USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1535

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio T. M. iz Z., kojeg zastupa G. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 4. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-3538/03 (raniji broj: Pn-519/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, T. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 1.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 20. siječnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom podnositelja protiv tuženika »F. T.« iz S., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao jedno ročište (11. travnja 1995.) na kojem je glavna rasprava odgođena zbog očitovanja podnositelja na navode, na ročištu, zaprimljenog, pismenog odgovora na tužbu.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:
– na ročištu održanom 5. ožujka 2002. zbog nepristupa uredno pozvanog podnositelja, nastupilo je mirovanje postupka;
– podneskom (brzojav) od 26. lipnja 2002. podnositelj je pred­ložio nastavak postupka;
– na ročištu održanom 3. travnja 2003. sud je donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom budući da podnositelj, iako, prema utvrđenju suda, uredno pozvan nije pristupio na zakazano ročište;
– protiv navedenog rješenja podnositelj je podneskom (brzojavom) od 23. travnja 2003. izjavio žalbu;
– nakon što je predmet otpremljen višem sudu na odlučivanje, podnositelj je 26. svibnja 2003. sudu dostavio žalbu u kojoj, je između ostalog, podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje;
– dopisom od 2. lipnja 2003. Općinski sud u Zagrebu zatražio je od Županijskog suda u Zagrebu povrat spisa kako bi mogao odlučiti o prijedlogu podnositelja za povrat u prijašnje stanje;
– rješenjem broj: Gžn-1329/03 od 27. svibnja 2003. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsko rješenje od 3. travnja 2003. i predmet vratio sudu na ponovni postupak;
– odluku višeg suda prvostupanjski sud zaprimo je 16. lipnja 2003.;
– na ročištu održanom 16. ožujka 2004. određeno je saslušanje svjedoka na okolnost da li je dostava poziva punomoćniku podnositelja za ročište zakazano 3. travnja 2003. bila uredna;
– na ročištu održanom 17. siječnja 2005. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 19. rujna 2005. sud je saslušao svjedoka te je naložio tuženiku dostavu dokaza o prebivalištu ranijeg punomoćnika podnositelja;
– iduće ročište za glavnu raspravu nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 20. siječnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 18. ožujka 2005. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevant­nih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao dva (2) ročišta nakon čega je donio rješenje kojim se tužba podnositelja smatra povučenom.
U povodu žalbe podnositelja predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je svojom odlukom prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud je održao tri (3) ročišta za glavnu raspravu te je saslušao svjedoka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio duljini postupka. Naime, zbog nedolaska uredno pozvanog podnositelja na ročište zakazano za 5. ožujka 2002. nastupilo je mirovanje postupka.
Također, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj tijekom postupka nije pokazao veliki interes za vođenje ovog postupka. Naime, iako mu je sud još raspravnim rješenjem od 11. travnja 1995. naložio da se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, podnositelj to do danas nije učinio.
Međutim, unatoč tomu, Ustavni sud ocjenjuje da postupak u konkretnom slučaju traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važno istaći činjenicu potpune neakitvnosti suda prvog stupnja u razdoblju od skoro sedam (7) godina (od 11. travnja 1995. do 5. ožujka 2002.)

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje parničnog postupka dulje od jedanaest (11) godina, u pravnoj stvari koja nije složene pravne naravi, bez da je raspravljano o tužbenom zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini konkretnog parničnog postupka, Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene nak­nade podnositelju zbog povrede ustavnog prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1287/2005
Zagreb, 4. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.