USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1427

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. travnja 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 204. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 33/02., 58/02.-ispravak, 175/03., 136/04.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 204. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 33/02., 58/02. – ispravak, 175/03., u daljnjem tekstu: Zakon) podnijeli su Igor Fistonić, Marin Ante Pivčević, Marko Eškinja i Slaven Zdilar iz Zagreba.
Osporeni članak 204. Zakona glasi:
Djelatne vojne osobe koje su u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 23/95., 33/95., 105/99. i 128/99.) bile promaknute u čin stožernog brigadira izjednačuju se s brigadirima u pravima i obvezama iz članka 152. ovoga Zakona glede promaknuća u čin brigadnoga generala.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka zadržavaju pravo na plaću, naziv i oznaku čina stožernog brigadira do 1. siječnja 2004.
Osobe iz stavka 2. ovoga članka koje do navedenog nadnevka ne budu promaknute u čin brigadnoga generala prevest će se po sili ovoga Zakona u čin brigadira.
2. Predlagatelji Igor Fistonić i Marin Ante Pivčević (U-I-3229/2002) osporavaju članak 204. Zakona, smatrajući da nije u suglasnosti sa člancima 3., 4. i 5. stavkom 1. te člankom 14. stavkom 2. Ustava.
Predlagatelji ističu da »je časnicima čina stožernog brigadira počinjena šteta, jer su zakinuti za njihova ustavna prava, te se nikakvim individualnim »promaknućima«, koja to zapravo i nisu i ne mogu biti, u brigadne generale, ona ne može ispraviti«. Smatraju da je člankom 204. Zakona »produbljena nejednakost časnika (...) te je dio časnika oružanih snaga koji su u pravima bili potpuno jednaki (stožerni brigadiri=komodori) stavljen u neravnopravan položaj, uz prijetnju da će ukoliko ne budu promaknuti (pojedinačna promaknuća) po sili zakona biti prevedeni u niži čin, iako su po samom zakonu automatski svi dotadašnji stožerni brigadiri trebali biti preimenovani u brigadne generale sa svim pravima i obvezama koje iz toga proizlaze i u potpuno jednakom položaju kao i časnici čina komodor u ratnoj mornarici«.
Obrazlažući prijedlog, predlagatelji ističu da članak 65. Zakona propisuje prevođenje čina u neposredno niži čin kao stegovnu kaznu, pa stoga smatraju da će na temelju članka 204. Zakona, 1. siječnja 2004. godine »dio časnika biti stegovno kažnjen »po sili zakona« i to oni koji nemaju za sreću pripadati ratnoj mornarici«.
3. Predlagatelj Marko Eškinja (U-I-4027/2003) osporava članak 204. Zakona, smatrajući da nije u suglasnosti s člankom 14. stavkom 2. i člankom 16. Ustava.
Predlagatelj podredno osporava i primjenu Zakona, ističući: »Umjesto da se novim sada važećim Zakonom (...) precizno uredi položaj stožernog brigadira u novom sustavu činova i zaštiti Zakonom stečeno pravo, osobno sam odredbom članka 204. stavka 1. u pogledu prava stavljen u položaj brigadira. (...) Ovim sam kao djelatni časnik degradiran bez ikakvog osobnog skrivljenog ponašanja u odnosu na druge građane pa čak i u odnosu na pričuvne stožerne brigadire doveden u nejednak položaj pred Zakonom čime su mi povrijeđena osobna prava na jednakost svih pred Zakonom«.
4. Predlagatelj Slaven Zdilar (U-I-4054/2003) ponavlja navode predlagatelja Marka Eškinje (broj: U-I-4027/2003), smatrajući da članak 204. Zakona nije u suglasnosti sa člankom 16. Ustava.
5. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst) od Ministarstva obrane Republike Hrvatske zatraženo je i dobiveno očitovanje.

Prijedlozi nisu osnovani.

6. U razmatranju razloga predlagatelja Ustavni sud polazio je od članka 7. Ustava, jer ga je utvrdio mjerodavnim za raspravljanje i rješavanje konkretnog ustavnopravnog postupka, pokrenutog prijedlozima predlagatelja.

