USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1539

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. M. iz M., R. Nj., na sjednici održanoj 17. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-4079/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, a nakon toga je dužan donijeti odluku u predmetu koji se pred istim sudom vodi pod brojem: O-7181/01, također u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od dana nastavka ostavinskog postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. M. iz M., S. 5, D-, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 19. srpnja 2004. ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog i parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ostavinski postupak iza pok. M. Ž. pokrenut je 20. studenoga 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Općinski sud u Zagrebu je rješenjem broj: O-7181/01 od 18. veljače 2002. prekinuo ostavinski postupak te je zakonske nasljednike M. S. i Lj. K. uputio da u određenom roku pokrenu parnicu protiv nasljednice O. L. i podnositeljice, radi utvrđenja oporuke pravno nevaljalom, što su zakonski nasljednici i učinili 15. travnja 2002. godine.
Parnični postupak vodi se pod poslovnim brojem: P-4079/02 te su u postupku poduzete sljedeće radnje:
– podneskom od 22. travnja 2002. tužitelji su sudu predložili zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 3. srpnja 2002. sud je tužiteljima naložio da u određenom roku namire određeni iznos na ime predujma za sudskog dostavljača;
– podneskom od 22. srpnja 2002. prvotužena i podnositeljica su sudu predložile zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 1. listopada 2002. prvotužena i podnositeljica su, usmeno na zapisnik, iznijele odgovor na tužbu;
– podneskom od 13. svibnja 2003. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 14. listopada 2003. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i podnositeljice te je određeno provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– podneskom od 20. siječnja 2004. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– podneskom od 9. veljače 2004. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 10. ožujka 2004. sud je prvotuženoj i podnositeljici naložio dostavu podneska s potvrdom o nasljedstvu kako bi se na isto tužitelji mogli očitovati;
– podneskom od 20. siječnja 2004. podnositeljica je sudu pred­ložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 8. lipnja 2004. sud je tužiteljima naložio dostavu dokumentacije te je odredio saslušanje skrbnika prvotužene i predloženog svjedoka;
– podneskom od 29. srpnja 2004. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta;
– dopisom od 9. prosinca 2004. sud je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio dostavu njemačkih propisa o nasljeđivanju na temelju oporuke;
– rješenjem od 28. srpnja 2005. sud je pozvao podnositeljicu da sudu dostavi ovjerovljene prijevode njemačkih propisa o nasljeđivanju;
– u trenutku donošenja odluke Suda u predmetu nije zakazao ročište za glavnu raspravu.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak pokrenut je 20. studenoga 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Ustavna tužba podnesena je 19. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak ukupno trajao pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se, u pravno relevantnom razdoblju, najprije vodio ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu te da je do pravomoćnosti rješenja o prekidu (18. svibnja 2002.) tog postupka proteklo tri (3) godine, četiri (4) mjeseca i dvadeset osam (28) dana. Od 15. travnja 2002. pred istim sudom vodi se parnični postupak, koji je bio neaktivan u razdoblju od 1. listopada 2002. do 14. listopada 2003., s napomenom da sud, od 14. listopada 2003. do trenutka donošenja odluke Suda, nije zakazao ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(DRUGOTUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica, kao drugotužena, nije doprinijela duljini postupka. Naprotiv, u više navrata podnositeljica je podnescima požurivala zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari budući da je riječ o sporu s međunarodnim elementom.
Međutim unatoč tome, Ustavni sud ocjenjuje da takva donekle složenost ove pravne stvari ne može opravdati duljinu sudskog postupka iza pok. M. Ž. koji, u trenutku donošenja odluke Suda, traje dulje od šest (6) godina. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda prvog stupnja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da sudski postupak iza pok. M. Ž. do sada traje dulje od šest (6) godina te da je u postupku bilo neak­tivnosti suda. Ustavni sud, nadalje, utvrđuje da se postupak cijelo navedeno razdoblje vodi pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a posebno značaj postupka za podnositeljicu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem ostavinskog i parničnog postupka, u kojima nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2685/2004
Zagreb, 17. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.