|
|
|
|
1637
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio L. V. iz Z., kojeg zastupaju F. G. i E. M. G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., na sjednici održanoj 18. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Koprivnici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi
pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1354/06 (ranije spis Općinskog suda u
Križevcima: O-65/89, O-541/96, O-408/98, O-381/03 i O-356/05), u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana
nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe L. V. iz Z., S. 74, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 21. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Općinski sud u Križevcima zaprimio je 6. veljače 1989. smrtovnicu za J. V.
Ročišta su održana 7. ožujka 1989., 20. travnja 1989., te 13. prosinca 1990. na
kojem su nasljednici dali nasljedničku izjavu. Podnositelj kao sin ostavitelja
izjavio je da ne priznaje oporuku od 8. listopada 1986. i da je povrijeđeno
njegovo pravo na nužni dio.
Rješenjem suda, broj: O-65/89-24 od 18. siječnja 1991. prekinut je ostavinski
postupak, a podnositelj je upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu, te je o
pokretanju parnice obavijestio sud 25. veljače 1991.
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Križevcima, broj: P-176/91-9 od 17. lipnja
1991. odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja za utvrđenje pravne nevaljanosti
oporuke.
U nastavku ostavinskog postupka održana su ročišta 17. ožujka 1992. i 9. travnja
1992.
Rješenjem suda, broj: O-65/89-33 od 5. listopada 1992. ponovo je prekinut
ostavinski postupak, dok je podnositelj upućen pokrenuti parnični postupak radi
utvrđenja da određene nekretnine ulaze u ostavinsku imovinu. Nakon okončanja tog
parničnog postupka koji je vođen pod brojem: P-586/93 (4. kolovoza 1994.)
nastavljen je ostavinski postupak.
Ročišta su održana 24. siječnja 1995., 3. listopada 1995., 28. studenoga 1995. i
6. ožujka 1996.
Sud je rješenje o nasljeđivanju donio 6. ožujka 1996. protiv tog rješenja
podnositelj je podnio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-869/96-2 od 31. listopada 1996.
ukinuto je pobijano rješenje o nasljeđivanju i predmet vraćen sudu prvog stupnja
na ponovno odlučivanje.
U nastavku ostavinskog postupka održano je ročište 28. siječnja 1997., na kojem
je naloženo nasljednicima da dostave popis pokretne imovine koja ulazi u
ostavinu. Zbog ponovne nesuglasnosti nasljednika oko obima pokretne imovine sud
je donio rješenje o prekidu ostavinskog postupka 24. lipnja 1997., dok je
podnositelj upućen pokrenuti parnicu, radi prigovora da je oporuka sačinjena pod
prisilom kao i radi utvrđenja da u ostavinsku masu ulaze određene pokretnine.
Po ovom rješenju parnični postupak nije pokrenut, pa je zakazana nova ostavinska
rasprava 18. studenoga 1997., te 21. siječnja 1998.
Rješenjem suda od 6. travnja 1998. ponovno je doneseno rješenje o nasljeđivanju,
protiv kojeg je podnositelj podnio žalbu 4. svibnja 1998., te je spis otpremljen
Županijskom sudu u Koprivnici 28. svibnja 1998.
Rješenjem Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-396/98-2 od 30. rujna 1998.
uvažena je žalba podnositelja, ukinuto rješenje suda prvog stupnja i predmet
vraćen tom sudu na ponovno postupanje 8. listopada 1998.
Na ročištu 5. studenoga 1998. riješeno je na prijedlog podnositelja da će se
obaviti očevid u ovom predmetu na proljeće.
Podneskom od 11. ožujka 1999. podnositelj je obavijestio sud da trenutno nije u
mogućnosti predujmiti trošak za očevid koji je sud zakazao za 29. i 30. ožujka
1999., a koji se je trebao održati uz sudjelovanje građevinskog vještaka,
gospodarskog i mjerničkog, te je sud zakazao ročište za 8. travnja 1999.
Rješenjem suda, broj: O-408/98-75 od 10. svibnja 1999. prekinut je ostavinski
postupak i podnositelj je upućen da pokrene parnicu protiv ostalih nasljednika
radi utvrđenja da nije namiren u svom nužnom dijelu.
Podnositelj je pokrenuo postupak, koji se je pred Općinskim sudom u Križevcima
vodio pod brojem: P-303/99., a pravomoćno je okončan rješenjem o odbacivanju
tužbe podnositelja i to rješenjem od 3. lipnja 2003. Podnositelj nije podnio
žalbu protiv tog rješenja, te je ono postalo pravomoćno 2. siječnja 2003.
Rješenjem suda od 5. rujna 2003. nastavljen je ostavinski postupak, te je
sljedeće ročište održano 14. listopada 2003.
21. listopada 2003. ostavinski spis je upućen radi uvida Općinskom sudu u
Koprivnici, te je vraćen 9. siječnja 2004.
Nakon toga održana su ročišta 26. veljače 2004., te 5. ožujka 2004., na kojem je
podnositelj pozvan na platež predujma za trošak očevida uz sudjelovanje vještaka
strojarske struke, a radi procjene pokretnina.
