USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1440

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. P. iz N., koju zastupa A. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-1386/02 (raniji broj: Pn-4272/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. P. iz N., Ž. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 29. srpnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 12. kolovoza 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice, tužiteljice u parničnom postupku, protiv tuženika, C. o. d.d. Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je šest ročišta za glavnu raspravu, saslušao podnositeljicu i predložene svjedoke, odredio i proveo medicinsko vještačenje te dopunski saslušao podnositeljicu.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 19. siječnja 1998. sud je naložio tuženiku dostavu dokumentacije;
– podneskom od 8. srpnja 1998. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 1. veljače 1999. podnositeljica je specificirala tužbeni zahtjev te je sud glavnu raspravu zaključio;
– odlukom suda broj: Pn-4272/93 od 1. veljače 1999. tužbeni zahtjev podnositeljice u cijelosti je odbijen;
– protiv navedene odluke podnositeljica je 12. kolovoza 1999. izjavila žalbu;
– odlukom broj: Gž-10179/99 od 15. siječnja 2002. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu;
– podneskom od 25. ožujka 2002. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 6. veljače 2003. proveden je dokaz saslušanjem predloženog svjedoka i podnositeljice, kao stranke u postupku, te je sud odredio daljnje saslušanje svjedoka;
– ročište zakazano za 12. lipnja 2003. odgođeno je zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 3. prosinca 2003. sud je saslušao svjedoka te odredio daljnje saslušanje svjedoka, određenih vještaka te tužene;
– ročište zakazano za 2. lipnja 2004. odgođeno je zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 18. listopada 2004. punomoćniku podnositeljice naloženo je da sudu dostavi obavijest o vremenu boravka predloženog svjedoka u Republici Hrvatskoj;
– podnescima od 4. siječnja 2005. i 3. lipnja 2005. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 23. studenoga 2005. sud je odredio provođenje kombiniranog sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja uzročno posljedične veze. Iduće ročište za glavnu raspravu sud će zakazati naknadno, nakon što podnositeljica namiri iznos predujma na ime troškova vještačenja;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 6. srpnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 12. kolovoza 1993.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 29. srpnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedanaest (11) mjeseci i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositeljice, održao dva ročišta za glavnu raspravu te je odlučio o postavljenom zahtjevu podnositeljice.
U povodu žalbe podnositeljice, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu na odlučivanje, koji je svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta, saslušao podnositeljicu i predloženog svjedoka te odredio kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini sudskog postupka. Naprotiv, u više je navrata podnescima predlagala sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko jedanaest (11) godina. Imajući u vidu okolnost da pred­met, koji nije složene naravi, još uvijek nije pravomoćno okončan, kao i činjenicu da je bilo razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda (i to u razdoblju od 19. travnja 1995. do 5. prosinca 1998. te u razdoblju od 20. veljače 2002. do 6. veljače 2003.), kao i ukupno trajanje postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3368/2005
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.