USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1423

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula V. H. iz Z., koju zastupa D. D., odvjet­nica u Z., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžovr-2198/05-2 od 22. studenoga 2005. godine i predmet se vraća Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba, s prijedlogom za izdavanje privremene mjere odgode ovrhe, podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžovr-2198/05-2 od 22. studenoga 2005., kojim je odbijena žalba podnositeljice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-385/04 od 1. veljače 2005.
Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ovršnom postupku radi namirenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja – uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na stanu u Z., a podnositeljici (kao drugotuženoj) naloženo je da preda ovrhovoditelju (tužitelju u parničnom postupku) u posjed navedeni stan slobodan od osoba i stvari, da na ulazna vrata stana postavi ranije postojeću bravu ili preda ključeve nove brave, te da se ubuduće kloni svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda ovrhovoditelja na tom stanu.
2. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe povrede prava zajamčenih odredbama članka 14. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava.
Podnositeljica izlaže tijek ranijeg parničnog i ovršnog postup­ka. Navodi da je osporeno rješenje Županijski sud u Zagrebu donio »bez očitovanja o svim navodima njezine žalbe«, pri čemu posebno napominje kako se u osporenom rješenju ne nalazi »očitovanje drugostupanjskog suda o istaknutom prigovoru – da je ovrhovoditelj ovršni prijedlog podnio izvan roka propisanog odredbom članka 444. Zakona o parničnom postupku.«.
Predlaže ukidanje osporenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Zagrebu broj: Ovr-385/04, kao i u osporena rješenja, a imajući u vidu navode i razloge ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio sljedeće:
U ovom ovršnom postupku doneseno je, na prijedlog ovrhovoditelja (tužitelja iz prethodnog parničnog postupka), rješenje o ovrsi broj: Ovr-385/04 od 1. veljače 2005. godine, kojim se podnositeljici (drugotuženoj iz prethodnog parničnog postupka) i Republici Hrvatskoj (prvotuženoj iz prethodnog parničnog postupka) određuje predložena ovrha – predaja u posjed stana u Z.
Podnositeljica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu u kojoj je, pored ostalih žalbenih razloga, pozivajući se na odredbu članka 19. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96.) istaknula prigovor da je ovrhovoditelj ovršni prijedlog podnio izvan roka propisanog odredbom članka 444. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZPP) za pokretanje ovršnog postupka u predmetima smetanja posjeda.
Rješenjem, koje se osporava ustavnom tužbom, žalba je odbijena, pri čemu se Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju nije očitovao o tom žalbenom razlogu podnositeljice.
4. Člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona propisano je da se u postupku ovrhe i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako Ovršnim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Člankom 375. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
5. Obrazlažući zašto odbija žalbu podnositeljice (ovršenika) protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-385/04 od 1. veljače 2005. godine, u osporenom rješenju Županijski sud u Zagrebu očituje se samo na žalbeni razlog istaknut »u dijelu Ib« žalbe podnositeljice, odnosno da činjenica »što je konačnim rješenjem u upravnom postupku ovrhovoditelju naloženo da isprazni od osoba i stvari sporni stan, uz predaju tog stana na raspolaganje Republici Hrvatskoj, te je odbijen njegov zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje odluku davatelja stana o priznanju stanarskog prava na tom stanu ne predstavlja zakonski žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 3. OZ, jer se navedenim rješenjem u upravnom postupku nije niti odlučivalo o ovršnoj ispravi iz ovog ovršnog postupka.«.
O žalbenim navodima istaknutim »u dijelu Ia« žalbe podnositeljice, »da je ovrhovoditelj ovršni prijedlog podnio izvan roka propisanog odredbom članka 444. ZPP-a za pokretanje ovršnog postupka u predmetima smetanja posjeda«, odnosno o dokazima koje je na tu okolnost podnositeljica navela u svojoj žalbi, Županijski sud u Zagrebu nije se očitovao. U obrazloženju osporenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu navedeno je samo da »niti jedan od žalbenih navoda, ne predstavlja bilo koji od zakonskih žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. OZ.«.
Odredbom članka 46. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona propisano je:

Članak 46.

(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ovršenik može izjaviti žalbu osobito:
1. ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava,
2. ako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
3. ako je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,
4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave, sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,
5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,
6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena,
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,
8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagod­be ili sastavljanja javnobilježničke isprave,
10. ako je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine,
11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
6. Povreda ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, postoji ako stranci u postup­ku ne bi bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku, ako joj ne bi bila dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se ne bi izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, ne bi bio obrazložen te ako stranci na drugi način ne bi bilo omogućeno pravično suđenje pred nadležnim tijelom ustanovljenim zakonom.
Kako je, u konkretnom slučaju, odlučujući o žalbi podnositeljice Županijski sud u Zagrebu postupio protivno članku 375. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona, Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice na pravično suđenje, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
7. Utvrdivši povredu ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao postojanje povrede ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom, propisanog člankom 14. stavkom 2. Ustava.
8. Budući da je ustavna tužba usvojena, nije posebno odlučivano o prijedlogu podnositeljice za izdavanje privremene mjere odgode ovrhe.
9. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-151/2006
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.