Rješenjem Predsjednika suda od 30. ožujka 2004. odbijen je zahtjev podnositelja
za izuzeće raspravnog suca.
17. rujna 2004. proveden je očevid, te je vještaku dodijeljen rok od 45 dana za
izradu nalaza i mišljenja.
Vještak je nalaz sudu dostavio 29. studenoga 2004.
Na ročištu 3. prosinca 2004. zaključen je ostavinski postupak, te je 6. prosinca
2004. donijeto rješenje o nasljeđivanju, broj: O-381/03 protiv kojeg je
podnositelj podnio žalbu 15. prosinca 2004., te je spis otpremljen Županijskom
sudu u Koprivnici 3. veljače 2005.
Rješenjem Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-190/05-2 od 28. lipnja 2005.
ukinuto je rješenje o nasljeđivanju suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu
na ponovno postupanje 18. rujna 2005.
Nakon toga održana su ročišta 20. listopada 2005., 20. prosinca 2005. te 15.
veljače 2006., na kojem je naloženo podnositelju da u roku od 15 dana dostavi
ugovor o darovanju nekretnina između K. K., pok. ostavitelja i njega, iz kojeg
će biti vidljivo koje mu je sve nekretnine pok. J. V. za života darovao.
Općinski sud u Križevcima donio je 27. veljače 2006. rješenje o nasljeđivanju,
broj: O-356/05-121.
Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu, te je spis 27. travnja
2006. otpremljen Županijskom sudu u Koprivnici na daljnje postupanje i zaveden
pod brojem: Gž-1354/06.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Ostavinski postupak započeo je 6. veljače 1989. godine pred Općinskim sudom u
Križevcima.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga
1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak,
u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Kao što je navedeno u točki 2. obrazloženja ove odluke, rješenjima Općinskog
suda u Križevcima (broj: O-65/89-33 od 5. listopada 1992. te broj: O-408/98-75
od 10. svibnja 1999.) tri puta je prekinut ostavinski postupak do okončanja
parničnih postupaka (broj: P-176/91-9, P-586/93 i P-303/99) koje je pokrenuo
podnositelj. Od podnošenja tužbe u parničnom postupku do podnošenja ustavne
tužbe (21. lipnja 2004.) ostavinski postupak bio je u prekidu šest godina,
četiri mjeseca i dvadeset i osam (28) dana, od toga je prekid u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju trajao tri godine, osam mjeseci i dvanaest dana.
Prema stajalištu ovog Suda, vrijeme prekida ostavinskog postupka iz razloga
navedenih u članku 221. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71.,
47/78. i 56/00.), ne može se uračunavati u vrijeme trajanja ostavinskog
postupka.
Naime, prema odredbi članka 221. stavka 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o
nasljeđivanju, između ostaloga, sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti
stranke na parnicu u slučaju spora o činjenicama, a naročito ukoliko se spor
odnosi na pravovaljanost ili sadržaj oporuke. Odredbom stavka 3. članka 224.
Zakona o nasljeđivanju određeno je da prekid postupka traje do pravomoćnog
okončanja parničnog postupka.
Iz navedenih odredaba Zakona o nasljeđivanju proizlazi da je ostavinski sud
zakonom obvezan prekinuti ostavinsku raspravu u slučaju postojanja spora o
činjenicama koje utječu na nasljedno pravo, te da nije u mogućnosti provesti
postupak prije pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
Ustavna tužba podnesena je 21. lipnja 2004. godine, a do tog dana sudski
postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao (ne računajući vrijeme
prekida ostavinskog postupka) ukupno osam (8) godina, jedanaest (11) mjeseci i
šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao dvije (2) godine, deset
(10) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju,
ostavinski postupak vodio pred sudom prvog i drugog stupnja. U radu sudova nije
bilo duljih razdoblja neaktivnosti. Tijekom tog razdoblja ostavinski postupak je
bio u prekidu do okončanja parničnog postupka P-303/99. Do podnošenja ustavne
tužbe (21. lipnja 2004.) sud prvog stupnja održao je četiri ročišta, dok je
rješenjem Predsjednika suda od 30. ožujka 2004. odbijen zahtjev podnositelja za
izuzeće raspravnog suca.
Nakon podnošenja ustavne tužbe donijete su dvije odluke suda prvog stupnja i
jedna odluka suda drugog stupnja. Trenutno se spis nalazi pred Županijskim sudom
u Koprivnici povodom žalbe podnositelja.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se
u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari, s obzirom da je podnositelj
osporio oporuku, te je u pogledu njezine pravovaljanosti upućen na pokretanje
parnice, uslijed čega je ostavinski postupak tijekom razmatranog, pravno
relevantnog razdoblja bio u prekidu dvije godine, deset mjeseci i dvadeset i
četiri dana.
No unatoč činjenici da je riječ o složenom postupka, ona ne može opravdati
dugotrajnost postupka u ovom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada traje osam godina i jedanaest
mjeseci. Složenost postupka nikako ne može opravdati ukupnu duljinu postupka,
stoga imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a posebno značaj
postupka za podnositelja, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem
ostavinskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao
pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Koprivnici dužan je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana
od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u
točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i
5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2298/2004
Zagreb, 18. svibnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |