USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1441

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. C. iz Z., kojeg zastupa N. T., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-4087/05 (raniji broj: Pr-2767/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. C. iz Z., U. g. V. 43, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 13. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 18. prosinca 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika, P. e. š. iz Z., radi poništenja odluke.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao četiri ročišta za glavnu raspravu te odredio spajanje postupka pod brojem: Pr-418/93 s konkretnim parničnim postupkom. Odlukom broj:Pr-2767/92 od 3. ožujka 1994. sud je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, a protiv koje je odluke podnositelj izjavio žalbu Županijskom sudu u Gradu Zagrebu. Odlukom od 10. siječnja 1995. viši sud je odbio žalbu podnositelja i potvrdio prvostupanjsku odluku. Podnositelj je 18. ožujka 1995. podnio reviziju, koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj: Rev-1804/95 od 5. rujna 1995. prihvatio te ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vratio na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
U ponovnom postupku sud je održao tri (3) ročišta za glavnu raspravu, na kojima je, između ostalog, odredio i proveo dokaz saslušanjem podnositelja i ravnatelja tuženika.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 9. travnja 1998. sud je proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;
– na ročištu održanom 25. lipnja 1998. sud je proveo dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka te je zaključio glavnu raspravu;
– odlukom broj: Pr-1906/96 od 25. lipnja 1998. sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja;
– protiv navedene odluke tuženik je 5. studenoga 1998. izjavio žalbu;
– rješenjem broj: Gž-1060/99 od 16. listopada 2001. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku u cijelosti;
– na ročištu održanom 29. travnja 2002. sud je tuženiku naložio dostavu dokumentacije;
– ročište zakazano za 26. lipnja 2002. odgođeno je zbog propusta suda da stranke izvijesti o vremenu i mjestu održavanja ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 31. listopada 2002. određeno je dopunsko saslušanje ravnatelja tuženika;
– na ročištu održanom 10. siječnja 2003. glavna rasprava odgođena je zbog nepristupa ravnatelja tuženika;
– na ročištu održanom 26. ožujka 2003. sud je saslušao ravnatelja tuženika;
– na ročištu održanom 18. lipnja 2003. glavna rasprava je zaključena;
– odlukom broj: Pr-6319/01 od 18. lipnja 2003. sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev;
– protiv navedene odluke tuženik je 20. siječnja 2004. izjavio žalbu te je Županijski sud u Zagrebu odlukom broj: Gžr-597/04 od 11. svibnja 2005. prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;
– podneskom od 7. listopada 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– podneskom od 7. studenoga 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– ročište za glavnu raspravu zakazano je za 1. ožujka 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 18. prosinca 1992.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu, na kojima je saslušao predložene svjedoke te zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika predmet je dostavljen Županijskom sud u Zagrebu na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja održao je pet (5) ročišta za glavnu raspravu te je zaključio glavnu raspravu. U povodu žalbe tuženika predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje, koji je ponovno usvojio žalbu tuženika i predmet vratio na ponovni postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini sudskog postupka. Naprotiv, u više je navrata podnescima požurivao zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko dvanaest (12) godina i postupak još nije pravomoćno okončan. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, kao hitnom parničnom postupku, značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja, kao i činjenicu da je sud prvog stupnja, unatoč tome što je odluku višeg suda od 11. svibnja 2005. zaprimio 1. lipnja 2005., ročište za glavnu raspravu zakazao skoro godinu dana kasnije (1. ožujka 2006.), Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim vođenjem konkretnog parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4158/2005
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.