godine podnositelj je naveo da se medicinski vještak nije očitovao na prigovore iznijete u podnesku od 5. listopada 2001. godine, te je predložio da se vještak očituje na te prigovore.
Podneskom od 27. srpnja 2002. godine podnositelj je postupio po raspravnom rješenju suda od 27. lipnja 2002. godine.
Rješenjem od 13. svibnja 2003. godine sud je odredio poljoprivredno vještačenje, a dopisom od 14. svibnja 2003. godine zatražen je spis HZMO-a.
Predujam za poljoprivredno vještačenje podnositelj je uplatio bez odlaganja.
Dana 18. lipnja 2003. godine sud je zaprimio spis HZMO-a.
Dana 14. srpnja 2003. godine vještak poljoprivredne struke dostavio je svoj nalaz i mišljenje.
Dopisom od 2. listopada 2003. godine sud je pozvao tuženika da dostavi podatak o visini plaće za podnositelja.
Sljedeće ročište održano je 24. listopada 2004. godine.
Na ročištu održanom 26. studenoga 2003. godine saslušan je vještak poljoprivredne struke.
Podneskom od 22. prosinca 2003. godine podnositelj je predložio provođenje financijskog vještačenja.
Rješenjem od 12. ožujka 2004. godine sud je odredio provođenje financijskog vještačenja.
Dopisom od 15. listopada 2004. godine vještak je izvijestio sud da nije u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje.
Ročišta su zatim održana 17. ožujka 2005. godine i 5. travnja 2005. godine.
Dana 5. travnja 2005. godine sud je donio presudu.
Dana 3. studenoga 2005. godine tuženik je podnio žalbu te je spis otpremljen radi odlučivanja povodom žalbe na Županijski sud u Šibeniku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo propisano je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 7. studenoga 1990. godine podnio tužbu nadležnom Osnovnom sudu udruženog rada protiv tuženika, »Z.« d.d. radi isplate rente.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 31. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se vodio vrlo kratko pred Osnovnim sudom udruženog rada u Šibeniku, te pred Općinskim sudom u Šibeniku od 1991. godine. Od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja ustavne tužbe, u pravnorelevantnom razdoblju, Općinski sud u Šibeniku je održao ukupno sedam ročišta i donio jednu meritornu odluku. Osim što je postupao neučinkovito, u istom razdoblju sud je u nekoliko navrata bio neaktivan (od 5. studenoga 1997. godine do 7. travnja 1999. godine, od 7. travnja 1999. godine do 21. ožujka 2000. godine, od 7. travnja 2000. godine do 13. rujna 2000. godine, te od 14. studenoga 2001. godine do 27. lipnja 2002. godine.) Oko godinu dana spis se nalazio kod medicinskog vještaka (od listopada 2000. godine do listopada 2001. godine). Iz navedenog proizlazi da je ukupno razdoblje neaktivnosti suda iznosilo oko četiri (4) godine i pet (5) mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka u razmatranom razdoblju, već je naprotiv u više navrata požurivao postupanje suda.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju radi se o složenijem predmetu, s obzirom na potrebu provođenja više vrsta vještačenja, međutim ta okolnost ne može opravdati više razdoblja neaktivnosti suda, neučinkovitost u postupanju kao ni činjenicu da niti nakon više od petnaest godina predmet nije pravomoćno okončan.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Na temelju uvida u predmetni spis i očitovanja Općinskog suda u Šibeniku Ustavni sud utvrđuje da se parnični postupak u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije vodi dulje od osam godina, te da još uvijek nije dovršen. U navedenom razdoblju donesena je jedna meritorna odluka, a o žalbi protiv prvostupanjske odluke od 5. travnja 2005. godine još uvijek nije odlučeno. Imajući u vidu dulja razdoblja neaktivnosti suda u postupku, kao i neučinkovito postupanje, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Županijskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-522/2005
Zagreb, 12. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.