Članak 7. Ustava

Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
Oružane snage Republike Hrvatske mogu priječi njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske u sklopu vježbi u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republike Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći i bez prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 100. Ustava, oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibelji, koristiti kao pomoć policiji i drugim državnim tijelima.
Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad oružanim snagama Republike Hrvatske uređuje se Ustavom i zakonom.
7. Zakon je stupio na snagu 6. travnja 2002. godine. Odredbe osporenog članka 204. svrstane su u glavu XV. Zakona, odnosno u prijelazne i završne odredbe, i po pravnoj naravi smatraju se prijelaznim odredbama tog Zakona.
Prijelaznim i završnim odredbama između ostalog propisano je promicanje časnika zatečenih u službi u Oružanim snagama na dan stupanja na snagu Zakona koji nemaju odgovarajuću stručnu spremu potrebnu za promicanje (članak 205.), raspored djelatnih vojnih osoba koje nakon preustroja Oružanih snaga neće biti raspoređene na isto ustrojbeno mjesto istog stupnja stručne spreme službenika ili namještenika u skladu s odredbom članka 105. Zakona (članak 206.). Pripadnici Oružanih snaga su vojne osobe te državni službenici i namještenici (članak 3. Zakona).
7.1. Zakonom su propisani uvjeti za promaknuće u čin brigadnog generala, a među ostalim uvjetima je i uvjet da je osoba provela četiri (4) godine u činu (članak 152. Zakona). Svi pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske s činom stožernog brigadira imali su, u prijelaznom razdoblju propisanom osporenim člankom 204. Zakona, pravo na promicanje u čin brigadnog generala, ako ispunjavaju zakonom propisani uvjet za promicanje u čin brigadnog generala. Prema članku 152. Zakona, a u svezi s osporenom odredbom članka 204. stavka 2. Zakona, za sve stožerne brigadire u razdoblju do 1. siječnja 2004. godine (dakle, u prijelaznom razdoblju od jedne godine i devet mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona) propisan je uvjet od četiri godine provođenja u činu, kao razdoblje koje je potrebno za ispunjenje uvjeta za promicanje u čin brigadnog generala, unutar kojega im je priznato pravo na plaću, naziv i oznaku stožernog brigadira. Ukoliko stožerni brigadir do 1. siječnja 2004. godine nije ispunio taj uvjet, po sili Zakona preveden je u čin brigadira.
Predlagatelji zapravo uspoređuju raniji pravni položaj stožernog brigadira i komodora, što nakon stupanja na snagu Zakona više nije moguće uspoređivati, jer se radi o dvije različite grane Oružanih snaga Republike Hrvatske (kopnena vojska i ratno zrakoplovstvo – ratna mornarica). Na temelju članka 208. Zakona, danom stupanja na snagu Zakona prestale su važiti odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 23/95., 33/95., 105/99. i 128/99.), kojima su stožerni brigadiri po činu bili izjednačeni s komodorima u mornarici.
Slijedom svega iznesenog, Ustavni sud utvrđuje da je zakonodavac ovlašten, sukladno članku 2. stavku 4. alineji 1. i članku 7. Ustava, ustanovljavati, mijenjati ili ukidati činove u jednoj od grana oružanih snaga neovisno o promjenama koje je vršio u drugoj grani oružanih snaga, te da pitanje prevođenja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u činove nije ustavnopravno pitanje, niti osporeno zakonsko uređenje predstavlja zadiranje u »stečena«prava stožernih brigadira.
7.2. Pri zakonskom uređenju određenog pravnog područja ili pojedinih pravnih pitanja, a tako i pitanja prijelaznog razdoblja, odnosno prijelaznih odredbi, zakonodavac je dužan uvažiti ustavnopravne standarde o tome kakvi zakoni trebaju biti da bi bili u skladu s načelom vladavine prava. Neke od tih standarda Ustavni sud je utvrdio u Odluci i Rješenju, broj: U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000. godine (»Narodne novine«, broj 31/00.).
Razmatrajući sa stajališta navedenih ustavnopravnih standarda osporeni članak 204. Zakona, Ustavni sud je utvrdio da su te prijelazne odredbe u skladu s načelom vladavine prava – pravne sigurnosti kao sastavnice načela vladavine prava.
8. Ustavni sud utvrđuje da predlagatelji navedeni u točkama 3. i 4. obrazloženja ovog rješenja podredno osporavaju primjenu članka 204. Zakona.
Prema odredbama članka 128. alineje 1. Ustava i članaka 38., 39. i 40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni sud u postupku pokrenutom prijedlogom za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom nije nadležan ocjenjivati primjenu osporenog zakona u postupcima pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Ovo stajalište Ustavni sud izrazio je u Rješenju, broj: U-I-1455/2001 od 24. studenoga 2004. godine (»Narodne novine«, broj 175/04.), u kojem je istaknuto da primjena zakona ili njegovih pojedinih odredbi može biti predmetom ocjene samo u postupku koji je pred Ustavnim sudom pokrenut ustavnom tužbom.
9. Na temelju članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske riješeno je kao u točki I. izreke.
Odluka o objavi rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj:U-I-3229/2002
U-I-4027/2003
U-I-4054/2003
Zagreb, 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.