USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1443

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom P. G. d.o.o. iz K., koje zastupa M. Š., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– rješenje Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-796/04-2 od 16. lipnja 2004. godine i
– rješenje Općinskog suda u Krapini, broj: P-451/03-52 od 11. veljače 2004. godine.
III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Krapini na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-796/04-2 od 16. lipnja 2004. godine, kojim je odbijena žalba podnositelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krapini, broj: P-451/03-52 od 11. veljače 2004. godine.
Rješenjem Općinskog suda u Krapini odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je zatražio da se utvrdi da su ga tuženici, B. K. i B. K., smetali 4. travnja 2001. godine u posljednjem mirnom posjedu nekretnina koje su se sastojale od 3 poslovne prostorije u objektu A. k. u K. na način da su skinuli dvoja ulazna vrata, dvoja pregradna vrata i vrata od WC-a zajedno s ključevima svih vrata, isključili dovod električne energije u spornom poslovnom prostoru sljedećeg dana, te tako uznemirili posjed podnositelja i onemogućili ga u obavljanju djelatnosti javnog cestovnog prometa, pa da im se naloži da uspostave ranije posjedovno stanje kao i da se ubuduće klone takvog ili sličnog smetanja.
2. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjem Županijskog suda u Zlataru, zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članaka 14. stavka 2. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnom navodi da je u posjedovnoj parnici presuđeno na temelju načela petitorium absorbet possessorium koje nema uporišta u pozitivnom pravu. Tvrdi da mu nije pružena zaštita posjeda iako ga je tuženik samovlasno i nasilno smetao u posjedu i to prije donošenja presude u petitornoj parnici (presuda Općinskog suda u Krapini, broj: P-76/01 od 19. travnja 2002. godine, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Krapini od 16. kolovoza 2002. godine, potvrđena presudom Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-1618/02 od 15. siječnja 2003. godine) kojom je utvrđeno da ovdje tuženi kao zakupodavac i vlasnik ima pravo na posjed. Ističe da je sud prije odlučio u petitornoj nego u posjedovnoj parnici koja je žurne naravi.
U požurnici od 7. ožujka 2005. godine podnositelj, između ostaloga, navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem, broj: Gzz-199/03 od 18. siječnja 2005. godine, prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: G-DO-387/03 od 10. travnja 2003. godine, te ukinuo presudu Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-1618/02 od 15. siječnja 2003. godine i presudu Općinskog suda u Krapini, broj: P-76/01 od 19. travnja 2002. godine (ispravljenu rješenjem Općinskog suda u Krapini od 16. kolovoza 2002. godine), te predmet vratio na ponovno suđenje. Usprkos ukidanju navedenih presuda (na kojima je utemeljeno osporeno rješenje) podnositelj ističe da je ostao bez pravne zaštite jer prema članku 445. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) nije dopušteno tražiti ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog smetanja posjeda »ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena« (članak 421. stavak 1. točka 8. Zakona o parničnom postupku).
Predlaže Sudu da usvoji ustavnu tužbu te ukine rješenja Županijskog suda u Zlataru i Općinskog suda u Krapini.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01.) i odredba članka 441. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.).
Odredbe članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, glase:
(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
(2) Sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
Odredba članka 441. Zakona o parničnom postupku glasi:
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
Općinski sud u Krapini je odbio tužbeni zahtjev podnositelja ne odlučujući pritom o smetanju posjeda na temelju dokaza provedenih u postupku, već je pozivom na načelo da stvarnopravni (vlasnički) apsorbira posjedovni zahtjev (petitorium absorbet possessorium) zauzeo stajalište da se podnositelju ne može pružiti posjedovna zaštita jer je prije završetka posjedovne parnice u petitornoj parnici koja se vodila između istih stranaka odlučeno da pravo na posjed pripada onome koji je u posjedovnoj parnici tuženik.
Osporenim rješenjem Županijski sud u Zlataru, odlučujući o žal­bi podnositelja, prihvatio je pravno stajalište prvostupanjskog suda.
Imajući u vidu navode podnositelja da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem, broj: Gzz-199/03 od 18. siječnja 2005. godine, ukinuo presude donesene u petitornoj parnici, a na kojima se temelji osporeno rješenje doneseno u posjedovnoj parnici, Ustavni sud ističe da je njegovo ovlaštenje i dužnost ocjenjivati postojanje povrede ustavnih prava na temelju činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku.
5. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.
Tijekom ustavnosudskog postupka Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rješenje, kao i rješenje Općinskog suda u Krapini, doneseno pogrešnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava. Naime, sudovi su svoja rješenja, protivno odredbi članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, utemeljili na pravu na posjed tuženika u parnici, a nisu posjedovnu zaštitu pružali prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Slijedom navedenog, podnositelju je povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava.
6. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
Budući da u konkretnom slučaju Županijski sud u Zlataru, kao ni Općinski sud u Krapini, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda nije ograničio samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, protivno navedenoj odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno i ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
8. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2714/2004
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.